K-1965/2018-28 · Općinski kazneni sud u Zagrebu

Poslovni broj: 4 K-1965/18-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu , u vijeću sastavljenom od suca tog suda mr. sc. Sanje Nola, kao predsjednice vijeća te Ivana Krištića i Mladena Lukačića, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Jagečić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene D. M. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-4139/17 od 18. rujna 2018. godine sa izmjenom od 15. lipnja 2020. godine, nakon održane javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Zagrebu Renate Novosel, okrivljene D. M. osobno uz branitelja J. Č., odvjetnika iz Z., dana 15. lipnja 2020. godine,

p r e s u d i o j e

Okrivljena D. M., rođena D., OIB …, kći M.1 i

E. rođene Ž., rođena … godine u Z., s prebivalištem u Z.,

državljanka Republike Hrvatske, knjigovođa, završena srednja škola

i tečaj za knjigovođu, zaposlena u M. c. d.o.o., s plaćom 4.000,00 kuna, suvlasnica TD M. l. i. d.o.o., udana, suprug M.2 , zaposlen s plaćom od 8.000,00 kuna, majka troje djece, dvoje maloljetno, neosuđivana

k r i v a je

što je

- dana 8. studenog 2017., u 10,43 sati u Z., na parkirališnom prostoru na jugozapadnoj strani raskrižja … i …, nasuprot kbr 1. … , upravljajući osobnim vozilom marke …, registarskih oznaka ZG …, lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom

prometu, protivno odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 70/19), vozilom krenula unatrag, u smjeru istoka, bez da se prethodno uvjerila da radnju uključivanja u promet može poduzeti bez opasnosti za pješaka koji se kretao pločnikom, zbog čega je stražnjim dijelom vozila naletjela na pješaka M. K., koji se kretao zapadnim nogostupom … u smjeru sjevera, od kojeg naleta se imenovani pješak zarotirao i pao na kolnik, a potom je nastavila vožnju unatrag i zaustavila automobil tek nakon što je slučajni prolaznik počeo lupati rukama po njezinom automobilu, uslijed čega je M. K. zadobio oguljotine kože glave u zatiljnom području, otkrhnuće (avulzijski prijelom) prednjeg ruba gornje pokrovne plohe trupa četvrtog vratnog kralješka, prijelom desne sljepoočne kosti, krvarenje u lubanjskoj šupljini ispod tvrde moždane ovojnice u desnom čeono-sljepoočno- zatiljnom i lijevom čeonom režnju, krvarenje u mekim moždanim ovojnicama u desnom čeonom i desnom sljepoočnom režnju te lijevom sljepoočno-zatiljnom režnju i nagnječenje mozga u desnom sljepoočnom režnju, a kao posljedica ozljeda se razvila obostrana upala pluća, uslijed koje je imenovani preminuo …,

d a k l e, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti cestovnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11.

Na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11 okrivljena D. M. se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenoj se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08) nalaže se okrivljenoj naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, te trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 1.896,00 (tisuću osamsto devedeset i šest) kuna koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom djelomično izmijenjenog činjeničnog opisa kaznenog djela 15. lipnja 2020. godine Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je okrivljenu D. M. za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 na način kako je to činjenično opisano u izreci presude.

Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnice okrivljena je navela da se smatra krivom za počinjenje kaznenog djela stavljenog joj na teret.

U svojem je iskazu navela da u cijelosti priznaje da je počinila kazneno djelo kako joj je stavljeno na teret. Naime, tog jutra bilo je između 10 i 11 sati, kada je sa svojim vozilom marke … namjeravala je izaći iz parkirališnog prostora, pa je sjela u vozilo, pogledala da li može početi sa radnjom vožnje unatrag, te kako nije vidjela nikoga da prolazi, započela je sa kretanjem i tada udarila oštećenika. Odmah je izašla iz vozila, vidjela je da čovjek leži na tlu, prišla mu i pomogla da ustane, a odmah je prišla i nekolicina prolaznika koji su se tu nalazili. Nakon što su ga podigli smjestila ga je da sjedne u njeno vozilo, te mu ponudila da će otići po vodu. u dva je navrata pokušavala dobiti Hitnu pomoć, no, nije uspjela, a oštećeni je tvrdio da je dobro i da se ne treba zvati Hitna. Stalno je govorio da se dobro osjeća da mu nije ništa, da je i sam vozač i zna da će imati problema ako sad zovu policiju i hitnu. Kako joj je pričao da treba ići na terapiju u N. bolnicu radi kukova, odvezla ga je tamo, no, kada su došli pred bolnicu, tražio je da ga odveze kući jer da se dobro osjeća i da neće ići na terapiju, primijetila je da je potresen zbog toga što se dogodilo, no, nije joj se činilo da mu je potrebo liječenje. Stoga ga je odvezla kući, time da je putem s njime razgovarala, zna da joj je pričao da ima dvije kćeri, da ima unuke, pa ga je dovezla do njegove adrese, i činio joj se posve prisvjestan i u redu, iako ga je pitala, rekao joj je da nikog ne treba zvati. Kad su došli do njegove kuće, radilo se o velikoj kući roze boje, u … u … jedno su još vrijeme pričali

