Gžp-407/2013-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-40713

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Jerković, kao predsjednice vijeća te Vicka Prančića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz S., koju zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u S., protiv tuženika Bolnica S., koga zastupa punomoćnik B. D., diplomirani pravnik zaposlen kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-126/12 od 17. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-126/12 od 17. prosinca 2012. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Dužan je tuženik Bolnica S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika isplatiti tužiteljici iznos od 220.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena koja teče od presuđenja 17. prosinca 2012.god. pa do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime materijalne štete isplatiti tužiteljici iznos od 14.952,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.614,46 kuna na ime pogrebnih troškova teče od 01. prosinca 1999.god. do 31. prosinca 2007.god., a od 01. siječnja 2008.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, na iznos od 9.838,00 kuna na ime jednog ukopnog mjesta teče od 03. listopada 2000.god. do 31. prosinca 2007.god., a od 01. siječnja 2008.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a na iznos od 2.500,00 kuna na ime troškova nabavke prikladne odjeće od dana presuđenja 17. prosinca 2012.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.

IV. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 64.909,37 kuna."

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime nematerijalne štete iz osnove duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika iznos od 220.000,00 kuna sa zakonskom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od presuđenja 17. prosinca 2012. do isplate (točka I. izreke) te na ime materijalne štete iznos od 14.952,46 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.614,46 kuna na ime pogrebnih troškova teče od 1. prosinca 1999. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na iznos od 9.838,00 kuna na ime jednog ukopnog mjesta teče od 3. listopada 2000. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet poena te na iznos od 2.500,00 kuna na ime troškova nabavke prikladne odjeće od dana presuđenja 17. prosinca 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka II. izreke), dok je za više traženo u pogledu naknade materijalne štete na ime pogrebnih troškova u visini od 2.385,54 kuna, na ime troškova nabavke prikladne odjeće u iznosu od 3.500,00 kuna te na ime troškova ukopnog mjesta u visini od 20.162,00 kune kao i u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate na ime jednog ukopnog mjesta za razdoblje od 1. prosinca 1999. do 2. listopada 2000. i za nabavku odjeće od 1. prosinca 1999. do 16. prosinca 2012. tužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 64.909,37 kuna (točka IV. izreke).

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te je predložio da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

Žalba je osnovana.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZPP) jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor te ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Okolnost što žalitelj ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda izvedene iz provedenih dokaza i iznosi drukčiji stav o pravnoj odlučnosti utvrđenih činjenica ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi određeno ne upućuje, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje onih postupovnih povreda na koje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliske osobe-sina Z. D. koji je umro od posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14. studenog 1999.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

- da je tužiteljičin sin pok. Z. D. bio duševni bolesnik koji se više puta dobrovoljno liječio od psihoze na odjelu psihijatrije tuženika,

- da je tužiteljičin sin pok. Z. D. dana 12. studenoga 1999. s odjela psihijatrije tuženika pušten na tzv. adaptacijski vikend u nazočnosti tužiteljice kao majke do ponedjeljka 15. studenoga 1999.,

- da su dana 14. studenoga 1999. na traženje tužiteljice radnici Hitne medicinske pomoći tužiteljičina sina pok. Z. D. zbog pogoršanog zdravstvenog stanja dovezli natrag u bolnicu i ostavili ga na prijemnom odjela tuženika kod dežurne medicinske sestre, pri čemu nije manifestirao znakove agresivnosti odnosno problematičnog ponašanja,

- da je pok. Z. D. samovoljno napustio bolnicu i da ga je nakon toga na javnoj gradskoj prometnici na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, kada je iznenada istrčao na kolnik udarilo teretno vozilo,

- da je zbog posljedica ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi pok. Z. D. umro dana 16. studenog 1999.,

- da su djelatnici Hitne medicinske pomoći prilikom odvoženja pok. Z. D. natrag u bolnicu bili upoznati s činjenicom da se radi o duševnom bolesniku koji se duže vremena liječi na odjelu psihijatrije i da su od strane tužiteljice bili upoznati da je pacijent nemiran i da zna pobjeći iz bolnice,

