I Kž-Us-103/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 103/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih K. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. Kaznenog zakona odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog K. Š. i optuženog E. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2011. godine, broj K- Us-15/05, u sjednici održanoj dana 8. studenog 2011. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar i branitelja optuženog K. Š., A. I., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog K. Š.:

a/ ukida se pobijana presuda u odnosu na kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, opisana pod točkom 7) i 10) izreke prvostupanjske presude, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

b/ u odnosu na kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja ili eksplozivne tvari, opisano pod točkom 15) izreke prvostupanjske presude, te se

na temelju odredbe čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku

ODBIJA SE OPTUŽBA protiv optuženog K. Š. (osobni podaci kao u izreci prvostupanjske presude)

I Kž-Us 103/11-6

da bi:

I optuženi K. Š., a nakon što je u točno neutvrđeno vrijeme na točno neutvrđeni način pribavio četiri komada protuavionskog streljiva, protivno odredbi čl. 11. Zakona o oružju isto držao u stanu u Z., sve do dana 1. lipnja 2005. godine, kada mu je isto oduzeto od strane djelatnika Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke,

- dakle da bi neovlašteno posjedovao streljivo čije posjedovanje nije građanima dozvoljeno,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje oružja i eksplozivnih tvari.

II. Uslijed odluke pod točkom I a/ i I b/ izreke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog K. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda

a/ u odluci o kaznenoj sankciji i to na način da se uz prihvaćanje pojedinačnih kazni u odnosu na kaznena djela za koje je optuženik osuđen i to za kazneno djelo pod točkom 1., na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st. 2.toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 3. na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 4. iz čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

33. Kaznenog zakona, na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 4. iz čl. 90 u svezi s čl.

33. Kaznenog zakona, na temelju čl.

90. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 5. na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 6., na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 8., na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

33. i čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 9., na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godina i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 11., na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godina i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 12., na temelju čl. 218. st.

2. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. d/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 13., na temelju čl. 218. st.

1. Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 14., na temelju čl. 217. st.

1. u svezi s čl.

57. st.

2. toč. b/ Kaznenog zakona kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz primjenu čl.

60. st.

1. i 2. al. c/ Kaznenog zakona optuženi K. Š. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 (osam) godina, u koju kaznu mu se čl.

63. st.

1. Kaznenog zakona uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme koje je proveo u pritvoru i to od 31. svibnja 2005. do 31. svibnja 2007. godine te od 11. travnja 2011. godine do 8. studenog 2011. godine.

I Kž-Us 103/11-6

b/ u odluci o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom na način da se ukida dio odluke kojim je oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela opisanog u točki 10. izreke prvostupanjske presude, u iznosu od 3.000,00 kn. c/ u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta na način da se ukida odluka kojom je na temelju čl. 80. Kaznenog zakona od optuženog K. Š. oduzeta dva pištolja i to marke Browning kalibra 7,65 mm, tvorničkog broja … i pištolj marke Crvena zastava nepoznatog modela, kalibra i tvorničkog broja, te četiri komada protuavionskog streljiva.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog K. Š. te žalbe optuženog E. M. i državnog odvjetnika u cijelosti, te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima i osuđeni K. Š., D. J., E. M., S. B. i I. G.. K. Š. je proglašen krivim i osuđen što je počinio 16 kaznenih djela i to devet kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona te mu je za svako od ovih djela temeljem čl. 218. st. 2. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. d/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca; tri kaznena djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, te mu je za svako od ovih djela temeljem čl. 218. st. 2. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. d/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine; jedno kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona za koje djelo mu je temeljem čl. 218. st. 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca; jedno kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona za koje djelo mu je temeljem čl. 90. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. d/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine; jedno kazneno djelo iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona za koje djelo mu je temeljem čl. 217. st. 1. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. d/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i jedno kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona za koje djelo mu je temeljem čl. 335. Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega je primjenom odredbe iz čl. 60. st. 1. i 2. al. c/ Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četrnaest godina.