ispred, a nakon što je ušao u kuću, jednostavno je smatrala da je sve u redu i otišla svojoj kući. Sa oštećenikom je, nakon što se to dogodila nesreća provela sigurno nekih 40-ak minuta, za koje je vrijeme sa njime razgovarala. Nisu razmijenili brojeve telefona. Nakon nekog vremena upućen joj je poziv iz policije neka dođe do mjesta nesreće te je tada krenula obrada. Tek tada je saznala da je oštećenom loše, pa ga htjela posjetiti, no djelatnik policije koji je vršio obradu, misli R. M., joj je rekao neka to sve pusti sa strane, da će se sve vidjeti. Potom je ponovno pozvana na razgovor na policiju kada je saznala da je oštećeni preminuo. Izrazila je iskreno kajanje što je tog dana tako vozila i udarila tog čovjeka, zna da će joj to biti na duši cijeli život. Nije vozač koji vozi brzo ili neoprezno, stalno vozi svoju djecu, posebno jedno dijete koje ima problema pa ga stalno vozi u školu i iz škole. Naime, sin M.3 u dobi 15 godina, ima problema u govoru i razumijevanju, zbog čega je polaznik osnovne škole P. S. te s njim kontinuirano radi kako oko pomoći oko škole, tako odvoženja i dovoženja iz škole. Nije se javila ni kćerima oštećenog kada je saznala da se njegovo stanje pogoršalo jer ju je tako uputio djelatnik policije, koji je radio obradu i rekao neka sad pusti, da su njegove kćeri dosta potresene, pa da će biti prilika da ih se kontaktira kasnije. To je bio razlog zašto tada nije zvala niti kontaktirala. Kada ih je u ovom postupku vidjela na sudskom hodniku, prišla im je, izrazila im sućut i sa njima razgovarala.

Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka A. K., V. V. i D. L. te nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. P. B., pročitana je materijalna dokumentacija i to bolnička prijava KB D. na ime

M. K. od 8. studenog 2017., izvješće Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, broj K-0085/2017 od 20. studenog 2017., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 10. studenog 2017., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: … od 10. studenog 2017., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: … od 10. studenog 2017., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: … od 10. studenog 2017., medicinska dokumentacija KB D. za

M. K., smrtni list za M. K., obdukcijski zapisnik za pokojnog M.

K., medicinska dokumentacija za mld. M. M., pregledan je fotografski elaborat mjesta događaja i osobnog automobila ZG …, fotografski elaborat snimke video nadzora prometne nesreće kao i snimka video nadzornih kamera prometne nesreće od 08. studenog 2017. u 10,43 sati, a koja je oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj …, a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenu D. M.

Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te povezujući iste sa iskazom okrivljene koja je priznala počinjenje kaznenog djela stavljenog joj na teret, ovaj sud je nesporno utvrdio da je okrivljena D. M. i to upravo na način kako joj je to stavljeno na teret optužnicom, počinila kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 za koje ju je oglasio krivim.

