I Kž-Us-94/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 94/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. T. H., zbog kaznenog djela iz članka 348. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog Z. T. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2014. godine, broj Kov-us-27/14, u sjednici održanoj dana 2. rujna 2014. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog Z. T. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužno vijeće je nakon što je potvrdilo optužnicu protiv optuženog Z. T. H., na temelju čl. 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) donijelo odluku da će se optuženom Z. T. H. suditi u odsutnosti.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. T. H. po braniteljici L. V., odvjetnici iz Z.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koja povreda nije posebno obrazložena te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

I Kž-Us 94/14-4

Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio činjenično stanje u odnosu na uvjete čije ispunjenje mora biti utvrđeno da bi mogla biti donesena zakonita odluka o suđenju u odsutnosti.

Ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da postoje osobito važni razlozi da se optuženom Z. T. H. sudi u odsutnosti, a što je temeljna pretpostavka za donošenje pobijanog rješenja.

Naime, u situaciji potvrđene optužnice za kazneno djelo davanja mita, a koje davanje mita da bi rezultiralo izmjenom Ugovora o međusobnim odnosima dioničara kojim se omogućuje prevladavajući utjecaj i kontrola društvu M. H. O. a. G. P.. nad društvom I. d.d., a koja izmjena je protivna interesima Republike Hrvatske, svakako predstavlja, kako to opravdano zaključuje i prvostupanjski sud, osobito važan razlog za suđenje u odsutnosti. Ovo tim više što je, kako se to i ističe u prvostupanjskom rješenju, I. d.d. odlukom Hrvatskog sabora proglašena društvom od posebnog državnog interesa. Značenje trgovačkog društva I. d.d. i bez posebne ekonomske analize, što sugerira žalba, neosporno je značajno za vitalne gospodarske interese Republike Hrvatske i njenu energetsku neovisnost, jer bez tog značaja I. d.d. i ne bi bila proglašena od Hrvatskog sabora društvom od posebnog državnog značaja.

Također, suprotno navodima žalbe optuženog Z. T. H. ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik nedostižan državnim tijelima tj. sudu Republike Hrvatske, čime je ostvaren drugi nužan uvjet za donošenje pobijanog rješenja.

Okolnost istaknuta u žalbi kako optuženi Z. T. H. nikada nije primio poziv za ispitivanje, ne zbog vlastitog htijenja već zbog odluke mađarskih pravosudnih tijela, pa da on i ne može snositi posljedice takvog postupanja mađarskih pravosudnih tijela, ne dovodi u sumnju ispravnost pobijanog rješenja.

Naime, za donošenje odluke o suđenju u odsutnosti odredba čl. 402. st. 3. ZKP/08 traži utvrđenje da optuženik „nije dostižan državnim tijelima“ tj. sudu u Republici Hrvatskoj. Zakonodavac uopće ne postavlja kao nužno utvrđenje čijom krivnjom je optuženik „nedostižan državnim tijelima“, pa prigovori istaknuti u žalbi kako je ranije neodazivanje pozivima rezultat postupanja mađarskih pravosudnih tijela, a što da bi prethodno trebalo riješiti pritužbom kolegiju Eurojusta, potpuno je pogrešan. Za istaći je da optuženik u svakom trenutku ima mogućnost sam pristupiti sudu u Republici Hrvatskoj, kada će postupak naravno biti nastavljen u njegovoj nazočnosti, uz jamstva pravičnog suđenja propisana odredbama Zakona o kaznenom postupku, koja se oživotvoruju kroz načelo neposrednosti i na raspravi kontradiktornog izvođenja svih dokaza, kako onih koji terete optuženika tako i onih koji mu idu u korist.

Opravdano ističe žalba da se institut suđenja u odsutnosti, kao iznimka mora primjenjivati krajnje restriktivno i samo kada to zakon izričito omogućava. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud kao jedini nadležan ispravno utvrđuje da su ostvareni svi zakonom propisani uvjeti za donošenje takve odluke, valjano ih obrazloživši, a na koje obrazloženje ukazuje i sama žalba osporavajući ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda.

Da takvim postupkom neće biti dovedeno u pitanje pravično suđenje ogleda se i odredbama Zakona o kaznenom postupku koje propisuju da u slučaju donošenja presude kojom okrivljenik koji je suđen u odsutnosti nije zadovoljan, izvan zakonskih razloga za

I Kž-Us 94/14-4

traženje obnove postupka iz čl. 501. st. 1. ZKP/08 obnovu postupka pravomoćno dovršenog u njegovoj odsutnosti u smislu čl. 497. st. 3. ZKP/08 sud će uvijek odobriti „ako osuđenik ili njegov branitelj podnesu zahtjev za obnovu postupka u roku od jedne godine od dana kada je (osuđenik) postao dostupan sudbenoj vlasti Republike Hrvatske“. Takav ponovljeni postupak bio bi ponovno vođen uz poštivanje svih načela kojima se jamči pravičan postupak zajamčen kako odredbama Ustava Republike Hrvatske tako i međunarodnim konvencijskim pravom.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsko rješenje o suđenju u odsutnosti, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. rujna 2014. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ranko Marijan, v. r.