Za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude proglašeni su krivim optuženi D. J. i optuženi S. B. osuđeni su na temelju odredbe čl. 218. st. 2. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. d/ Kaznenog zakona na kazne zatvora svaki po jednu godinu, dok je temeljem istih zakonskih propisa ista kazna uzeta kao utvrđena za ovo kazneno djelo i optuženom E. M..

E. M. je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, opisano u točki 16. temeljem odredbe čl. 173. st. 2. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. b/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, nakon čega je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. al. c/ Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

Optuženi I. G. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, opisano u točki 16. osuđen je temeljem čl. 173. st. 2. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. b/ Kaznenog zakona na kaznu

I Kž-Us 103/11-6

zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega je ova kazna temeljem čl. 54. Kaznenog zakona zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od trideset dana, koji rad se ima izvršiti u roku od jedne godine.

Optuženicima je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona u kazne zatvora na koje su osuđeni uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme koje je proveo u pritvoru i to K. Š. od 31. svibnja 2005. do 31. svibnja 2007. godine; D. J. dana 23. siječnja 2006. godine i vrijeme od 23. ožujka 2007. do 16. siječnja 2008. godine; E. M. dana 09. kolovoza 2006. godine i vrijeme od 15. prosinca 2006. do 15. listopada 2008. godine i S. B. od 17. listopada 2005. do 02. prosinca 2005. godine.

Temeljem odredbe čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku riješeno je da je optuženi K. Š. dužan oštećenom O. H. d.o.o. Z., na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos od 22.627,00 kn; oštećenom C. o. d.d. Z., na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos od 37.133,98 kn; a oštećenom R.-M. d.o.o. Z., na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos od 2.385,00 kn.

Također, na temeljem čl. 468. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku u svezi s člankom 82. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona od optuženog K. Š. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom 2. izreke presude u iznosu od 51.500,00 kn; pribavljena kaznenim djelom pod točkom 3. izreke presude u iznosu od 2.700,00 kn, pribavljena kaznenim djelom pod točkom 5. izreke presude i to: novac u iznosu od 9.100,00 kn i 2.000,00 EUR-a, te ručni sat „Swatch“ vlasništvo S. K., mobitel marke Motorola vrijedan 1.000,00 kn i sat marke Tagheuer-Link vrijedan 100,00 kn vlasništvo T. Ž. i mobitel marke Siemens C-62 vrijedan 800,00 kn vlasništvo E. T., pribavljena kaznenim djelom pod točkom 6. izreke presude u iznosu od 70.600,00 kn i mobitel marke Siemens A-45 vrijedan 600,00 kn, pribavljena kaznenim djelom pod točkom 9. izreke presude u iznosu od 53.700,00 kn i mobitel marke Motorola V525 vrijedan 1.600,00 kn vlasništvo R. B.; pribavljena kaznenim djelom pod točkom 10. izreke presude u iznosu od 3.000,00 kn; pribavljena kaznenim djelom pod točkom 11. izreke presude u iznosu od 30.000,00 kn i pribavljena kaznenim djelom pod točkom 12. izreke presude u iznosu od 4.916,02 kn i 20 EUR-a.

Prema optuženom K. Š. na temelju čl. 80. stavka 1. Kaznenog zakona primjenjuje se sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – dva pištolja i to marke Browning kalibra 7,65 mm, tvorničkog broja … i pištolj marke Crvena zastava nepoznatog modela, kalibra i tvorničkog broja, te četiri komada protuavionskog streljiva, koji će se, nakon pravomoćnosti, predati Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Prema optuženom I. G. na temelju članka 80. stavka 1. i 3. u svezi s člankom 173. stavka 7. Kaznenog zakona primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – 48,41 gram opojne droge amfetamin, koji će nakon pravomoćnosti presude biti uništeni.

U odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno je da se na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku svi optuženici u cijelosti oslobađaju obveze da naknade troškove kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku.

I Kž-Us 103/11-6

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni u odnosu na optužene D. J., E. M., S. B. te I. G.. Predlaže da se pobijana presuda u odnosu na ove optuženike preinači u odluci o kazni tako da im se izreknu bezuvjetne kazne zatvora u dužem trajanju.

