II Kž-303/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-303/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 8. srpnja 1997. broj Kio-168/97 (Kv-67/97), u sjednici održanoj 18. srpnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.J.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, sukladno čl. 187. st. 2. ZKP, produljen je pritvor okr. M.J., kojem se rješenjem o provedbi istrage (list br. 24. spisa) stavlja na teret kazneno djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 182. st. 2. toč. 2. i toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da u spisu nema osobitih okolnosti koje bi upućivale na opasnost ometanja istrage utjecajem na svjedoka, niti okolnosti koje bi upućivale na bojazan od mogućeg ponavljanja djela.

Suprotno tim tvrdnjama žalitelja, treba reći, da na još uvijek prisutnu koluzionu opasnost upućuje podatak sadržan na listu br. 110 spisa iz kojeg proizlazi da je Policijska uprava Š. - Policijska postaja P. 28. svibnja 1997. obavijestila sud da se svjedok M. inače pomorac, nalazi na stranom brodu a vratit će se u Republiku Hrvatsku negdje početkom jeseni 1997. godine.

Okolnost da je taj svjedok bio neposredni očevidac događaja koji je razdvojio u nastalom obračunu okrivljenika i oštećenika, a mještanin je P. kao i poznanik okrivljenika, koje osobite okolnosti predpostavljaju takovu relaciju odnosa svjedoka i okrivljenika zbog kojih još uvijek postoji opasnost ometanja istrage utjecajem na svjedoka koji nije saslušan zbog čega je okrivljeniku pritvor trebalo produljiti po čl. 182. st. 2. toč. 2. ZKP.

Na bojazan od mogućeg ponavljanja djela, a samim time i na osnovanu primjenu pritvora po čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP upućuje, prije svega, podatak sadržan na listu br. 91 spisa alinea 4. i 5., iz kojeg proizlazi da je okrivljenik pred godinu dana došao u sukob i sa svjedokom N., a istovremeno taj svjedok ima osobno saznanje da je i supruga oštećenika u strahu od ovakovog ponašanja okrivljenika i eventualno novog sukoba koji

bi

mogao

nastati

zbog

još

uvijek

neriješenih

imovinskih odnosa između stranaka ovog kaznenog postupka.

Izložena osobita okolnost, kao i podatak sadržan u nalazu i mišljenju psihijatrijskih vještaka Centra za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice V. iz kojeg proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela s obzirom na svoj psihički status bio u snažnom, intezivnom afektivnom reagiranju, s prisutnim afektom ljutnje, bijesa, razočaranja, i drugih, a nakon učina djela došlo je do daljnje akutne reakcije na stres u vidu psihotičkog poremećaja, koje osobite okolnosti, u cjelini gledano, uz nastalu posljedicu djela, kao i samu težinu djela, opravdavaju odluku o produljenju pritvora i po čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Slijedom svega izloženog trebalo je odbiti žalbu okrivljenika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 18. srpnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.