Rev-2869/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2869/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja D. S. i M. iz K., koje zastupa Đ. P., odvjetnik iz B., protiv tužene S. B. iz S., koju zastupa I. R., odvjetnik iz K., radi priznanja prava vlasnišva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 5. rujna 1991. Gž-1938/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 16. svibnja 1 9 9 1 . br. P-275/90-16, u sjednici održanoj dana 14. travnja 1992,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Ob r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili utvrđenje da imaju jače pravo na prijepornoj međašnoj površini između dijela čestice br. 1866/8 u liniji ABC-A1B1C1 (skica lica mjesta od 6. V. 1989. u predmetu pod oznakom R1- 466/86) što da je tužena dužna priznati i taj dio zemljišta predati tužiteljima u posjed i odlučeno je, da tužitelji naknade tuženoj parnični trošak u iznosu od 7.250 HRD u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju su izjavili tužitelji iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužena je predložila da se revizija tužitelja kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji nadležni javni tužitelj nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je između dijela zemljišta stranaka pod istom oznakom čest. kat. br. 1866/8 k.o. M. u izvanparničnom postupku uređena međa po osnovi posljednjeg stanja posjeda linijom A1B1C. Tužitelji tvrde, a što i jest predmet ove parnice, da im na prijepornoj međašnoj površini pripada jače pravo u odnosu na tuženu, što dokazuju višegodišnjim posjedom tog dijela zemljišta, vanknjižnim vlasništvom II-tužiteljice D. M., te činjenicom što je u katastru međa evidentirana ravnom ABC linijom. Na sporni slučaju analogijom se ne može primijeniti odredba st. 2. čl.

41. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kako to pogrešno uzima drugostepeni sud, niti posljedice posjedovne zaštite mogu imati ono značenje koje im pridaje pobijana odluka pa kako pored toga odluke sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama to izjavljenu reviziju tužitelji nalaze opravdanom.

Tužitelji i po mišljenju ovog suda nisu u pravu. Činjenica je što među strankama i nije sporno da je II- tužiteljica D. M. vanknjižni vlasnik dijela iste nekretnine koje je stekla po osnovi zamjedbenog ugovora, a jednako tako je činjenica da je drugi dio te iste nekretnine tužena dobila od svoje sestre.

U takvoj pravnoj situaciji kad je pravna osnova stjecanja iste jačine, što je ovdje očito slučaj, prednost a time i jače pravo na stvar ima ona osoba kod koje se stvar nalazi, kako je to i propisano odredbom st. 2. čl. 1. ZOVO, čiji smisao tužitelji pogrešno shvaćaju. Kako se tužena nalazi u posjedu spornog dijela zemljišta u kome je i pravomoćnom odlukom suda prema tužiteljima zaštićena (P- 434/85), tada ona, kako to sudovi pravilno i ocjenjuju u odnosu na tužitelje neposjednike ima i jače pravo na prijepornoj površini, što pak nije dovedeno u sumnju, niti je od uticaja na ovaj spor ponovljena tvrdnja tužitelja kako je međa u katastru između dva susjedna dobra stranaka ucrtana određenom linijom i da međe u pravilu moraju imati ravan pravac.

Kako nema povreda materijalnog i procesnog prava, pa niti onih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a, "NN" br. 53/91) to je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 14. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.