Naime, okrivljena D. M. je dana 8. studenog 2017., u 10,43 sati u Z.,

upravljala osobnim vozilom marke … , registarskih oznaka ZG … na

parkirališnom prostoru na jugozapadnoj strani raskrižja … i Ulice …,

nasuprot kbr 1. … na način da je vozilom krenula unatrag, u smjeru istoka pri

čemu je stražnjim dijelom vozila naletjela na pješaka M. K., koji se kretao zapadnim nogostupom … u smjeru sjevera, od kojeg naleta se imenovani pješak zarotirao i pao na kolnik, a potom je nastavila vožnju unatrag i zaustavila automobil tek nakon što je slučajni prolaznik počeo lupati rukama po njezinom automobilu, kao što to proizlazi iz snimke video nadzornih kamera prometne nesreće, fotodokumentacije nesreće, iskaza svjedoka A. K. te iskaza same okrivljene. Uslijed pada oštećenik M. K. je zadobio oguljotine kože glave u zatiljnom području, otkrhnuće (avulzijski prijelom) prednjeg ruba gornje pokrovne plohe trupa četvrtog vratnog kralješka, prijelom desne sljepoočne kosti, krvarenje u lubanjskoj šupljini ispod tvrde moždane ovojnice u desnom čeono-sljepoočno- zatiljnom i lijevom čeonom režnju, krvarenje u mekim moždanim ovojnicama u desnom čeonom i desnom sljepoočnom režnju te lijevom sljepoočno-zatiljnom režnju i nagnječenje mozga u desnom sljepoočnom režnju, što proizlazi iz medicinske dokumentacije za oštećenika te nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. P. B., a kao posljedica ozljeda se razvila obostrana upala pluća, uslijed koje je oštećeni preminuo ..., što potvrđuje medicinska dokumentacija KB D. za M. K., smrtni list za M.

K., obdukcijski zapisnik za pokojnog M. K. te nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. P. B..

Na opisani je način okrivljena upravljajući osobnim vozilom postupila protivno blanketnoj odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 70/19 - dalje: ZOSPC), odnosno krenula je sa parkirališnog prostora vozilom unatrag, bez da se prethodno uvjerila da radnju uključivanja u promet može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, konkretno pješaka koji se kretao nogostupom, pri čemu je udarila oštećenika M. K. koji se kretao nogostupom iza njezinog vozila i koji je od udarca se zarotirao i pao na tlo te zadobio naprijed opisane mnogostruke ozljede zbog kojih je isti dan potom bio bolnički zbrinut, a kao posljedica ozljeda se razvila obostrana upala pluća, uslijed koje je oštećeni preminuo ..., dakle, smrt kod oštećenika M. K. nastupila je kao posljedica stradavanja u predmetnoj prometnoj nesreći. Ovaj sud je neznatno dopunio činjenični opis kaznenog djela na način da je u šestom redu činjeničnog opisa u naznaci brojeva Narodnih novina Zakon o sigurnosti prometa na cestama dodao i broj "70/19", na što je bio ovlašten.

Provedenim sudskomedicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. P. B. utvrđeno je da je oštećenik M. K. u prometnoj nesreći zadobio oguljotine kože glave u zatiljnom području, otkrhnuće (avulzijski prijelom) prednjeg ruba gornje pokrovne plohe trupa četvrtog vratnog kralješka, prijelom desne sljepoočne kosti, krvarenje u lubanjskoj šupljini ispod tvrde moždane ovojnice u desnom čeono-sljepoočno-zatiljnom i lijevom čeonom režnju, krvarenje u mekim moždanim ovojnicama u desnom čeonom i desnom sljepoočnom režnju te lijevom sljepoočno-zatiljnom režnju i nagnječenje mozga u desnom sljepoočnom režnju koje su ozljede u cjelini predstavljale osobito tešku tjelesnu ozljedu i nastale su kao posljedica pada oštećenika uslijed udarca s vozilom okrivljene inkriminiranog dana. Zbog zadobivenih je ozljeda oštećenik zaprimljen na bolničko liječenje u KB D.

8. studenog 2017. u 14,34 sati. Prilikom prijema u bolnicu stanje kod oštećenog je bilo relativno dobro, a što je vidljivo iz stanja svijesti (GCS 15, što je maksimalna vrijednost - navodi se da je kontaktibilan, orijentiran te normalne frekvencije disanja). Vještak je pojasnio da nije neuobičajeno odnosno to je više pravilo kod ozljeda mozga da nakon ozljeđivanja, a kad se zadobije krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, postoji tzv. lucidni interval. Naime, to je interval u kojem osoba praktički nema nikakvih simptoma ozljeđivanja, no, s vremenom kako krvarenje u prostoru unutar tvrde moždane ovojnice napreduje, dolazi i do pojave simptoma.