Optuženi K. Š. se žali po branitelju A. I., odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda. U žalbi je zatražio obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Optuženi E. M., kome je suđeno u odsutnosti, se žali po branitelju M. U., odvjetniku iz Z. zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je podnio D. J. po branitelju V. M., odvjetniku iz Z.. Predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Također zatražio je obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik te optuženi Š., optuženi J. kao i njihovi branitelji, odvjetnik A. I., koji je sjednici i pristupio te odvjetnik V. M.. O održavanju sjednice kako vijeće nije našlo da bi nazočnost optuženog Š. bila svrhovita, obzirom da je žalbu podnosio samo njegov branitelj, a optuženik se nalazi u pritvoru i ima branitelja koji je o sjednici obaviješten, to njegova prisutnost nije osigurana, već je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti. Također, sjednici nisu pristupili uredno obaviješteni o njenom održavanju optuženi D. J. i njegov branitelj odvjetnik V. M., pa je sjednica vijeća održana na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku u njihovoj odsutnosti.

Žalba optuženog K. Š. je dijelom osnovana dok žalba državnog odvjetnika i optuženog E. M. nisu osnovane.

Nije u pravu optuženi K. Š. kada tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. Zakona o kaznenom postupku tj. da bi presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu – zapisniku o ispitivanju okrivljenog K. Š. pred redarstvenim vlastima.

Optuženik i u žalbi kao i tijekom rasprave ponavlja tvrdnju da je to ispitivanje obavljeno bez da bi mu bio nazočan branitelj, a što je uvjet zakonitosti poduzete radnje. Suprotno ovoj tvrdnji iz samog zapisnika proizlazi da je o radnji ispitivanja K. Š. kao osumnjičenika na njegovo traženje obaviješten branitelj, odvjetnik P. B., koji je kako to proizlazi iz ovog zapisnika, na ispitivanje i pristupio i kome je optuženik i potpisao punomoć. O nazočnosti ispitivanju iskazivao je kao svjedok sam odvjetnik P. B. opisujuću svoje uobičajeno postupanje u sličnim situacijama kada je pozvan u policiju kao odvjetnik radi

I Kž-Us 103/11-6

angažiranja u svojstvu branitelja od strane osobe koja se ispituje. Pri tome je dao i logična objašnjenja za naznaku datuma na samoj punomoći. O njegovoj nazočnosti ispitivanju K. Š. u svojstvu osumnjičenika pred redarstvenim vlastima iskazivali su kao svjedoci i županijska državna odvjetnica iz V. G. B. M. I., koja je također bila nazočna ispitivanu kao i djelatnici policije, N. Š. i T. K., koji su sudjelovali u radnji ispitivanja osumnjičenika i svi oni suglasno iskazuju da je branitelj optuženika, odvjetnik P. B. bio nazočan ispitivanju K. Š. u policijskoj postaji.

Optuženik u svojoj žalbi ponovno pokušava uvjeriti sud da su ovi svjedoci lažno iskazivali te da je točno upravo ono što ono što on iznosi u svojoj izmijenjenoj obrani, kada priznaje počinjenje samo kaznenih djela opisanih pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude. Međutim, prvostupanjski sud i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja opravdano prihvaća kao istinite i točne iskaze ovih svjedoka koji su iskazivali o nazočnosti odvjetnika P. B. u svojstvu branitelja ispitivanju K. Š. kao osumnjičenika pred redarstvenim vlastima, što odaje zakonitost tako poduzetoj radnji, pa se prema tome i prema mišljenju ovog suda ne radi o nezakonitom dokazu.

Utvrdi li se međutim u posebnom kaznenom postupku pravomoćnom presudom da su svjedoci P. B., B. M. I., N. Š. i T. K. dali lažni iskaz, tada naravno optuženik izvanrednim pravnim lijekovima ima mogućnost osporiti ranije izložen stav sudova u pogledu zakonitosti obrane koju je iznio optuženi Š. pred redarstvenim vlastima.

