Gž-1092/2018-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 7 Gž-1092/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. zavoda…. d.d., Z., OIB….., protiv tuženice I. G., B., OIB…., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 14 P-5137/2015-20 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 15. svibnja 2019.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 14 P-5137/2015-20 od 31. listopada 2018. (točke I. i II. izreke).

II. Odbija se zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 146.213,67 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.562,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Protiv te odluke tužitelj je izjavio žalbu. Kako tuženica u odgovoru na žalbu smatra da je žalba nepravovremena, te da je treba odbaciti, za navesti je da je žalba pravovremena, jer prilikom objave presude strankama nije uručen pismeni otpravak presude, nema u spisu traga da li je ista putem e oglasne ploče suda, a ista odluka je strankama i to tuženici dostavljena 12. studenog 2019., a tužitelju 8. studenog 2018., pa kako je žalba i to kao preporučena pošiljka predana na pošti 14. studenog 2018. (list spisa 101), a zaprimljena u sud 19. studenog 2018., to je ista podnesena u roku od 15 dana i to od dana objave presude (31. listopada 2018.).

Žalba se podnosi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te se traži da se ista uvaži te pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu je odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da mu V. G. (ranije tuženik koji je tijekom postupka umro) odnosno sada tuženica I. G. kao njegova nasljednica, isplati iznos od 146.213,67 kn jer je konačnim i pravomoćnim rješenjem tužitelja broj….. od 7. lipnja 2010. u dijelu točke I. izreke određeno da se ranijem tuženiku danom 1. veljače 2000. obustavlja isplata obiteljske mirovine, a kako je u razdoblju od 1. veljače 2000. do 31. svibnja 2010. ranijem tuženiku na ime obiteljske mirovine isplaćeno 146.213,67 kn na koji iznos nije imao pravo, to se traži isplata tog iznosa sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

Prvostupanjski sud, a temeljem rezultata provedenih dokaza te pozivajući se na odluku – presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č. protiv R. H. (broj zahtjeva ….) od 26. travnja 2018. utvrđenje da je pravni prednik tuženice svoje pravo na mirovini ostvario na temelju rješenja tužiteljice koji postupak je proveden po službenoj dužnosti, odnosno da je pravnom predniku tuženice i samoj tuženici priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. sinova J. i S., poginulih u ratu, odnosno da je baš tužitelj znajući da svaki član obitelji poginulog hrvatskog branitelja ima pravo na mirovinu iza samo jednog, a ne obojice poginulih branitelja, te da je gotovo 10 godina propuštao po službenoj dužnosti na način koji je postupio pozvati pravnog prednika tuženice i tuženicu da izaberu koju mirovinu žele koristiti, odnosno da je došlo do pogreške u postupanju koja se može isključivo pripisati tužitelju. Također prvostupanjski sud smatra da se ni po članku 144. stavak 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji se nisu stekli uvjeti da bi pravni prednik tuženice trebao nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo odnosno vratiti primjeni iznos, s tim da je i stavkom 3. citiranog članka propisano da se naknada štete za ostvareno nepripadajuće pravo odnosi najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo.

S obzirom na te razloge prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. To pokušava dovesti u pitanje žalba tužitelja.

Kako je već rečeno žalba je izjavljena i zbog bitnih povreda parničnog postupka s tim da u tom dijelu žalba nije konkretizirana, pa ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

Žalitelj u žalbi i dalje ustraje u svim onim navodima koje je isticao pred prvostupanjskim sudom, ali svi ti navodi ne mogu se prihvatiti jer uzimajući u obzir utvrđenje u konkretnom slučaju svaka isplata od strane tuženice kao slijednice ranijeg tuženika predstavljala bi povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To iz razloga jer isplaćene mirovine na temelju rješenja tužitelja koja su donesena po službenoj dužnosti i to kroz vrijeme od 10 godina su itekako stvorili stav prednika tuženici i samoj tuženici da joj to pripada nakon smrti njihovih sinova u Domovinskom ratu, odnosno da isplaćeni iznosi na ime mirovine predstavljaju njihovu imovinu koja uživa konvencijsku zaštitu. Odluka tužitelja da je dužan pravni prednik tuženice vratiti iznos je mu ne pripada pravo na više plaćenu mirovinu, i to kroz razdoblje od gotovo 10 godina, u ovom slučaju predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva, odnosno ne postoji razuman odnos razmjernosti između miješanja u prava pravnog prednika tuženice na mirno uživanje vlasništva i cilja kojim se tim miješanjem htio postići. Dakako, a što je itekako bitno da pravni prednik tuženice ni na koji način nije doprinio da mu budu priznata prava koja mu po propisima ne pripadaju (pravo na dvije mirovine iza smrti poginulih sinova u Domovinskom ratu). Pri tome je za istaknuti da tužitelj nije postupio primjereno, kvalitetno i pravovremeno, odnosno da se pogreška u ovom slučaju i to kroz dugo vremensko razdoblje (gotovo 10 godina) može pripisati isključivo tužitelju, te da tužitelj tražeći vraćanje cjelokupnog zatraženog iznosa sa zateznim kamatama nije priznao svoju pogrešku, pa bi obvezivanje tuženice kao pravne slijednice ranijeg tuženika da vrati zatraženi iznos predstavljao prekomjeran individualni teret za nju.

Na ovakvom stavu je i odluka – presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č. protiv R. H. od 26. travnja 2018., pa je stoga i irelevantno pozivanje žalitelja na presudu Županijskog suda u Z. (… od 30. travnja 2013.).

Dakle, žalba tužitelja nema svog opravdanja te je i trebalo potvrditi pobijanu odluku glede glavne stvari.

Žalbom se pobija odluka u cijelosti, dakle i odluka o troškovima s tim da u tom dijelu žalba nije konkretizirana, a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena.

Odbijen je zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i člankom 155. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I., a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a

Dubrovnik, 15. svibnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Miranda Hodžić