U konkretnom slučaju, po prijemu kod oštećenog je učinjen MSCT mozga na kojem su bila vidljiva oštećenja tj. ozljede, ali s obzirom na simptomatologiju i s obzirom na opseg tih oštećenja očito nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem. Oštećeni je ostavljen na promatranju, te je učinjen kontrolni CT mozga, u kojem je uočeno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, odnosno uočeno je pojačano krvarenje u mozgu, te prostor unutar tvrde moždane ovojnice, te se sukladno tom nalazu i pristupilo neurokirurškom liječenju. Dakle, ukoliko bi oštećeni M.

K. bio primljen u bolničku ustanovu odmah po predmetnoj prometnoj nesreći, kod istog bi bili učinjeni identični navedeni postupci, odnosno učinio bi se MSCT mozga, te s obzirom na nalaz ponovno ostavio na promatranju u bolničkoj ustanovi. Tijekom boravka u bolničkoj ustanovi stanje oštećenog se kompliciralo infekcijama, prvenstveno urinarnim infekcijama uzrokovanim različitim bakterijskim uzročnicima, a što je opet posljedica njegova boravka u bolničkoj ustanovi zbog ozljeda iz predmetne prometne nesreće. Naime, boravak u zdravstvenim ustanovama, a osobito, boravci u jedinicama intenzivne njege sa sobom u pravilu nose i komplikacije čestih infekcija, različitih organskih sustava.

Infekcije koje su utvrđene kod oštećenog su posljedica ozljeda i posljedično tome dugotrajnog boravka, ležanja u bolničkoj ustanovi. Naime, ovakve opsežne ozljede dovode do toga da je imunološki sustav takvog pacijenta znatno oslabljen, a i sama činjenica dugotrajnog ležanja odnosno neaktivnosti pridonosi nastanku tj. razvoju infekcija. Dakle, infekcije koje su utvrđene kod oštećenog su posljedica ozljeda koje je isti zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći. Oštećenik je otpušten iz bolnice 3. siječnja 2018. sa znatno narušenim tjelesnim zdravljem, znatno smanjene pokretljivosti, s nazogastričnom sondom i pelenama.

Dana 8. siječnja 2018. M. K. ponovno je zaprimljen u KB D., gdje je unatoč poduzetim mjerama preminuo. Obdukcijom, koja je učinjena 11. siječnja 2018. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, utvrđeno je da je M. K. preminuo uslijed obostrane upale pluća koja se razvila kao posljedica ozljeda koje je isti zadobio 8. studenog 2017. Vještak je potvrdio da je uzročno posljedična veza između ozljeda koje je oštećeni zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći i smrtne posljedice koja je nastupila uslijed upale pluća vrlo jasna. Naime, ozljede koje je oštećeni zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći su bitno umanjile njegove sposobnosti odnosno mogućnosti djelovanja, dakle bitno narušile stanje tjelesnog zdravlja oštećenog M.

K.. Prvenstveno utjecale na mogućnost samostalnog kretanja odnosno dovele do toga da je oštećeni gotovo dva mjeseca boravio odnosno ležao u bolnici, a potom otpušten, pri čemu je vidljivo da je oštećeni i dalje izrazito smanjenih sposobnosti za kretanje, te da mu je prilikom podizanja s kreveta nužna pomoć i druge osobe. Uobičajeno je da kod ovakvih pacijenata je znatno oslabljen pulomološki sustav, te znatno smanjena sposobnost kretanja pridonosi tome da vrlo lako dođe do nastupa infekcija, primjerice upale pluća, što je ovdje slučaj, a koje rezultiraju smrtnim posljedicama.

Iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi kontinuitet vremenski od datuma nastupa ovih ozljeda pa do nastupa smrti. Dakle, u ovom vremenskom intervalu nije u međuvremenu došlo do značajnog poboljšanja zdravstvenog stanja oštećenog, a u kom bi slučaju onda bio prekinut kontinuitet, te se uzrok smrti ne bi mogao vezati uz ozljeđivanje. Dakle, nesporno je postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je oštećeni zadobio u prometnoj nesreći i uzroka smrti, odnosno upale pluća koja je utvrđena obdukcijom.

Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao jasan, određen i uvjerljiv, dan u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, nedvojbeno je utvrđeno da je smrt oštećenika M. K. nastupila kao posljedica njegovog stradavanja u prometnoj nesreći 8. studenog 2017., u 10,43 sati u Z., koju je kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama konkretno odredbe članka 43. stavka 1. ZOSPC izazvala okrivljena D. M., koja je bez da se prethodno uvjerila da radnju kretanja unatrag može poduzeti na siguran način bez dovođenja u opasnost sigurnost drugih sudionika u prometu, krenula vozilom unatrag s parkirališnog mjesta za vrijeme dok je oštećenik M. K. kao pješak hodao nogostupom iza njezinog automobila i pri tome ga udarila pa je pao i zadobio osobito teške tjelesne ozljede zbog kojih je bio bolnički liječen te je u konačnici zadobio obostranu upalu pluća uslijed koje je preminuo. Na opisani je način okrivljena D. M., kao sudionica u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime su u njezinom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. KZ/11.

Prilikom učina kaznenog djela okrivljena je postupala s oblikom krivnje koji se u naziva svjesnim nehajem, bila je svjesna da takvom svojom vožnjom unatrag, odnosno da kretanjem sa parkirališnog prostora iza kojeg postoji nogostup kojim prolaze pješaci bez da se prethodno na pouzdan način uvjerila da vozilom može započeti radnju kretanja unatrag radi uključivanja u promet, može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, konkretno pješaka koji hodaju nogostupom, no lakomisleno je smatrala da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu.

S obzirom na izloženo u ponašanju okrivljene ostvarena su sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. i 6. KZ/11, a kako nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovele u sumnju njezinu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela ovo vijeće je istu za počinjeno kazneno djelo oglasilo krivom.

Iskaz okrivljene koja je priznala počinjenje kaznenog djela u cijelosti je prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, sukladan ostalim izvedenim dokazima. Dio iskaza okrivljene da je inkriminiranog dana kada je sjela u vozilo, pogledala prije kretanja i zaključila da nitko ne prolazi prihvaćen je istinitim, no uzimajući u obzir okolnosti odigravanja prometne nesreće, nesporno je da to provjeravanje nije učinila na pouzdan način koji se zahtijeva od vozača motornih vozila jer u protivnom ne bi počela s kretanjem vozila obzirom je nesporno da se iza vozila kretao oštećenik. Posebno je cijenjen dio iskaza okrivljene da je nastojala pomoći oštećeniku neposredno nakon nesreće, da je s njime komunicirala te da je bio svjestan i orijentiran, pa stoga nije, iako je pokušavala pozvati Hitnu pomoć, istu zvala niti inzistirala na odvoženju okrivljenika na bolničko liječenje već je na traženje oštećenika odvezla ga kući. Naime, i svjedok A. K., očevidac nesreće potvrdila je u svojem iskazu da je oštećeniku okrivljena prišla odmah po ozljeđivanju i s njim komunicirala, komunicirali su i drugi prolaznici te je on normalno razgovarao. I medicinska dokumentacija o prijemu oštećenika u KB D. potom tog dana, kao i nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. P. B. potvrđuju da je oštećenik pri prijemu u bolnicu bio relativno dobro, kontaktibilan, orijentiran te normalne frekvencije disanja. Posebno je cijenjen i dio iskaza okrivljene da je po saznanju od djelatnika policije da je pogoršano zdravstveno stanje oštećenika htjela kontaktirati njegovu obitelj, no da joj je djelatnik policije rekao da to pusti sada, da će biti prilike jer da su kćeri jako potresene, pa da je onda tek na sudskom hodniku kada ih je srela prišla k njima i izrazila im sućut. Konačno, cijenjen je i dio iskaza okrivljene da je vozač koji do sada nije kršio prometne propise, a što potvrđuje i izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije iz kojih je razvidno da ista nije do sada evidentirana kao počinitelj bilo kojeg kaznenog djela i prekršaja, dakle, ni iz oblasti prometnih djela.

Iskazi svjedoka A. K. te V. V. i D. L., također su prihvaćeni

kao istinit i vjerodostojni, potvrđeni su svim izvedenim materijalnim dokazima. Pri tome je iskaz svjedoka A. K. posebno cijenjen u dijelu u kojem je opisala način odigravanja prometne nesreće jer je bila očevidac iste, kao i činjenicu da je okrivljena izašla iz vozila i prišla oštećenom, on je normalno komunicirao te ne zna što se dalje događalo jer je morala otići. Iskazi svjedoka V. V. i D. L., kćeri oštećenika pokojnog M.

