Rev-709/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 709/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Ivice Crnića, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja H. J. iz S. Nj. ..., ..., zastupane po punomoćniku E. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene R. Z. O. T. promet Z., ..., koju zastupa V. K., dipl. pravnik zaposlena u Z. C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. studenog 1990. br. Gž-6765/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 1990. br. P 5351/85, u sjednici održanoj dana 24. srpnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 1990. godine br. XIII P-5351/85. odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženi je dužan platiti tužiteljici iznos od 4.410,86 DM sa zateznom kamatom koja se isplaćuje na devizna sredstva i to DM tekućom od 18. VIII 1982. godine do isplate kao i trošak parničnog postupka a sve u roku od 15 dana."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 16. studenog 1990. br. Gž-6765/90-2. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. VI 1990. br. P-5351/85.

Protiv drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da se pobijana presuda preinači i usvoji njezin tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno podredno da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana kao i prvostepena presuda sadrže jasne i odredjene razloge zbog kojih je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženi naknade štetu što je posljedica prometne nezgode koja se dogodila 30. VII 1982. godine u Z. na križanju ... i ... kojom prilikom je djelomično oštećeno osobno vozilo tužiteljice.

Iz činjeničnih utvrdjenja proizlazi da je tužiteljica u prekršajnom postupku proglašena krivom što je kritičnog dana upravljajući osobnim vozilom Savskom cestom u pravcu sjevera lijevom prometnom trakom na križanju sa ... skrenula desno u tu ulicu bez da se prethodno uvjerila da li to može učiniti bez opasnosti za druge učesnike u prometu zbog čega je došlo do udarca prednjeg dijela lijeve bočne strane tramvaja linije br. 4, kojim je upravljao D. P. a koji se kretao istim smjerom tramvajskim tračnicama paralelno sa vozilom tužiteljice, u desnu stranu vozila tužiteljice.

Dakle, utvrdjeno je da se tužiteljica kretala Savskom cestom od juga prema sjeveru lijevom prometnom trakom koja je paralelna sa tramvajskim tračnicama i da je do nezgode došlo na križanju ...i ... kada je tužiteljica skretala desno u Koturašku ulicu i sa lijevog prometnog traka prešla na dio desnog prometnog traka a kojim se u istom smjeru paralelno kretao tramvaj.

Iz tih utvrdjenja proizlazi da je tužiteljica postupila protivno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Sl. 1. SFRJ" br. 63/80, 4/81 i 53/85), jer je citiranom zakonskom odredbom odredjeno da vozač koji namjerava da na cesti izvrši neku radnju vozilom (pomjeranje vozila u desno ili ulijevo, mijenjanje prometne trake, pretjecanje, obilaženje, zaustavljanje, kretanje u desno ili ulijevo, polukružno okretanje, vožnja unazad i sl.) smije da otpočne takvu radnju samo ako se prethodno uvjerio da to može da učini bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu vodeći pri tom računa o položaju vozila i o pravcu i brzini kretanja.

Zbog toga se tužena, kako pravilno zaključuju nižestepeni sudovi, u smislu odredbe čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. 1. SFRJ" br. 29/78, 39A/85, 46/85 i 57/89) oslobadja od odgovornosti za štetu koju tužiteljica ima kao posljedicu nastale prometne nezgode, jer je tužiteljica sama svojim skrivljenim ponašanjem u prometu prouzrokovala nastanak štetnog dogadjaja i štetu koja je posljedica toga dogadjaja.

Ne mogu se prihvatiti kao osnovani oni revizijski razlozi kojima se želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrdjeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Iz navedenih razloga reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 24. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v. r.