Legislator Case Law & Legislation
Rev-721/1999-2 AI generated

Rev-721/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-721/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz O., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik iz S. B., protiv tuženice C. o. d.d. Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1648/98 od 29. listopada 1998. godine, kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. svibnja 1998. godine, br. P-623/97, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2002. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-721/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev iznad iznosa s navedenih pod toč. a) izreke ove presude tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-721/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz O., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik iz S. B., protiv tuženice C. o. d.d. Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1648/98 od 29. listopada 1998. godine, kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. svibnja 1998. godine, br. P-623/97, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na odluku o glavnoj stvari, a djelomično se prihvaća u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku tako da se tužiteljici pored dosuđenog iznosa parničnog troška u visini od 9.380,00 kn dosuđuje i daljnji iznos parničnog troška od 720,00 kn.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1648/98 od 29. listopada 1998. godine djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženice, a djelomično prihvaćena ista žalba, te je presuda Općinskog suda, br. P-623/97 od 12. svibnja 1998.:

- potvrđena u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime pretrpljenih fizičkih bolova za iznos od 9.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha za iznos od 3.000,00 kn, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti za iznos od 18.000,00 kn, na ime uništene odjeće za 720,00 kn i na ime tuđe njege i pomoći za 199,00 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 1998. pa do isplate,

- preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev iznad iznosa s navedenih pod toč. a) izreke ove presude tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

U nepobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

Preinačena je odluka o parničnom trošku tako da se tuženica obvezuje naknaditi tužiteljici troškove u iznosu od 9.380,00 kn u roku od 15 dana.

Presudom prvostupanjskog suda tuženica je bila obvezana isplatiti tužiteljici na ime naknade štete ukupni iznos od 41.225,44 kn kako je to pobliže specificirano po pojedinim osnovama i visinama naknade štete, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 13.216,00 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude, u odbijajućem dijelu, reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija je neosnovana glede glavne stvari, a djelomično osnovana glede odluke o trošku.

Predmetnom tužbom tužiteljica potražuje naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći dana 9. svibnja 1994. godine u O. i to kao pješak kada je oborena automobilom osiguranika tužene.

Drugostupanjski je sud, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu okolnosti štetnog događaja, kao i utvrđene iznose naknade štete, preinačio djelomično prvostupanjsku presudu iz razloga što smatra da ponašanje tužiteljice prilikom štetnog događaja otklanja odgovornost osiguranika tužene, odnosno tužene u dijelu od 40% dok je prvostupanjski sud doprinos tužiteljice ocijenio u dijelu od 20%.

Drugostupanjski sud pri tome zaključuje da odgovornost vozača automobila M.J. nije otklonjena u dijelu od 60% zbog toga što je upravljao brzinom od 59 km/h koja nije bila prilagođena prometnim uvjetima, gustoći prometa i činjenici da se na lijevoj prometnoj traci nalazilo zaustavljeno vozilo (koje je propustilo tužiteljicu), dok nadalje smatra da je i sama tužiteljica doprinijela nastanku svoje štete u dijelu od 40% time što je neoprezno pretrčavala kolnik između vozila koja su se kretala cestom na frekventnoj prometnici u gradu, izvan obilježenog pješačkog prijelaza, iako se pješački prijelaz nalazio u blizini.

Ovaj revizijski sud, prihvačajući razloge drugostupanjske presude smatra da je drugostupanjskom presudom, pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno o omjeru odgovornosti za kritični štetni događaj.

Nadalje, utvrđena visina naknade za pojedine oblike materijalne i nematerijalne štete u skladu je s utvrđenim posljedicama pa je i u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Međutim, što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka osnovano se u reviziji prigovara u odnosu na troškove vještačenja, budući da nije bilo osnova za daljnje smanjenje tih troškova odmjerenih po prvostupanjskom sudu (prvostupanjsku odluku tužiteljica nije pobijala žalbom), samo iz razloga što je izmijenjen omjer odgovornosti iako je tužiteljica, u osnovi, uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom. Stoga je tužiteljici uz dosuđeni iznos troška od 9.380,00 kn, s tog naslova dosuđen i daljnji iznos od 720,00 kn.

Odlučeno je stoga kao u izreci primjenom odredaba čl. 393. i 395. a u svezi s čl. 400. ZPP.

U Zagrebu, 15. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.