I Kž-705/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 705/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. O. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 21. travnja 2006. broj K-29/05, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba opt. D. O., p r e i n a č u j e se u odluci o kazni prvostupanjska presuda, te se opt. D. O. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2.

toč. b/ KZ o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu se po čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 13. svibnja 2005. do 07. lipnja 2005. godine.

Obrazloženje

Županijski sud u Vukovaru, kao prvostupanjski sud je presudom od 21. travnja 2006. broj K-29/05 opt. D. O. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZID KZ, te ga uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koju mu je po čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 13. svibnja 2005. do 07. lipnja 2005. godine, zatim je po čl. 173. st. 7. KZ optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to 20 stabljika indijske konoplje veličine 5-30 cm, a po čl. 122. st. 4. u svezi st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) optuženika je oslobodio obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka.

I Kž 705/06-3

Protiv ove presude optuženik je po braniteljici B. T., odvjetnici iz V., podnio žalbu zbog odluke o kazni, predlažući da se ta presuda preinači tako da se optuženiku izrekne manja kazna zatvora.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP dostavio primjerak žalbe državnom odvjetniku na odgovor, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, odgovor na žalbu nije zaprimljen.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo je spise drugostupanjskom sudu uz podnesak od 18. rujna 2006. broj KŽ-DO-1548/06, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, pri kojem prijedlogu je ustrajao na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Žalba je osnovana.

Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao iz osnova iz kojih je žalbom pobijana, a po službenoj dužnosti ispitao je i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu nije našao da bi postojale takve povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno povrede kaznenog zakona.

Opravdano žalitelj ukazuje na to da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti, kojima je, međutim, dao premali značaj te je zbog toga odmjerio prestrogu kaznu.

Naime, iz pobijane presude razvidno je da su utvrđene olakotne okolnosti u vidu priznanja počinjenja kaznenog djela, izraženog kajanja, korektnog ponašanja tijekom cijelog postupka, teške obiteljske i materijalne prilike optuženika, tj. činjenicu da je odrastao bez oca, a prije izricanja presude da mu je preminula majka, tako da je ostao živjeti samo s mlađim bratom i to u skromnim ekonomskim uvjetima, te najzad da je kazneno djelo počinio kao mlada osoba, u dobi od oko 25 godina i najzad, da je kao višegodišnji konzument opojnih droga predmetne stabljike indijske konoplje zasijao kako bi proizveo marihuanu, ali sve ovo za vlastite potrebe, dok otegotnih okolnosti nije našao, bez obzira na to što je on prije bio osuđivan, jer su te osude bile zbog kaznenih djela druge vrste. Iz podataka u Kaznenoj evidenciji (list 27) razvidno je da je D. O. ranije bio osuđivan zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 2. KZ na novčanu kaznu, koja mu je zamijenjena kaznom zatvora, prema presudi koja je postala pravomoćna 25. svibnja 1999., po kojoj je kaznu izdržao 22. listopada 2000., te zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ, zbog kojega je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od jedne godine, a koja presuda je postala pravomoćna 09. travnja 2003. godine.

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, svrha kažnjavanja će se ostvariti u smislu čl. 50. u svezi čl. 6. KZ i blažom kaznom od one koju je optuženiku izrekao prvostupanjski sud, jer su utvrđene doista brojne i značajne olakotne okolnosti, koje u svojem zbiru u smislu čl. 57. st. 1. KZ predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti, slijedom

I Kž 705/06-3

kojih se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od one propisane za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u kojoj odredbi je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine do dvanaest godina zatvora. Ovo zbog toga što je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik, nakon što je od nepoznate osobe prethodno pribavio sjemenke indijske konoplje, u vrtu obiteljske kuće posadio 20 sjemenki koje su iznikle, a nakon čega ih je redovito okopavao i zalijevao, tako da su narasle do visine od 5 do 30 cm, ali sve ovo radi toga da si osigura marihuanu koju bi koristio za vlastite potrebe. Iako je ovakvim radnjama optuženik u cijelosti ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, ipak se zbog količine zasađenih sjemenki i vrste opojne droge, čijim bi se uzgojem i preradom mogla proizvesti marihuana, te najzad da je ta opojna droga imala biti namijenjena optuženiku za vlastite potrebe, može uzeti da je društvena opasnost od ovakvog optuženika i ovakvih njegovih radnji manjeg značaja nego što je to uzeo prvostupanjski sud.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 390. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 25. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević-Grbić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.