Nije u pravu optuženi kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon time što sud njegovu u optužnici opisanu kriminalnu aktivnost u 14 kaznenih djela imovinskog karaktera za koja je i proglašen krivim nije označio kao jedno produljeno kazneno djelo razbojništva iako postoje sjedinjujući faktori i to istovjetnost djela ostvarenih na bitno isti način; vremenski kontinuitet u počinjenju ovih kaznenih djela koja su počinjena u vremenu od 4 mjeseca i 5 dana; te produljena namjera u počinjenju ovih kaznenih djela.

Kazneno djelo razbojništva predstavlja složeno kazneno djelo koje u sebi osim elementa prisvajanja imovinske koristi sadrži i element prijetnje ili prisile prema tjelesnom integritetu osobe oštećenika i žrtve kriminalnog postupanja optuženika, pa uopće nije moguće govoriti o konstrukciji produljenog kaznenog djela. Naime, Ustav Republike Hrvatske jamči svakom ljudskom biću pravo na život utvrđujući da je čovjekova osobnost i sloboda nepovrediva, navodeći da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja. Vidljivo je iz citiranih odredbi Ustav Republike Hrvatske da one upućuju na zaštitu čovjeka kao jedinke, pa se stoga kao jedinku ima tretirati i slučaj zaštite koja je osigurana i kroz sankcioniranje određenih nedopuštenih postupanja kao kaznenih djela. Kada takva zaštita od napada silom ili prijetnjom, što je konstitutivni element složenog kaznenog djela razbojništva, postoji u odnosu na čovjeka pojedinca, tada je zbog izbjegavanja povrede odredbi Ustav Republike Hrvatske isključena mogućnost primjene odredaba koje govore o produljenom kaznenom djelu, o čemu je sudska praksa već zauzela nedvosmislen i jasan stav. Stoga se i ne radi o povredi kaznenog zakona kako to tvrdi optuženi Š. u svojoj žalbi.

Nasuprot tome, u pravu je optuženi Š. kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu kada je prvostupanjski sud donio odluku kojom je riješeno primjenom sigurnosne mjere iz čl. 80 Kaznenog zakona o oduzimanju predmeta od njega – dva pištolja, koji kod njega nikada nisu bili pronađeni niti od njega oduzeti.

I Kž-Us 103/11-6

Točno je da Kazneni zakon u čl. 80. st. 1. kao sigurnosnu mjeru nalaže obavezu sudu oduzeti od optuženika predmete koji su bili namijenjeni za počinjenje kaznenog djela ili su tijekom počinjenja uporabljeni, a sve radi zaštite opće sigurnosti ili morala, odnosno kada postoji bojazan da bi oni mogli biti ponovno upotrijebljeni u počinjenju nekog budućeg kaznenog djela.

Iz činjeničnog opisa kaznenog djela počinjenog na štetu S. K., kako je ono opisano u točki 5. izreke prvostupanjske presude, u kojem se ovi pištolji spominju, proizlazi da se radi o predmetima koji su otuđeni iz kuće oštećenika, ali koji nikada nisu niti bili oduzeti od optuženika, zbog čega je izricanje ove sigurnosne mjere u odnosu na predmete koji, unatoč izvršenim pretragama, nikada nisu bili ni pronađeni, a ni oduzeti nije moguće.

Kako se radi o otuđenim predmetima, sud je jedino mogao u odnosu na njih donositi odluku ili kroz institut naknade štete kroz imovinskopravni zahtjev ili kroz mjeru oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, ako takvog imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na ove pištolje ne bi bilo. Stoga je u tome dijelu prihvaćena žalba optuženog Š. i preinačena pobijana presuda na način da je u odnosu na njega ukinuta sigurnosna mjera iz čl. 80. Kaznenog zakona oduzimanja predmeta.

Također, u pravu je optuženi Š. kada u žalbi tvrdi da je za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona opisano u točki 15. izreke prvostupanjske presude nastupila zastara kaznenog progona. Radi se o kaznenom djelu za koje je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, što znači da je u smislu odredbe čl. 19. st. 1. al. 5. u svezi s čl. 20. st. 6. Kaznenog zakona nastupila apsolutna zastara kaznenog progona protekom roka od šest godina. Kako je ovo kazneno djelo bilo dovršeno pronalaskom i oduzimanjem oružja 1. lipnja 2005. godine, to je 1. lipnja 2011. godine nastupila apsolutna zastara kaznenog progona za ovo kazneno djelo.