- da su se kod dolaska u bolnicu djelatnici Hitne medicinske pomoći na Centralnom prijemu obratili dežurnoj medicinskoj sestri zaduženoj za daljnje upućivanje pacijenata, odnosno pozivanje odgovarajućeg zdravstvenog osoblja - liječnika i medicinskih sestara, ovisno o tipu pacijenta,

- da je dežurna sestra pozvala medicinsku sestru s odjela psihijatrije obavještavajući je da se vratio pacijent s tzv. adaptacijskog vikenda i da su istovremeno djelatnici Hitne medicinske pomoći ostavili pok. Z. D. pred Centralnim prijemom, napominjući dežurnoj sestri da se liječi na odjelu psihijatrije,

- da pok. Z. D. nije bilo preuzet od strane osoblja zaposlenog na odjelu psihijatrije, već je u Centralnom prijemu ostao bez nadzora, a posao dežurne sestre u Centralnom prijemu nije prihvat bolesnika, već samo obavještavanju nadležnih o njihovom dolasku,

- da su djelatnici Hitne medicinske pomoći, znajući stanje pacijenta pok. Z. D. s njim mogli izravno otići na odjel psihijatrije, bez potrebe da sačekaju dežurnu medicinsku sestru, koja je bila pozvana, a kad tako nisu postupili, onda je njihova dužnost bila da vrše pojačani nadzor nad pacijentom.

Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici jer nije adekvatno organizirao brigu i skrb za duševno zdravlje bolesne osobe koja mu je povjerena na liječenje pa je zbog propuštenog nadzora nad duševno bolesnim pacijentom tj. pok. Z. D. ovaj napustio bolnicu i zatim u stanju duševnog rastrojstva uzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao.

Osnovano tuženik ističe u žalbi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela zbog toga što je njezin sin pok. Z. D. nakon samovoljnog napuštanja bolnice smrtno stradao u prometnoj nezgodi.

U postupku je utvrđeno da je pok. Z. D. bio na dobrovoljnom liječenju na tuženikovu odjelu za psihijatriju i da je njegovo zdravstveno stanje bilo u poboljšanju pa je pušten na tzv. adaptacijski vikend te je zbog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja na traženje tužiteljice vozilom Hitne medicinske pomoći vraćen u bolnicu. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je kritične prigode ponašanje pok. Z. D. bilo takvo da je bilo potrebno poduzimanje mjera prisilnog zadržavanja i ograničenja slobode kretanja radi njegove zaštite ili zaštite osoba koje se nalaze u njegovoj okolini od trenutne i stvarne opasnost po zdravlje i život. Naime, pok. Z. D. ni tijekom prijevoza vozilom Hitne medicinske pomoći u bolnicu ni kasnije kada je doveden u Centralni prijem u bolnicu gdje je trebao sačekati dolazak medicinskog osoblja s odjela psihijatrije nije pokazivao takve vidljive manifestacije ponašanja koje bi ukazivale na nužnost i medicinsku indiciranost poduzimanja mjera radi njegovog prisilnog zadržavanja i ograničenja kretanja kako bi se zaštitio njegov život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba. Dakle, u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti propisani člankom 22. tada važećeg Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj 11/97) za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. U situaciji kada isključivo o dobrovoljnosti pacijenta ovisi njegov smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, njegovo samovoljno napuštanje bolnice ne može se pripisati u krivnju bolnici, u konkretnom slučaju tuženiku.

No i kad bi se uzelo da postoje eventualni propusti tuženika u nadzoru i čuvanju pok. Z. D. oni ne bi bili u neposrednoj uzročnoj vezi s nastalom štetnom posljedicom-jer takvi propusti (da su i učinjeni) prema uobičajenom tijeku stvari i životnom iskustvu nisu uopće pogodni da izazovu konkretnu štetnu posljedicu. Štetna posljedica koja nije adekvatna radnji (propustu) ne može se staviti na teret izvršitelja radnje-odnosno onoga koji čini propust. Stoga po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici u smislu članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 170. stavka 1. i 171. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/99, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) koji se u konkretnom slučaju primirenju na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), pa je trebalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu i odbiti tužbeni zahtjev.

Odluka o troškovima postupka je izostala jer tuženik trošak nije popisao.

U Splitu 17. rujna 2014.

Predsjednica vijeća:

Nataša Jerković, v. r.