Rev-x-858/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 858/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Lj. b. d.d., Lj. – Glavna filijala Z., zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenika N. O. B. iz S., radi ovrhe naplatom novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Gžovr-607/12 od 24. svibnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-2276/03 od 21. veljače 2012., u sjednici održanoj 29. travnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu, broj Gžovr-607/12 od 24. svibnja 2012. i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-2276/03 od 21. veljače 2012., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno da se ovršni postupak u tom predmetu obustavlja.

Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – u nastavku teksta: ZPP) zbog postupovnopravnog pitanja kojeg smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz tvrdnju da je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na shvaćanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a) st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP).

Predmet postupka je prijedlog ovrhovoditelja od 18. veljače 1992. radi naplate novčane tražbine.

Drugostupanjski sud je osporenim rješenjem potvrdio prvostupanjsko rješenje o obustavi ovršnog postupka, a sve pozivom na odredbu čl. 338. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10 - dalje: OZ-a), koja je na snagu stupila 18. prosinca 2010. i glasi: "Postupci koji su u tijeku, a pokrenuti su prije stupanja na snagu Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) obustavit će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona ako ovrhovoditelj ne podnese osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti". Sudovi smatraju da je tako valjalo odlučiti obzirom ovrhovoditelj nije u roku iz te navedene odredbe podnio osnovani prijedlog na temelju kojeg se može postupati.

Izloženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

Revident je u reviziji postavio pitanje: "Da li je sud ovlašten obustaviti ovršni postupak prema odredbi čl. 338. st. 1. OZ-a kada već postoji prijedlog za ovrhu po kojemu se postupak može provesti", pritom je istakao da je osporeno rješenje utemeljeno na shvaćanju koje je u odnosu na odgovor na to pitanje protivno sudskoj praksi - izraženoj u odlukama drugih drugostupanjskih sudova.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima kao što je i ovaj, a u kojem se ne može podnijeti (u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona - "Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 - pročišćeni tekst zakona) redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema shvaćanju ovoga suda, po ovrhovoditelju postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud zauzeo drugačije shvaćanje od drugostupanjskog suda (odluke Rev-x 823/12-2 od 20. kolovoza 2013. i Rev-x 881/12-2 od 23. ožujka 2013.)

U odgovoru na postavljeno pravno pitanje valja poći od navedene odredbe čl. 338. st. 1. OZ-a.

Ta odredba, koja se odnosi isključivo na postupke pokrenute temeljem prijedloga za izvršenje po Zakonu o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), koji je prestao važiti stupanjem na snagu Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96) 1. kolovoza 1996., ne propisuje sadržaj pojma "osnovani prijedlog" - iako na njega upućuje, a taj sadržaj nije određen niti drugim odredbama OZ-a kao ni Zakonom o parničnom postupku - koji se supsidijarno primjenjuje u ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a.

Posljedično s prethodno navedenim, revident pravilno ističe da nejasnim ostaje koju bi to procesnu radnju kao ovrhovoditelj imao obaviti da bi se postupak mogao nastaviti - sve pored činjenice da je podnio prijedlog za izvršenje o kojemu je sud odlučio te predložio i nastavak postupka ovrhe koja se na odabranom predmetu ovrhe može voditi, a da u takvoj situaciji, kada nije niti mogao znati s čime bi trebao uskladiti svoje postupanje, samo pozivom na tu nejasnu odredbu nije bilo mjesta njemu imputirati pasivnost u postupanju - a (time) niti donošenju osporenog rješenja i uskrati odgovarajućeg pravnog puta za ostvarenje njegove tražbine.

Konkretno, a budući da odredba čl. 338. st. 1. OZ-a propisuje i sankciju gubitka određenog prava iz već donesene odluke o podnesenom prijedlogu za izvršenje - ali ne i jasne zakonske pretpostavke kojima bi trebalo udovoljiti prije odluke o takvoj sankciji (pretpostavke odlučne za primjenu te sankcije), shvaćanje je i revizijskog suda da se ta odredba, koja daje ovlast sudu da samo slobodnom ocjenom (koja se ne može preispitati ili provjeriti) utvrđuje postoji li „osnovani prijedlog“ za nastavak ovršnog postupka ili postupka izvršenja - s pretpostavkama (u vidu oblika i sadržaja tog prijedloga) za taj nastavak postupka, ne može primjenjivati na slučaj o kojemu je ovdje riječ: kada je u izvršnom postupku određeno po vjerovniku (predlagatelju izvršenja) predloženo izvršenje na plaći dužnika - i kada nije utvrđeno postojanje razloga koji bi sprečavali ili onemogućavali izvršenje prema već podnesenom prijedlogu.

Slijedom toga, a kako (prema izloženom) shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s izraženim shvaćanjem ovoga suda - s time što nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu postupka i (time) za njegov nastavak, to je valjalo ukinuti oba nižestupanjska rješenja, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a).

U ponovljenom suđenju potrebno je postupiti u naprijed izloženom smislu i nakon toga donijeti novu odluku.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.