Revr-74/2018-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 74/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika I.-I. n. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R 143/2017 od 21. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 166/15-30 od 5. prosinca 2016., u sjednici održanoj 2. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na rad i zahtjev za naknadu troškova postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.

Zaključivši da prilikom otkazivanja nije bilo postupovnih povreda, a tuženik da je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj obrazlaže tvrdnjom o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 291. st. 4. ZPP.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Tužitelj ničim ne obrazlaže zbog čega bi pogrešna primjena odredbe čl. 291. st. 4. ZPP, prema kojoj se pripremno ročište može odgoditi samo jednom, bila od utjecaja, odnosno mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga, postupajući u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud tvrdnje o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 291. st. 4. ZPP, nije uzeo u obzir.

Nižestupanjski sudovi su pošavši s jedne strane od utvrđenja da je organizacijskim promjenama u Sektoru djelatnosti istraživanje i proizvodnja nafte i plina od 18. lipnja 2014. određeno brisanje cijele Službe kvalitete i upravljanja procesima IPNP, da su ukinuta sva radna mjesta u toj službi, pa tako i radno mjesto tužitelja, a s druge strane od utvrđenja da se poslovi koje je obavljao tužitelj više uopće ne rade kod tuženika, stoga da ne postoji usporedna skupina radnika u smislu čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR).

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U situaciji kad su nižestupanjski sudovi izrazili shvaćanje da ne postoji usporedna skupina radnika, tvrdnje tužitelja o neosnovanom odbijanju dokaznih prijedloga na okolnost prednosti tužitelja u odnosu na ostale radnike prema socijalnim kriterijima, nisu o odlučnim činjenicama, te time što sudovi nisu obrazložili odbijanje dokaznih prijedloga na tu okolnost nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to revizijski navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj obrazlaže pogrešnom primjenom odredbe čl. 115. st. 2. ZR uz tvrdnju da usporednu skupinu predstavljaju svi radnici tuženika koji su obavljali slične poslove te da je zbog propuštanja tuženika da u konkretnoj situaciji primijeni odredbu čl. 115. st. 2. ZR, prema kojoj pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, otkaz nezakonit.

Suprotno tvrdnji revidenta, u situaciji kad je ukinuta cijela Služba kvalitete i upravljanja procesima IPNP, i kad su ukinuta sva radna mjesta u toj službi, pa tako i radno mjesto tužitelja te kad na nivou tuženika više nema istovjetnih radnih mjesta, nema mjesta usporedbi po socijalnom kriteriju prilika tužitelja s prilikama ostalih radnika u okviru cijelog društva i to po kriteriju poslova koje obavljaju, neovisno o nazivu radnog mjesta. Konačno i sam tužitelj saslušan kao stranka navodi „….. ja ne znam obavljaju li se još uvijek u I. poslovi koje sam ja obavljao i tko ih obavlja…..“.

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 2. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v. r.