Revr-1684/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1684/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz H. K., OIB: …, koga zastupa punomoćnica R. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. S., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-12/16 od 1. rujna 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinsko radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2935/11-35 od 30. studenoga 2015., u sjednici održanoj 23. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da mu je tuženik nedopušteno otkazao ugovor o radu, utvrđenje da je radni odnos prestao te vraćanje na rad na radno mjesto u skladu s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 17. lipnja 2011. na poslove mehaničara za pomoć na cesti i vozača vučnog vozila (toč. I/1 izreke). Odbijen je i zahtjev za isplatom bruto naknade plaće od 225.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci presude (toč. I/2) kao i zahtjev za naknadom parničnog troška (toč. I/3.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 25.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015., pa do isplate (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I izreke dok je preinačena u dijelu pod toč. II izreke tako da je tuženiku dosuđen parnični trošak od 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. I izreke, reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji ističe da je pobijanom odlukom počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer postoji proturječje razloga između pobijane odluke i utvrđenih činjenica. Budući da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu nejasni ili proturječni pri čemu o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, to navedeni prigovor nije osnovan.

Revizijski prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP ovaj sud nije razmatrao jer tužitelj nije određeno naveo i obrazložio razloge za podneseni prigovor (čl. 386. ZPP).

Neosnovano tužitelj osporava da nije počinio povedu obveze iz radnog odnosa a koja se odnosi na nepoštivanje radne procedure kod predaje dnevnog utroška i zbog koje je opomenut prije nego je dobio predmetni otkaz. To stoga što je sud prvog stupnja na temelju iskaza svjedoka te pisane izjave samog tužitelja od 18. siječnja 2010., zaključio da tužitelj nije u propisanom roku predavao dnevni utržak.

U odnosu na povredu zbog koje je tužitelju otkazan ugovor o radu, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 3. listopada 2006. kod tuženika bio zaposlen na poslovima mehaničara za pomoć na cesti i vozača vučnog vozila na neodređeno vrijeme,

- da mu je odlukom od 17. lipnja 2011. otkaza ugovor o radu zbog povrede obveza iz radnog odnosa jer nije propisano postupao prilikom intervencije na koju je pozvan od strane H.-a (s kojim tuženik ima ugovor o poslovnoj suradnji) glede uklanjanja kvara na vozilu VW Pasat na kojem je došlo do kvara na pumpi goriva pri čemu je vozaču predložio da se obrati njegovom prijatelju, vlasniku autoradionice M. A. što je vozač i prihvatio tako da je u tom servisu stavljena druga pumpa goriva i naplaćena usluga da bi nakon nekoliko dana došlo do kvara na pumpi radi čega je vozilo odvezeno u ovlašteni servis zbog čega se vozač obratio pritužbom H.-u,

- da navedeno postupanje tužitelja predstavlja kršenje postupka propisanog Pravilnikom o tehničkim uslugama pomoći vozačima na cesti jer je taj prijevoz trebao organizirati kontaktni centar, tako da je tužitelj centar trebao obavijestiti i ponuditi da H. organizira vučnu službu, što nije učinio već je lažno prikazao da je vozilo popravljeno,

- da je tužitelju prije otkaza dana mogućnost iznošenja obrane.

Na temelju takvog utvrđenja sudovi su zaključili da su ispunjeni uvjeti iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR), odnosno da postoje opravdan razlog za redoviti otkaz ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

Pri tom su uzeli u obzir da je tužitelj postupio protivno čl. 7. Pravilnika o uslugama tehničke pomoći vozačima na cesti od 28. veljače 2001. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) prema kojem je bio dužan, nakon što je ustanovio da se kvar ne može popraviti na cesti, izvijestiti kontaktni centar H.-a kako bi taj centar mogao organizirati uklanjanje ili prijevoz vozila. Umjesto toga tužitelj je organizirao prijevoz vozila pozivom vlasniku M. A. koji je izvršio prijevoz vozila do svog servisa.

Sudovi su također u obzir uzeli da je tužitelj svojim ponašanjem mogao tuženiku nanijeti štetu jer je prema ugovoru koji H. ima sklopljen s tuženikom, H. je mogao raskinuti ugovor jednostranom izjavom u slučaju kad se ne poštuju odredbe Pravilnika i pratećih dokumenta.

Uzevši u obzir da je tužitelja zbog nepoštivanja procedure oko predaje dnevnog utroška, tuženik 26. siječnja 2010. pisano upozorio na mogućnost otkaza ako nastavi kršiti povrede obveza iz radnog odnosa (čl. 111. st. 1. ZR) te da je tužitelj potom 17. travnja 2011. počinio opisanu povredu obveze iz radnog odnosa prilikom intervencije preko H.-a, to su prema ocjeni ovog revizijskog suda ispunjeni uvjeti za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja.

Tužitelj u reviziji ističe da sudovi nisu uzeli u obzir da klijent koji je zatražio intervenciju 17. travnja 2011. nije bio član H.-a niti bilo kojeg autokluba a niti je želio intervenciju H.-a. Navedeni prigovor nije osnovan jer je sud prvog stupnja zaključio da prema čl. 3. Pravilnika, H. svoje usluge pruža članovima H.-a i inozemnih klubova, ali i svim drugim vozačima vozila koje sudjeluju u prometu na cestama Republike Hrvatske pa se odredbe Pravilnika koje se odnose na proceduru pružanja pomoći i obveza mehaničara koji su upućeni na intervenciju jednako primjenjuju neovisno je li vozač član H.-a ili ne.

Niti činjenica što je uredno naplatio svoj izlazak na intervenciju u iznosu od 367,77 kn a na što se tužitelj poziva u reviziji, ne opravdava njegovo postupanje u pogledu kršenja propisane procedure. Daljnji navod tužitelja da je vozilo bilo osposobljeno i u voznom stanju i da vozač nije htio intervenciju H.-a, proturječno je činjenici da je vlasnik vozila zvao H.-a preko kojeg je tužitelj došao na intervenciju i činjenici da je tužitelj zvao vlasnika servisa M. A. da predmetno vozilo odveze u servis radi popravka.

Daljnjim revizijskim navodima kojima interpretira iskaze svjedoka Lj. C., M. R. i D. M., tužitelj osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a to s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, pa te revizijske navode ovaj sud nije ni ocjenjivao.

Revizijski navod tužitelja da je on broj M. M. vl. obrta M. A. dao vozaču vozila na intervenciji 17. travnja 2011. je u suprotnosti s iskazom M. M. koji je istaknuo da je intervenirao na temelju poziva tužitelja.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP, odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 23. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.