U odnosu na pitanje potpunosti i ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim, optuženi Š. u svojoj žalbi opravdano ukazuje na propust prvostupanjskog suda u odnosu na činjenična utvrđenja u pogledu kaznenih djela opisanih pod točkama sedam i deset u kome dijelu je žalba optuženog Š. prihvaćena i presuda u tome dijelu ukinuta.

Naime, u odnosu na ova kaznena djela prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz točke 7. izreke prvostupanjske presude kao jedno od kvalifikatornih obilježja, a u odnosu na kazneno djelo iz točke 10. kao jedino kvalifikatorno obilježje za počinjenje kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona za koje optuženika proglašava krivim utvrđuje uporabu oružja, opisujuću u činjeničnom opisu ovih kaznenih djela uporabu oružja izričajem „usmjerivši pištolj“ odnosno „uperivši pištolj“ prema oštećeniku.

U odnosu na ovakvu tvrdnju prvostupanjski sud navodi kako prihvaća obranu optuženog Š. da se radilo o plinskom pištolju, ali nakon toga, za razliku od kaznenih djela opisanih u točkama 2. i 6. izreke prvostupanjske presude u kojima se također radi o kaznenom djelu iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona kvalificiranom uporabom oružja uz naznaku u činjeničnom opisu uporabe pištolja i prihvaćanje obrane da je taj pištolj bio plinski, kod ovih kaznenih djela prvostupanjski sud nedvojbeno obrazlaže kako je taj pištolj mogao ozbiljno

I Kž-Us 103/11-6

ugroziti tjelesni integritet žrtve, zbog čega bi njegova uporaba udovoljavala kriterijima kvalifikatornog elementa uporabe oružja kod kaznenog djela razbojništva. Naime, kod kaznenog djela iz točke 2. prvostupanjski sud utvrđuje da je ova prijetnja pištoljem bila iz neposredne blizine što (list 35 presude), neovisno o tome što se radi o plinskom pištolju zbog okolnosti da prilikom opaljenja dolazi do rasprskavanja plinskog streljiva, predstavlja realnu opasnost za tijelo oštećenika. T., kod kaznenog djela iz točke 6. prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenice koja je govorila o tome da joj je pištolj bio prislonjen na glavu, te nastavno ponovno obrazlaže da se u toj situaciji radilo o realnoj opasnosti za tijelo oštećene T. V., zbog čega je ispravna pravna oznaka njegovog postupanja kao počinjenje kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. kvalificirano upravo uporabom oružja.

Međutim u odnosu na kaznena djela opisana u točkama 7. i 10. izreke prvostupanjske presude opravdano ukazuje optuženik u svojoj žalbi da prvostupanjski sud uz prihvaćanje njegove obrane pred redarstvenim vlastima da je prijetnja kod ovih kaznenih djela bila počinjena uporabom plinskog pištolja, nije naveo niti jedan razlog zbog kojega bi uporabom plinskog pištolja bilo ozbiljno dovedeno u pitanje zdravlje i život osobe prema kojoj je prijetnja takvim plinskim pištoljem bila izvršena, a da se uporaba takve vrste pištolja može smatrati uporabom oružja u smislu kvalifikatornog obilježja za kazneno djelo razbojništva počinjeno oružjem.

Naime, za postojanje ovog kvalifikatornog obilježja, uporabe oružja, nije dovoljno samo da se radi o predmetu, plinskom pištolju, koji je u Zakonu o oružju nazvan oružjem, već je potrebno utvrditi da je radi o takvom oružju koje realnom uporabom može stvarno i ozbiljno ugroziti tjelesni integritet osobi prema kojoj je usmjereno radi prijetnje. Zbog toga sudska praksa i pravi razliku radi li se o oružju koje u sebi sadrži streljivo ili streljiva nema, odnosno radi li se o uporabi plinskog pištolja tako da se njime realno ugrožava tjelesni integritet žrtve, kako je to prvostupanjski sud utvrdio kod kaznenih djela iz točke 2. i 6., ili takve ugroze nije bilo. U tome smislu prvostupanjski sud za sada nije ispravno utvrdio činjenično stanje, te je stoga u odnosu na kaznena djela opisana u točkama 7. i 10. izreke prvostupanjske presude valjalo prihvatiti žalbu optuženika te u odnosu na ova kaznena djela ukinuti prvostupanjsku presudu.

