Rev-2692/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2692/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.R. iz G. ... , kojeg zastupa punomoćnik A.Š., odvjetnik u V.G., protiv tuženice S.S. iz V.G., ... , koju zastupa punomoćnik M.J., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. travnja 1990. godine poslovni br. Gž 2071/1990, kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. prosinca 1989. godine poslovni br. P 127/1989, u sjednici održanoj dana 21. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja J.R. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. prosinca 1989. godine poslovni br. P 127/89 suđeno je:

"I Tužena je dužna tužitelju platiti iznos od 4.000.000 dinara (četiri miliona dinara) sa zakonskom zateznom kamatom koja se plaća na oročene štedne uloge bez posebne namjene preko godinu dana, počev od 4.1. 1989. pa do 6.10. 1989., a od 7.10. 1989. pa do isplate zakonsku zateznu kamatu prema Saveznom zakonu o visini kamatne stope u roku od 15 dana.

II Tužena je dužna predati tužitelju u posjed dvije zidne lampe jednu stropnu lampu u obliku šešira, klupicu za cvijeće i jednu TV antenu u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u toč. I izreke a u pogledu zatražene zatezne zakonske kamate za razdoblje od 1.9. 1987. pa do 3.1. 1989. te se odbija tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u toč. II u kojem traži predaju u posjed rezervoar za lož ulje od 500 litara, kupaonsku garnituru i dva komada stalaže.

IV Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevima koji glase:

"1. Tuženi je dužan tužitelju isplatiti protudinarski iznos od 10.000 DEM prema kursu konverzije na dan isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

2. Tuženi je dužan tužitelju isplatiti protudinarski iznos 10.000 DEM prema kursu konverzije na dan donošenja presude uz zakonske zatezne kamate kao na oročena sredstva bez posebne namjene preko godinu dana kod Z. b. u V.G. od dana donošenja presude do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

V Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 10. travnja 1990. godine poslovni br. Gž 2071/90 odlučeno je:

"I. Odbija se žalba tužene S.S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Velika Gorica broj P-127/1989-22, od 21. prosinca 1989. godine pod točkom I i II izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja R.J. kao neosnovana i potvrđuje se ista presuda pod točkom III izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev istog za zatezne kamate od 1.9. 1987. do 3.1. 1989. na glavnicu od 400 HRD iz stava I izreke prvostupanjske presude."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati, pobijane presude nižih sudova ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da presudu suda drugog stupnja preinači.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), na odgovor tuženici te na izjašnjenje nadležnom javnom tužitelju.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio Javni tužitelj Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijani dio presude, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi, temeljem čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Revident neosnovano tvrdi da je izreka presude suda drugog stupnja nerazumljiva. To iz razloga što je iz navedene izreke posve jasno da je odbijena žalba tuženice i potvrđena pobijana presuda suda prvog stupnja u toč. I i II izreke, dakle, između ostalog, i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od tadašnjih 4,000.000 dinara (400 HRD) sa zakonskim zateznim kamatama počev od 4. siječnja 1989. do isplate, zatim da je odbijena žalba tužitelja i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. III izreke i to samo u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev za platež kamata na iznos od 4.000.000 dinara (400 HRD) za razdoblje od 1. rujna 1987. do 3. siječnja 1989. godine dok je pobijana presuda suda prvog stupnja ukinuta u dijelu koji se odnosi na toč. IV izreke kojom je odbijen supsidijarni tužbeni zahtjev (postavljen u podnesku od 21. srpnja 1989. list 23 spisa - čl. 188. st. 2. ZPP). Dakle, presudom suda prvog stupnja prihvaćen je u pogledu glavne stvari u cijelosti glavni tužbeni zahtjev koji je postavljen u iznosu od 4.000.000 tadašnjih dinara (400 HRD).

Zbog navedenog je neosnovana tvrdnja revidenta da se u postupanju nižih sudova ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da se pobijana presuda zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se tako ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da tužena duguje tužitelju prema potvrdi od 6. listopada 1987. godine iznos od 400 HRD,

- da je taj iznos dospio za plaćanje 3. siječnja 1989. godine kada je tužitelj predao tuženici ispravu za uknjižbu prava vlasništva i korištenja onih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama bile upisane na tužitelja u momentu sklapanja ugovora.

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev za platež zakonskih zateznih kamata počev od 1. rujna 1987. godine do 3. siječnja 1989. godine. Ovo iz razloga što zakonske zatezne kamate teku tek od zakašnjenja dužnika s ispunjenjem novčane obveze (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOO), pa revident neosnovano smatra da bi kamate (zbog promjene vrijednosti dinara u odnosu na DEM) trebale teći i prije dospijeća novčane obveze.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizijski razlozi koje revident navodi u reviziji te je revizija tužitelja temeljem čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 21. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.