Croatian Supreme Court dismisses employer's appeal on labor law termination and contract rescission issues.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against the lower court's ruling regarding the invalidity of conditional termination and contract rescission. The lower courts found that the employer's decision to terminate the employment contracts of two plaintiffs on November 17, 2011, was impermissible under labor law, thereby keeping the employment relationships active until May 15, 2012. The court upheld this decision, rejecting the employer's claim of procedural error and confirming the correct application of substantive labor law provisions.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. i čl. 117. Zakona o radu; Čl. 392. a) st. 1. i čl. 396. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court reviews appeals only on stated grounds and affirms lower court findings where material law was correctly applied to declare conditional termination and contract rescission impermissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 125/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja V. R. iz V., i II-tužitelja N. B. iz B., oba zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. V. i N. R., odvjetnicima u V., protiv tuženika P. & C. d.o.o. sa sjedištem u V., zastupanog po odvjetniku mr. sc. K. L., odvjetniku u V., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1916/2012-2 od 11. listopada 2012., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P- 24/12-12 od 29. svibnja 2012., u sjednici održanoj 4. veljače 2014.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-24/12-12 od 29. svibnja 2012. odbijen je tužbeni zahtjev prvotužitelja V. R. upravljen na utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 17. studenoga 2011., kao i na utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu tužitelju, te za naknadu mu štete u iznosu 19.201,35 kn, kao i njegov alternativni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. studenoga 2011., zbog čega tužitelju nije prestao radni odnos, te utvrđenje da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika do 5. siječnja 2012., te mu priznati sva prava iz radnog odnosa za razdoblje od 3. prosinca 2011. do 5. siječnja 2012. uključujući i pravo na isplatu plaće do 5. siječnja 2012.; te je odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja N. B. upravljen na utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 17. studenoga 2011. nedopuštena, na utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu tom tužitelju, te za naknadu mu štete u iznosu 26.754,85 kn, kao i njegov alternativni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tom tužitelju od 17. studenoga 2011., zbog čega da mu nije prestao radni odnos, te utvrđenje da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika do 5. siječnja 2011., te mu priznati sva prava iz radnog odnosa od 3. prosinca 2011. do 5. siječnja 2012. uključujući i pravo na isplatu plaće do 5. siječnja 2012.. Ujedno je tužiteljima naloženo solidarno isplatiti tuženiku iznos 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.
Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1916/2012-2 od 11. listopada 2012. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja upravljen: na utvrđenje da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao prvotužitelju 17. studenoga 2011. nedopušten tako da prvotužitelju nije prestao radni odnos, na sudski raskid ugovora o radu prvotužitelju 15. svibnja 2012., te nalaganje tuženiku do tog dana priznati mu sva prava iz radnog odnosa, naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju iznos 14.440,15 kn na ime naknade štete, te iznos 2.003,12 kn na ime parničnih troškova tog tužitelja, kao što je prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja upravljen na utvrđenje da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao drugotužitelju 17. studenoga 2011. nedopušten tako da drugotužitelju nije prestao radni odnos, na sudski raskid ugovora o radu drugotužitelju 15. svibnja 2012., te naloženo tuženiku do tog dana priznati mu sva prava iz radnog odnosa, naloženo tuženiku isplatiti drugotužitelju iznos 18.863,90 kn na ime naknade štete, te iznos 1.536,25 kn na ime parničnih troškova tog tužitelja, dok je u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja za daljnji iznos 4.761,20 kn, te tužbeni zahtjev drugotužitelja za daljnji iznos 7.890,95 kn na ime naknade štete prvostupanjska presuda potvrđena, te je ukinuta prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu alternativnih tužbenih zahtjeva tužitelja (toč. II. i IV. izreke).
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 331. ZPP-a u smislu da je tuženik priznao te udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, a zbog čega da nije ni bilo mjesta daljnjem vođenju ovog postupka, a kod činjenice što je tuženik u pisanom odgovoru na tužbu priznao samo dio tužbenog zahtjeva, a ne i onaj prošireni u podnesku tužitelja od 27. veljače 2012., a povodom kojeg je sud i vodio postupak, te presudio pobijanom presudom. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se opisno u reviziji ukazuje.
Predmet spora je dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju te sudskog raskida ugovora o radu.
Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kako onaj za nedopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljima tako i za sudski raskid ugovora o radu sa 15. svibnja 2012., kao i za naknadnu štetu tužiteljima, sve pozivom na odredbu čl. 107. i čl. 117. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 – dalje: ZR).
Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja je materijalno pravo pravilno primijenjeno i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge iz drugostupanjske presude, pa se na temelju odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP-a revident upućuje na razloge iz te presude.
S obzirom na navedeno, reviziju tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, s tim da će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz ovu presudu objaviti i drugostupanjska presuda (čl. 396. a) st. 2. ZPP-a).
U Zagrebu, 4. veljače 2014.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.