Kako je prema činjeničnom utvrđenu iz prvostupanjske presude kaznenim djelom pod točkom 10. bila pribavljena imovinska korist, koja je u iznosu od 3.000,00 kuna kao posebno izdvojena i oduzeta prvostupanjskom presudom u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi, to je taj dio odluke o oduzimanju imovinske koristi koja se odnosi na kazneno djelo iz točke 10. izreke prvostupanjske presude, a glasi na oduzimanje iznosa od 3.000,00 kuna preinačen na način da je ukinut.

Nasuprot tome nije u pravu optuženi Š. kada tvrdi da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno i u odnosu na ostala kaznena djela, osim onih opisanih u točkama 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, koja kaznena djela priznaje.

Prvenstveno u odnosu na sva kaznena djela razbojništva kvalificirana počinjenjem u sastavu grupe valja istaći da je upravo optuženik u svojoj obrani pred redarstvenim vlastima detaljno i okolnosno opisao prvo svoje susrete sa sada pokojnim S. M., a zatim i Z. B., te njihov dogovor za počinjenje kaznenih djela razbojništva, kojim je namjeravao steći novčana sredstva kojima bi podmirio svoja dugovanja, kao i dogovore o nastavku njihove kriminalne

I Kž-Us 103/11-6

aktivnosti obzirom da im nije bilo dosta novca. Takav opis odgovara i slijedu događanja u kojima su oni i sudjelovali, jasno ukazuje da su oni i realizirali svoj plan u smislu kontinuiranog činjenja kaznenih djela razbojništva kako su ona opisana u točkama 4.; 5.; 6.; 8. i 9. izreke prvostupanjske presude. Ovo kvalifikatorno obilježje utvrđeno je i za kazneno djelo opisano u točki 7. izreke prvostupanjske presude, no u odnosu na to kazneno djelo, kako je već ranije navedeno, presuda je ukinuta zbog neutvrđivanja drugog kvalifikatornog obilježja opisanog u izreci presude.

Također, za istaći je da u odnosu na ostala imovnika kaznena djela u izreci ove presude sam optuženi Š. je u obrani pred redarstvenim vlastima, kao je to ispravno utvrđeno u prvostupanjskom postupku, u nazočnosti branitelja, detaljno i okolnosno opisao kako svoju kriminalnu aktivnost za svako do ovih kaznenih djela tako i postupanje drugih osoba koje su sudjelovale u samoj radnji izvršenja ovih kaznenih djela. Stoga navodi žalbe kojima on osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ova kaznena djela nisu po ocjeni ovog suda doveli u sumnju ispravnost relevantnih činjenica kako ih je utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud. U tome dijelu prvostupanjski sud je pažljivo analizirao obranu optuženog Š. pred policijom i utvrdio je da je ona u najznačajnijim elementima suglasna iskazima ispitanih svjedoka u odnosu na svako od ovih kaznenih djela. Stoga prigovori istaknuti na raspravi, a zatim ponovljeni u žalbi nisu osnovani.

Samo u odnosu na kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona opisano u točki 4. izreke prvostupanjske presude optuženi Š. niti pred policijom, a niti na raspravi nije priznavao da bi ga počinio tvrdeći da je do opaljenja pištolja došlo slučajno tijekom naguravanja sa oštećenim J. K..

