II-4 Kr-136/1993-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-4 Kr-136/1993-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te Mikor Milivoja i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. S. M. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 186. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući povodom zahtjeva za rješavanje sukoba nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 1993. br. Ko-219/93, u sjednici održanoj 28. travnja 1993.,

r i j e š i o j e:

Za postupak u krivičnom predmetu protiv opt. S. M., S. P. i S. S., zbog krivičnog djela iz čl. 186.st. 1. i 2. KZRH, prema optužnom prijedlogu ošt. kao tužitelja S. T., stvarno je nadležan Općinski sud u Zagrebu.

O b r a z l o ž e n j e

Općinski sud u Ivancu, svojim rješenjem od 22. listopada 1992. (list 6 spisa), oglasio se stvarno nenadležnim za vođenje postupka u izreci ovog rješenja citiranom krivičnom predmetu, te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen Općinskom sudu u Zagrebu.

Općinski sud u Zagrebu se, međutim, također smatra nenadležnim, te je zbog toga pokrenuo u smislu čl. 37 st. 1. ZKP postupak za rješavanje sukoba nadležnosti dostavljajući ovom sudu pismeno obrazloženi prijedlog.

Prijedlog je osnovan.

Naime, iz sadržaja optužnog prijedloga ošt. kao tužitelja S. T., iako se u zakonskom opisu govori o "teškom oštećenju", nedvojbeno iz činjeničnog opisa, a i date pravne oznake proizlazi da se radi o krivičnom djelu iz čl.186. st. 1. i 2. KZRH, za koje djelo se postupa prema pravilima sumarnog postupka.

Odredbom čl. 437. st. 2. ZKP propisano je da se sud nakon zakazivanja glavne rasprave ne može proglasiti mjesno nenadležnim.

Budući da je u ovom predmetu glavna rasprava bila zakazana pred Općinskim sudom u Ivancu dana 22. listopada 1992. na taj je način taj sud prihvatio svoju nadležnost, pa prema tome, nisu bile ostvarene pretpostavke za oglašavanje mjesno nenadležnim.

Međutim, iako je u smislu svega gore navedenog osnovan prijedlog Općinskog suda u Zagrebu, postupajući po službenoj dužnosti u smislu propisa čl. 38. st. 3. ZKP, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju udovoljeno uvjetima iz čl. 35. st. 1. ZKP, radi kojih kao stvarno i mjesno nadležan valja odrediti Općinski sud u Zagrebu.

Kako to proizlazi iz spisa, sve troje optuženika s prebivalištem su u Zagrebu, a iz Zagreba su i ošt. kao tužitelj, te njezin punomoćnik. Kako iz sadržaja optužnog prijedloga pro- izlazi da se osim pribavljanja javnotužiteljskog i parničnog spisa Općinskog suda Ivanec drugi dokazi ne predlažu, očigledno je da predlaže razlozi ekonomičnosti radi kojih je za vođenje postupka valjalo odrediti Općinski sud u Zagrebu.

Stoga je odlučeno kao u izreci, na temelju čl.38. st. 3. u vezi čl. 35. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 28. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Svedrović Marijan, v.r.