Revt-139/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 139/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. i L.

I., oboje iz V., koje zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u V., protiv tuženika ŠKZ V. c. u stečaju iz V., kojeg zastupa stečajni upravitelj F. N., radi utvrđenja ništavosti ugovora o kreditu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 1. travnja 2003. godine poslovni broj Pž-3624/01 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu od 17. svibnja 2001. godine poslovni broj P-832/99, u sjednici održanoj dana 19. listopada 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda koja glasi:

"I. T. I. B. i I. L., oboje iz V., u cijelosti se odbijaju s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuju se ništavim:

- Ugovor o kreditu broj 30-044-00747-5 od 25. ožujka 1997. godine u kojem je ugovoreno da tuženik ŠKZ V. c. V., kao kreditodavatelj daje tužiteljima I. B. i L. iz V., kao kreditoprimateljima, kredit u iznosu od 929.177,75 kn na rok od 12 mjeseci uz mjesečnu kamatu po stopi od 1,47%,

- te Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva, solemniziran dana 25. ožujka 1997. godine po javnom bilježniku J. V.-S., pod brojem …, temeljem kojeg je tuženik radi osiguranja gore navedenog iznosa ishodio uknjižbu prava vlasništva na nekretninama i to

čkbr. 3467/8 dvor u O. sa 765 m2

čkbr. 3467/8 kuća u O., Etaže I, II i III

sve upisano u Pl. broj 8858 k.o. V., uz istovremenu zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja potraživanja tuženika prema tužiteljima.

2. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o kreditu broj 30-044- 00747-5 od 25. ožujka 1997. godine, te Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva, solemniziranog dana 25. ožujka 1997. godine po javnom bilježniku J.

V.-S., pod brojem … uspostava zemljišno-knjižnog stanja u Pl. broj 8858 k.o. V., kakvo je bilo prije z.k. provedbe uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika ŠKZ V. c. V. uz zabilježbu da je prijenos vlasništva s tužitelja na tuženika obavljen radi osiguranja potraživanja temeljem Ugovora o kreditu od 25. ožujka 1997. godine.

II Naprotiv, tužitelji su dužni solidarno nadoknaditi tuženiku ŠKZ V. c. u stečaju V., trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje nižestupanjske presude preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu tužitelji su temeljili svoj zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o kreditu na tvrdnji da je taj ugovor fiktivan i da je riječ zapravo samo o drugačije formuliranom (obnovljenom) ranijem ugovoru o zajmu iz 1992. godine na način da su nedopuštene kamate iz tog ugovora uračunate u svotu fiktivnog zajma i da tužiteljima nikada nije bio isplaćen navedeni iznos zajma.

U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelji s tuženikom prije predmetnog ugovora bili sklopili više ugovora o zajmu (nazvani "Ugovori o kreditu"),

- da je dana 27.3.1997. godine tužiteljima na ime predmetnog ugovora isplaćen dio ugovorenog iznosa,

- da je drugi dio iznosa od tog dobivenog kredita (zajma) bio odmah uplaćen za podmirenje duga po ugovoru o zajmu iz 1992. godine.

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su neosnovane tvrdnje tužitelja o fiktivnosti predmetnog ugovora, pa smatraju neosnovanim i zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti tog ugovora.

Revizijski navodi sadrže gotovo u cijelosti činjenične prigovore, a prigovor pogrešne primjene materijalnog prava revidenti temelje na drugačijim činjenicama nego što su utvrđene u postupku.

Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije u tom pravcu nisu niti uzeti u razmatranje.

Također, revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava se može temeljiti samo na činjeničnom stanju utvrđenom u postupku, a ne nekim drugačijim činjenicama – kako to čine revidenti, pa navodi revizije u tom pravcu nisu osnovani.

Ocjenjujući stajalište nižestupanjskih sudova po službenoj dužnosti treba reći da, imajući na umu da tužitelji nisu dokazali svoje tvrdnje, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ništavost predmetnog ugovora u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 122/99), pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu odbijajući tužbeni zahtjev.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. listopada 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković,v.r.