P-731/2025-8 · Trgovački sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Poslovni broj: 19. P-731/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sudac Ivan Vladić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, vl. obrta „ [obrt]“ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025., u prisutnosti odvjetničkog vježbenika TŠ, kao zamjenika punomoćnice tužitelja, s danom objave 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 472,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 25. listopada 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 477,31 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 22. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 13,27 EUR, sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2025. do isplate kao i u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 472,50 EUR od 25. listopada 2024. do isplate i na iznos od 477,31 od 22. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja je veća od dosuđene, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 472,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 25. listopada 2024. do isplate. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 3. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI I30, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i da je štetu obvezan nadoknaditi tuženik sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Ističe da je tuženik 10. listopada 2024. pregledao vozilo i sačinio zapisnik o procjeni i izvidu štete broj 62-AO- 12134/2024.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br.181/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 8.561,34 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio račun, ali samo na iznos od sveukupno 8.088,84 EUR. Razliku od 472,50 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da se umanjenje odnosi na razliku u cijeni rada limara i lakirera koju tuženik ne priznaje.

3. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR/sat plus PDV i da je sukladno cjeniku ispostavio račun tuženiku.

4. Tužitelj navodi da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 11. studenog 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio utuženo potraživanje na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je automobil štetnika u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016249756531, priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika tuženika. Tuženik ističe kako je 3. srpnja 2024. zaprimio odštetni zahtjev te je po obradi odštetnog zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 8.088,84 EUR i smatra kako je time u cijelosti ispunio svoju obvezu. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom GŠ, a osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

6. Tužitelj se podneskom od 22. svibnja 2025. očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodeći kako osporava sve navode iz odgovora na tužbu i te je naveo da u istovrsnim slučajevima druga osiguravajuća društva i sam tuženik priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenim serviserima u iznosu od 42,11 EUR po satu uvećano za PDV, kao i druge službene račune po punoj satnici rada drugih neovlaštenih servisera.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa br.181/VP/1 (list 9-10 spisa), izvida štete (list 11 -12 spisa), ponude tuženika (list 12-13 spisa), potvrdu isplate nespornog i suglasnost (list 13-16 spisa), cjenika tužitelja (list 17 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 18 - 21 spisa), dopisa HANF-e (list 45 -46 spisa), dopisa AZTN-a (list 52 -55 spisa), računa otpremnice od 12. rujna 2023. (list 69 spisa), izdanih računa i potvrda o uplati tuženika za istovrsne usluge (list 73 -89 spisa).

8. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem stranaka i oštećenog GŠ na okolnost nastanka štetnog događaja i pravne osnovanosti i popravka štete, s obzirom da se navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacije koja je dostavljena u spisu. Sud je odbio provesti dokaz za provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području Grada Zagreba gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Grada Zagreba od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih auto servisera na području Grada Zagreba. Provođenje navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Predmet spora je isplata iznosa od 472,50 EUR na temelju računa br. 181/VP/1 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu 40,00 EUR / sat plus PDV i cijene radnog sata koja proizlazi iz tuženikove procjene u izvidu štete te u obrazloženoj ponudi u svezi s iznosom tuženikove uplate oštećeniku, potvrda uplate.

11. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost kao i činjenica da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 8.088,84 EUR. povodom predmetnog štetnog događaja.

12. Među strankama je sporna visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 181/VP/1 u iznosu od 40,00 EUR.

13. Sud je čitanjem Izvida štete tuženika i obavijesti o isplati tuženika utvrdio je se isti odnosi na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika GŠ te da su u izvidu štete navedeni dijelovi za zamjenu i popravak kao i sati rada potrebni za popravak vozila i to ukupno 26,30 sati za autolimarski sat i 11.50 sati za lakiranje.

14. Iz računa tužitelja broj 181/VP/1 od 24. listopada 2024. sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 8.561,34 EUR s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 26,30 sati za autolimarski rad i 11,50 sati za autolakirerski rad, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

15. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata u iznosu od 40,00 EUR zajedno s PDV 25%, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, ali nije naveo cijenu radnog sata.

16. Sud je usporedbom računa broj broj 181/VP/1 i ponude tuženika utvrdio da je tuženik pristao tužitelju naknaditi štetu za materijal i zamjenske dijelove u iznosima koji odgovaraju onima koje je tužitelj računom tražio. Međutim, tuženik je ponudom pristao tužitelju naknaditi štetu za radne sate u iznosu koji je man ji od traženog iznosa od 1.890,00 EUR (40,00 EUR/h x 37,80 h, uvećano za PDV) jer je tuženik pod stavkom 4. ponude naveo "razmjernu naknadu za trošak rada", odnosno umanjenje troškova radnih sati za 472,50 EUR. Iz navedenog proizlazi da je tuženik priznao tužitelju naknadu štete za radne sate u iznosu od EUR (1.852,50 EUR umanjeno za 472,50 EUR), odnosno 34,23 EUR po satu što je 27,38 EUR uvećano za PDV po satu.

17. Čitanjem cjenika tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj naznačio cijenu radnog sata u iznosu od 40,00 EUR uvećano za PDV. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente.

19. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavljaju doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a, tim više što cijena radnog sata koju tuženik priznaje varira od slučaja do slučaja. Tužitelj kao poduzetnik slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

20. Navedenom u prilog je i sadržaj dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

21. Dakle, tuženik je dužan podmiriti trošak popravka vozila sukladno cijenama koje tužitelj kao poduzetnik naplaćuje prema svom cjeniku.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. ; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

23. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife, i to sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 22. svibnja 2025. (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištu 4. srpnja 2025. (Tbr. 9.1.) u iznosima od po 100,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude 22. srpnja 2025. (Tbr. 9.2.) u iznosu od 50,00 EUR, dakle ukupno na iznos od 350,00 EUR što uvećano za PDV od 25 %. iznosi 437,50 EUR. Tužitelju ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), što uz naprijed dosuđeni trošak iznosi ukupno 477,31 EUR.

24. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 22. srpnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

25. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu preko 13,27 EUR, za 13,27 EUR jer je stvarni trošak sudske pristojbe na presudu, koji je tužitelj podmirio 5. ožujka 2025., iznosio 13,27 EUR. Tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate na glavnicu i trošak po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO za koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Stoga je za taj iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i zateznih kamata valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Sudac

Ivan Vladić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.