Kž-811/2011-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 6-Kž-811/11-2

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Primorac Lahovski kao predsjednice vijeća, te Jasne Pavičić i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P., zbog kaznenog djela iz čl. 218 st. 1 u vezi čl. 33 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući po žalbi Općinskog državnog odvjetnika iz Zagreba, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-2561/09 od 20. listopada 2010. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2012. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, u k i d a se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni A. P. temeljem čl. 354 Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 218 st. 1 u vezi čl. 33 KZ, činjenično opisano u izreci te presude. Temeljem čl. 123 st. 1 ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedene presude, pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu u pisanom podnesku predlaže da se žalba Općinskog državnog odvjetnika prihvati.

Žalba je osnovana.

S pravom ističe žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prije svega, valja istaknuti da je, a kako to i osnovano u svojoj žalbi ukazuje državni odvjetnik, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode, zajedno sa sada pokojnim D. Z., prišao oštećeniku, a koji je bio u društvu s djevojkom, te potom, a nakon što je D. Z. zatražio od oštećenika 2 kune a na što mu je oštećenik odgovorio da ih nema, okrivljenik od oštećenika zatražio 5 kuna rekavši da će ga razbiti te potom i zamahnuo u pravcu oštećenika, a koji se tada izmaknuo te odgurnuo oštećenika a nakon čega je okrivljenik pao.

Pravilno je utvrđeno i da je nakon toga D. Z. udario oštećenika šakom ispod lijevog oka, a nakon čega su i okrivljenik i D. Z. počeli bježati a oštećenik je potrčao za njima, usput zovući policiju s mobitela kojeg je držao u ruci, te ih je i sustigao. Tada je D. Z. uzeo mobitel od oštećenika, te nastavio zajedno s okrivljenikom trčati dok je oštećenik trčao za njima dok ih nije ponovno sustigao te su tada razgovarali pa je mobitel vraćen oštećeniku a kada je isti obećao da neće zvati policiju. Tada su naišli djelatnici policije i oštećenikova djevojka te su okrivljenik i D. Z. uhićeni.

Nakon što je ovako pravilno utvrdio sve ove gore navedene odlučne činjenice, prvostupanjski je sud, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pogrešno zaključio da se u ovakvim radnjama okrivljenika nisu ostvarila sva bitne obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela, tj. razbojništva u pokušaju.

Naime, prvostupanjski sud zaključuje, a zbog činjenice da je okrivljenik bio alkoholiziran, potom imajući u vidu intenzitet primijenjene sile, kao i činjenicu da je, a nakon što je zamahnuo prema oštećeniku te nakon što se ovaj uspio odmaknuti i odgurnuti ga, pao na tlo, te da je, a nakon što je oštećenika udario D. Z., zajedno s njim počeo bježati, te da je potom i razgovarao s oštećenikom u vezi mobitela i zvanja policije, da se u radnjama okrivljenika ne ostvaruju sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju, a jer se intenzitet konkretno primijenjene sile ne uklapa u kvalifikaciju tog kaznenog djela. Nadalje, ponašanje sada pokojnog D. Z. prvostupanjski sud ne ocjenjuje kao uporabu sile prema oštećeniku a radi oduzimanja tuđe pokretne stvari već kao reakciju prema oštećeniku u trenutku kada je vidio da je ovaj odgurnuo okrivljenika koji je potom pao na tlo. Takve svoje zaključke prvostupanjski sud obrazlaže i činjenicom da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 1,89 g/kg te da iz ranije danog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je njegova ubrojivost bila smanjena i to u srednjem stupnju. Kako se pokušaj inkriminiranog kaznenog djela mora počiniti s namjerom, a što znači da je okrivljenik inkriminirane zgode morao biti u potpunosti svjestan svog djela i htjeti njegovo počinjenje, a što znači da je kod njega morala postojati svijest i volja da uporabljuje silu prema oštećeniku a sve u namjeri oduzimanja novca od istog s ciljem njegova prisvajanja, prvostupanjski sud u konačnici i zaključuje da nije dokazano da je kod okrivljenika postojala takva namjera.

Nadalje, kako se u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljeniku navodi da je okrivljenik zajedno s D. Z. od svoje namjere da počini kazneno djelo odustao jer je djevojka oštećenika počela vikati, a što nije dokazano, i iz tog je razloga okrivljenika oslobodio od optužbe.

S pravom, međutim, ističe žalitelj da se ovakvi zaključci prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti kao pravilni.

Prije svega, a u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da počinjenje kaznenog djela nije dokazano a jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su okrivljenik i D. Z. odustali od počinjenja kaznenog djela jer je djevojka oštećenika počela vikati, valja istaknuti da je nesporno utvrđeno da su oni odustali od počinjenja kaznenog djela, a da razlog za to ne mora biti upravo onaj koji se navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela, te da je taj nebitni dio činjeničnog opisa prvostupanjski sud bio ovlašten i dužan izmijeniti odnosno ispustiti, a sve u skladu s na raspravi utvrđenim činjeničnim stanjem, ne povređujući na taj način identitet optužbe.

Nadalje, s pravom ističe žalitelj da upravo iz nedvojbeno po prvostupanjskom sudu utvrđenih odlučnih činjenica proizlazi da je okrivljenik započeo ali nije dovršio počiniti kazneno djelo za koje se tereti. Naime, činjenica da se je oštećenik uspio izmaknuti okrivljeniku, a kada je ovaj zamahnuo prema njemu, te da je potom, a nakon što ga je oštećenik uspio odgurnuti od sebe, očito zbog alkoholiziranog stanja u kojem se nalazio, pao na tlo, ne može se tumačiti na način da je okrivljenik uporabio silu nedovoljnog intenziteta da bi se moglo govoriti o kaznenom djelu razbojništva. Isto tako se pogrešnim ukazuju i daljnji zaključci prvostupanjskog suda, pa tako i o tome da je daljnja uporaba sile prema oštećeniku od strane D. Z. samo reakcija na ponašanje oštećenika, kao i da kasnije ponašanje okrivljenika i D. Z. a kad bježe od oštećenika kao i pregovaraju s njim o mobitelu i zvanju policije, ukazuje da oni zapravo nisu imali namjeru počiniti kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti. Imajući posebno u vidu nalaze i mišljenja vještaka toksikologa kao i vještaka psihijatra, a iz kojih proizlazi i stupanj ubrojivosti okrivljenika, ne može se, bar za sada, kao pravilan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

Kako je, dakle, činjenično stanje pogrešno utvrđeno, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, temeljem čl. 388 st. 1 ZKP, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud će, pred potpuno izmijenjenim vijećem, ponovno izvesti sve dokaze, iste će ponovno valjano i savjesno ocijeniti, kako pojedinačno tako i međusobno povezano, ukoliko to ocijeni potrebnim detaljnije će ispitati vještaka psihijatra na okolnosti ubrojivosti okrivljenika a imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje i stupanj alkoholoziranosti, te će nakon toga donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti po čl. 359 st. 7 ZKP, vodeći pri tome računa o navodima iz ove ukidne odluke.

U Zagrebu, 18. rujna 2012. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sanja Bračić, v.r.

Sonja Primorac Lahovski, v.r.