Legislator Case Law & Legislation
Rev-2139/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows divorce appeal due to incomplete fact-finding on marital breakdown grounds.

Case Number Rev-2139/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the husband's appeal against a second-instance judgment that had dismissed his divorce request. The lower courts failed to adequately investigate whether the marital relationship was permanently and severely broken down due to incompatibility of character, a statutory ground for divorce. Consequently, the appeal was granted, the lower judgments were annulled, and the case was remanded for a new trial to properly examine the evidence regarding the breakdown of the marriage.

Legislator headnote

AI generated

čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku: The court must remand a divorce case to the first instance if the lower court fails to sufficiently ascertain whether the statutory grounds for divorce, such as incompatibility of character, have caused a permanent and severe breakdown of the marital relationship.

Keywords

AI generated
divorce appeal marital breakdown incompatibility of character remand for retrial incomplete fact-finding Zakon o braku Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Iz izloženih razloga sudjeno je na temelju čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju čl.
čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku
Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.
čl. 377. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 399. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2139/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Stanka Jesenković, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.B. iz M.G., koga zastupa M.F., odvjetnik iz S., protiv tuženice Lj.B. iz M.G. radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja, izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 30. travnja 1992. br. Gž-1367/92 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 31. siječnja 1992. br. P-41/91, u sjednici održanoj dana 15. listopada 1992. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Okružnog suda u Splitu od 30. travnja 1992. br. Gž-1367/92 i presuda Općinskog suda u Splitu od 31. siječnja 1992. godine br. P-41/91 i predmet vraća na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

O troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrdjena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži razvod braka parničnih stranaka i da se njihova zajednička djeca njemu povjere na čuvanje i odgoj.

Protiv ove pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o izjavljenoj reviziji. Revizija je osnovana.

Rev 2139/92

Revident s pravom ističe da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u konkretnom slučaju nepotpuno utvrdjeno.

Okolnost da izmedju parničnih stranaka nema sukoba i da tužitelj ne sije nikakvu mržnju osim posljednjih par dana o kojoj govori tužitelj kada je bio saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja, doista sama po sebi ne isključuje mogućnost postojanja trajnog i teškog poremećaja bračnih drugova u smislu čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima - pročišćeni tekst - "Narodne novine" br. 51/89 - dalje ZBPO. Prema, naime, toj zakonskoj odredbi bračni drug može tražiti razvod braka ako su zbog nesuglasnosti naravi, teških uvreda, zlostavljanja, preljuba, nečasnog života, duševne bolesti ili nekog drugog ozbiljnog uzroka bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

Tužitelj tokom postupka tvrdi da su izmedju parničnih stranaka bračni odnosi trajno i teško poremećeni zbog nesuglasnosti njihovih naravi, zbog čega je došlo do trajnog prekida svih njihovih medjusobnih odnosa koji čine bračnu zajednicu još 1986.godine (5 godina prije podnošenja tužbe u ovom sporu).

Da li je doista zbog ovih uzroka došlo do trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa izmedju parničnih stranaka ili ne, za sada u redovnom postupku nije u dovoljnoj mjeri ispitano. Kad zakon govori o nesuglasnosti naravi kao uzroku za razvod braka time obuhvaća neskrivljeno ponašanje bračnih drugova koje dovodi do disharmonije u braku, kao manifestaciji njihovih karaktera ili karakternih crta.

Da je u konkretnom slučaju poremećana harmonija izmedju bračnih drugova koja je neophodna za bračni život, i da takva poremećenost duže traje, ne proizlazi samo iz navoda tužitelja iznesenih tokom postupka, već i iz službenih podataka Centra za socijalni rad u Splitu (list 10), gdje se uz ostalo navodi da konkretni supružnici žive odvojeno posljednjih tri godine. Tim podatkom sudovi se, medjutim, uopće nisu bavili pa taj propust treba otkloniti u ponovljenom postupku. Da li je do prekida bračnih odnosa došlo prije pet godina, kako to tvrdi tužitelj, ili prije tri godine kako se to navodi u službenim podacima nadležnog organa starateljstva, dakle nakon rodjenja najmladjeg djeteta stranaka, nema bitne razlike jer i prekid bračnih odnosa koji traje tri godine sam po sebi kao objektivni faktor vremena može činiti brakorazvodni uzrok koji dovodi do trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa. Takav poremećaj ne čine samo sukobi, nasilje i mržnja, kako to pogrešno smatra drugostepeni sud, već i potpuno zahladjenje odnosa zbog same nesuglasnosti naravi u naprijed navedenom smislu.

I značaj sumnji tužitelja u očinstvo neke od zajedničke bračne djece stranaka, koje se spominju u reviziji, treba takodjer pobliže razjasniti u vezi dužeg prekida bračnih odnosa izmedju parničnih stranaka, jasno ukoliko se pouzdano utvrdi da je do toga došlo, odnosno da li takvo sumnjičenje i neovisno od nesuglasnosti naravi u konkretnom slučaju predstavlja ozbiljan uzrok koji dovodi do trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa.

U vezi spolnog odnosa koji se spominje u prvostepenoj presudi treba reći da takav odnos prema dosadašnjim činjeničnim utvrdjenjima za sada ne isključuje mogućnost postojanja trajnog i teškog poremećaja odnosno dužeg prekida bračne zajednice.

Istina redovno održavanje intimnih odnosa ispoljava medjusobnu bliskost bračnih drugova upravo u osjetljivom pitanju neposrednih bračnih veza, što ozbiljno dovodi u pitanje poremećenost bračnih odnosa u smislu čl. 54. ZBPO, ali ne i samo jedan spolni odnos koji spominju parnične stranke u svojim iskazima.

Iz izloženih razloga sudjeno je na temelju čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP -kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u svemu prema odredbama čl. 377. st. 1. i 2. ZPP koje se na odgovarajući način primjenjuju i u postupku u povodu revizije (čl. 399. ZPP).

S obzirom na odredjene podatke u spisu predmeta u ponovljenom postupku treba odredjeno ispitati i to da li tužitelj uopće ima parničnu sposobnost da može obavljati procesne radnje u postupku.

Tako organ starateljstva obrazlažući svoje mišljenje kojoj od parničnih stranaka da se povjere njihova djeca na čuvanje i odgoj doslovno navodi:

"U toku razgovora s L. temeljno opažanje je da njegovo ponašanje, procjene i mišljenje upadno odstupaju od prihvatljivog i normalnog ukupnog funkcioniranja. On iznosi niz nerealnih ideja, okupiran je doživljajem ugroženosti sebe i drugih, fiksiran za temu pobačaja, radjanja i sl.". (list 10). Isto tako iz dopisa prvostepenog suda (list 16) proizlazi da ponašanje tužitelja prilikom izvodjenja dokaza saslušanjem stranaka upućuje na potrebu ispitivanja postojanja njegove poslovne sposobnosti. Tuženica u svom iskazu čak izričito spominje duševnu bolest tužitelja.

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 15. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.