K. također su u cijelosti prihvaćeni kao vjerodostojni, no tek podredno cijenjeni jer iste nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom kaznenom djelu jer su tek naknadno tog dana saznale da je otac stradao u nesreći, te je bio bolnički zbrinut, no kako je brzo upao u komu nisu uspjele od njega točno saznati što se dogodilo. Njihovi su iskazi cijenjeni u dijelu da su bile jako potresene nesrećom zbog koje je njihov otac u konačnici i preminuo i činjenicom da ih je okrivljena kontaktirala tek na sudskom hodniku u ovom postupku.

Materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka također je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna, obzirom bilo čime nije dovedena u sumnju.

Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. P. B. u cijelosti je prihvaćen kao jasan, određen, suglasan je materijalnoj dokumentaciji, te dan u skladu s pravilima struke i iskustva od stručne osobe, nezainteresirane za ishod kaznenog postupka.

Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne okrivljenoj D. M. za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članak 227. stavka 1., 2. i 6. KZ/11, vijeće je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenilo sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljene, osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja, prijašnji život okrivljene te njezino ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Olakotnom okolnošću okrivljenoj cijenjena je činjenica da je okrivljena osoba srednje životne dobi, do sada neosuđivan za kaznena djela i prekršaje koje okolnosti ukazuju na to da se predmetno kazneno djelo može se promatrati kao slučajan događaj u životu i ponašanju okrivljene, no ne i kao pravilo njezina ponašanja. Olakotnom okolnošću cijenjeno je izraženo kajanje zbog prometne nesreće, kao i činjenica da je okrivljena zaposlena osoba, majka dvoje maloljetne djece od kojih je jedno dijete s opsežnim zdravstvenim problemima, ovisno o njezinoj stalnoj pomoći i skrbi što potvrđuje medicinska dokumentacija za sina M. M.. Olakotnom okolnošću cijenjeno je i njezino ponašanje nakon nesreće kada je pomogla oštećeniku i odvezla ga kući.

Posebno otegotne okolnosti na strani okrivljene nisu utvrđene.

Za kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju do jedne do osam godina. Uzimajući u obzir način počinjenja kaznenog djela i okolnosti pod kojima je okrivljena počinio kazneno djelo, te naprijed iznijete olakotne i otegotne okolnosti, kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, način počinjenja djela te prijašnji život okrivljene i nastupjele posljedice, odnosno činjenicu da je oštećenik M. K. od posljedica prometne nesreće smrtno stradao okrivljena je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovog kaznenog djela, ovo vijeće je zaključilo da će upravo kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena, postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela, te utjecati kako na okrivljenu, tako i na druge da usklade svoje ponašanje posebice s prometnim propisima i da ne čine kaznena djela. Međutim, cijeneći olakotne okolnosti utvrđene kod okrivljene, posebice raniju neosuđivanost za kaznena djela i prekršaje, odnosno činjenicu da do sada je njezino ponašanje u prometu bilo u skladu s propisima, ovo vijeće je zaključilo da i bez izvršenja kazne zatvora okrivljena neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega je okrivljenoj izrečena uvjetna osuda prema kojoj se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljena u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, ocjena je vijeća da će već i sama uvjetna osuda utjecati u dostatnoj mjeri na okrivljenu, da se ubuduće u prometu ponaša poštujući u potpunosti sve prometne propise, kao i da će kazna utjecati i na sve potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama.

Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenoj, koja je oglašena krivom, naloženo je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.896,00 kuna, a koji se trošak odnosi na trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu 1.896,00 kn i trošak paušalnog iznosa od 1.000,00 kuna, visina kojeg je određena uzimajući u obzir duljinu trajanja i složenost ovog postupka. Naime, uzimajući u obzir da je okrivljena zaposlena osoba i ostvaruje plaću u iznosu od 4.000,00 kuna, suvlasnica je tvrtke, ocjena je vijeća da će okrivljena, iako je majka dvoje malodobne djece koju je dužna uzdržavati isti trošak moći podmiriti bez opasnosti po uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Trošak kaznenog postupka okrivljena je dužna naknaditi u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 15. lipnja 2020. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivana Jagečić

mr. sc. Sanja Nola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu – K-DO-4139/17

2. Okrivljena D. M.

3. Branitelj odvj. J. Č., pretinac

3. Oštećene V. V. i D. L. po pravomoćnosti