Gžzp-2/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 2/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u izvanparničnom predmetu predlagateljice S. M. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gzp-300/06. od 16. studenog 2006. , dana 07. veljače 2007.

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke se prihvaća kao osnovana te se djelomično preinačuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gzp-300/06. od 16. studenog 2006. u dijelu pod točkom III izreke i rješava:

Predlagateljici S. M. iz Z., određuje se na ime primjerene naknade iznos od 12.000,00 kn (dvanaesttisuća kuna).

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gzp-140/06. od Gzp-300/06. od 16. studenog 2006. prihvaćen je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 14. lipnja 2006. , te je naloženo Općinskom sudu u Zagrebu donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Pn-6865/05. u roku od šest (6) mjeseci od dana dostave tog rješenja (toč. I i II izreke).

Predlagateljici je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 15.000,00 kuna (toč. III izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz toč. III rješenja u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. IV izreke).

Protiv navedenog rješenja protustranka izjavljuje žalbu zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč.1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 –dalje: ZPP), time da iz sadržaja žalbe proizlazi da izjavljenom žalbom ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku, već pobija to rješenje samo u pogledu dosuđene visine primjerene naknade (toč. III izreke), smatrajući da sud nije cijenio doprinos predlagateljice ukupnoj duljini trajanja postupka, pa u tom smislu smatra da je naknada trebala biti dosuđena u manjem iznosu (12.000,00 kn), slijedom čega predlaže prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda preinačiti i dosuditi manju naknadu.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da u konkretnom slučaju u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 28 Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05- dalje: ZS), kada je predlagateljici na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđen iznos od 15.000,00 kuna.

Naime, ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da predlagateljica kao tužiteljica u predmetnom parničnom postupku svojim procesnim držanjem u tijeku postupka nije ničim doprinijela duljini tog postupka.

Upravo suprotno navedenom zaključku prvostupanjskog suda, stajalište je ovog suda da je tužiteljica u izvjesnoj manjoj mjeri doprinijela duljini trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu time što nije pravodobno uplatila predujam za provođenje medicinskog vještačenja, određenog po njezinom prijedlogu, koji predujam je sukladno rješenju od 17. prosinca 1991. bila dužna uplatiti u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja.

Prema stanju spisa dokaz o uplati predujma tužiteljica je dostavila u spis predmeta tek 18. travnja 1994. (dakle, nakon više od dvije godine) pa je time, kao i činjenicom da je u postupku nastupilo mirovanje postupka, jer, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište od 18. studenog 1993. , doprinijela u manjoj mjeri njegovom duljem trajanju.

U tom smislu, povreda prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku posljedica u konkretnom slučaju u pretežnom dijelu posljedica je neučinkovitog i neaktivnog vođenje postupka od strane suda ali, opisanim postupanjem i sama predlagateljica je doprinijela njegovom duljem trajanju.

Stoga je, prilikom odlučivanja o visini primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku valjalo uzeti u obzir, pored ostalih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja detaljno utvrđenih u prvostupanjskom rješenju, i doprinos predlagateljice duljini trajanja predmetnog postupka pa u pravilnoj primjeni materijalnog prava odrediti joj primjerenu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe 380. toč. 3. ZPP, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( „Narodne novine“ 73/91), valjalo djelomično prihvatiti žalbu protustranke i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 7. veljače 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.