I Kž-484/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-484/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Ane Garačić, Erike Kocijančić i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Č. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. travnja 1999. godine broj K-2/96, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. Č.Š., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 29. travnja 1999. godine broj K-2/96 proglasio je krivim optuženika Č.Š. zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 2. lipnja 1999. godine broj K-2/96 ispravljena je navedena presuda u dijelu koji se odnosi na uputu o pravu žalbe, kao u izreci tog rješenja.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju K.P., odvjetniku iz O., i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili podredno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 28. srpnja 1999. godine broj DOKŽ-1035/99 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ne obrazlaže pa je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao pobijanu presudu u tom dijelu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer su razlozi pobijane presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a u svezi s tim se i činjenično stanje ukazuje pogrešno i nepotpuno utvrđenim, kako to opravdano ističe žalitelj.

Prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik u činu pukovnika bivše JNA bio komadant … pješačke brigade tzv. vojske Srpske krajine koja je bila smještena na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske, u istočnoj Slavoniji i Baranji. Nadalje se tvrdi da je ova jedinica tzv. JNA borbeno djelovala s okupiranog područja u razdoblju od 17. svibnja 1995. godine do 12. listopada 1995. godine.

Navedeno obrazloženje je već proturječno samo sebi, a očigledno je rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, zapljenjeni dokumenat na kojem se temelji prvostupanjska presuda je “biografija i kratka ocjena o držanju i ponašanju V.N.”, upućena organizaciji Saveza boraca T. (list 825 spisa) koju je potpisao Č.Š., potpukovnik, komadant …. PBR. Iz navedenog dokumenta nije razvidno da li se uopće radi o optuženiku s obzirom na prezime i čin naveden u potpisu dokumenta, te o kakvoj postrojbi, da li Republike Srpske krajine ili tzv. JNA bi se radilo. Vidljivo je jedino da se radi o “…. pešadijskoj brigadi” za koju ne postoje podaci gdje je bila stacionirana, kojim vrstama oružja je raspolagala i djelovala i po kojim ciljevima s obzirom da prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da su razaranja učinjena protuzrakoplovnim topničkim, raketnim, minobacačkim te drugim pješadijskim naoružanjem, kao i kakva je bila struktura zapovijedanja, kako se to opravdano ističe u žalbi optuženika.

U tom pravcu prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz, ali usprkos tome se u pobijanoj presudi tvrdi da su pod komandom optuženika bile četničke i druge srpske paravojne postrojbe koje su zajedno s tom brigadom vršile razaranja navedena u činjeničnom opisu pobijane presude.

S obzirom na navedeno činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, kako po prijedlozima stranaka tako i one za koje po službenoj dužnosti utvrdi da ih je potrebno provesti, sve s ciljem potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. U pravcu utvrđivanja koje su jedinice otvarale vatru i razarale Grad O. i druga neokupirana naselja iza linija razdvajanja, a što se sve navodi u činjeničnom opisu pobijane presude odnosno optužnice, koju strukturu naoružanja i zapovijedanja su imale, te kakva je uloga u svemu tome bila optuženikova, moguće je u nedostatku obimnije zaplijenjene dokumentacije, utvrditi i iskazima osoba iz odgovarajućih službi Hrvatske vojske i policije, koje su sigurno na pogodan način pratile i imale saznanja o djelovanju neprijatelja. Nakon toga, izvedene dokaze treba savjesno ocijeniti, svaki dokaz pojedinačno i u svezi s drugim dokazima, te na temelju toga utvrditi pravno relevantno činjenično stanje za donošenje zakonite i pravilne presude, koje će zatim valjano obrazložiti u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2002. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.