Međutim, suprotno tvrdnji iz žalbe upravo u odnosu na ovo kazneno djelo, prvostupanjski sud je pažljivo dovodio u vezu utvrđene tragove (otiske papilarnih linija na pultu zlatarnice) sa iskazom svjedoka J. K. o tome kojim redom je tko ulazio u zlatarnicu i što je tko radio te zatim sa naznakom koja osoba je u njega pucala, a koji iskaz svjedoka u potpunosti odgovara dinamici postupanja kako ju je iznio sam optuženi Š. u obrani uz branitelja pred policijom. Stoga je, suprotno žalbi optuženog Š., ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo optuženi Š. bio osoba koja je u oštećenog K. ispalila jedan metak iz pištolja. U odnosu na pitanje njegove namjere i obranu optuženika o slučajnom opaljenju tijekom naguravanja, prvostupanjski sud opravdano prihvaća iskaz svjedoka K. (list 26 presude) da je metak u njega ispaljen dok je on ležao na leđima na podu, a nakon što je uspio stisnuti tihi alarm da je iznad njega došla osoba za koju je utvrđeno da je optuženi Š. koja je u njega ispalila jedan hitac iz pištolja.

Tako utvrđena dinamika u postupanju optuženog, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, isključuje obranu optuženog Š. o slučajnom opaljenju tijekom naguravanja već jasnim ukazuje da je ispaljenje ovog projektila bilo upravo u namjeri lišenja života, što je ispravno utvrdio i prvostupanjski sud.

U pogledu odluke o kaznenopravnoj sankciji za svako od pojedinih kaznenih djela nije u pravu državni odvjetnik, a niti optuženi K. Š. i optuženi E. M. da bi kazna za svako do pojedinih kaznenih djela za sve optuženike bila odmjerena odveć nisko odnosno odveć visoko.

I Kž-Us 103/11-6

U odnosu na optuženike D. J., E. M., S. B. i I. G. prvostupanjski sud je suprotno tvrdnjama iz žalbi nakon što je ispravno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti u odnosu na svakog od optuženika, u procesu individualizacije kazne ispravno ih vrednovao i ovim optuženicima izrekao kazne zatvora kako je ranije navedeno. Pri tome nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti za svakog od optuženika. Naime, u odnosu na kriminalnu aktivnost optuženih D. J., E. M. i S. B. opisanu u točki 1. izreke prvostupanjske presude za istaći je da već Kazneni zakon izrijekom propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja, dakle zakonskog ublažavanja kazne ako se radi o kaznenom djelu koje je ostalo u pokušaju, koju okolnost je prvostupanjski sud ispravno vrednovao. U odnosu na kazneno djelo optuženih E. M. i I. G. iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, opisano u točki 16. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud ispravno vrednujući količinu pronađene i oduzete droge kao i njenu vrstu te dovodeći u vezu način obrane optuženika sa činjenicom njihove ranije osuđivanosti kao i protekom vremena opravdano zaključuje da se svrhe kažnjavanja mogu postići kaznama od četiri mjeseca za optuženog M. i tri mjeseca zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od trideset dana za optuženog G. primjerena svim ranije utvrđenim okolnostima. Navod iz žalbe optuženog M. o priznanju počinjenja ovog kaznenog djela nije takvog značaja da bi mogao dovesti do blaže osude od one kako je ovaj optuženik osuđen.

U odnosu na optuženog Š. prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve utvrđene kako olakotne tako i otegotne okolnosti te je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja u odnosu na kaznena djela za koja presuda nije ukinuta ili optužba odbijena prihvatio utvrđene kazne kako je to činio i prvostupanjski sud, ali je zatim u donošenju odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, dijelom po službenoj dužnosti zbog djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude i djelomičnog odbijanja optužbe, ali jednako tako i prihvaćajući u tome dijelu žalbu optuženog Š., preinačio prvostupanjsku presudu u pogledu jedinstvene kazne osuđujući ga za ukupnu kriminalnu aktivnost na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja u odnosu na ovaj dio kriminalne aktivnosti optuženog K. Š. nalazi da je upravo jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina primjerena kako ukupnoj kriminalnoj količini u postupanju ovog optuženika tako i svim drugim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu kao relevantnim za proces individualizacije njegove kazne kao jedinstvene.

Odluka o oduzimanju imovinske koristi, nakon preinake prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona opisano u točki. 10. izreke prvostupanjske presude, ukidanjem tog dijela odluke, u odnosu na ostala kaznena djela temelji se na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

Kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene druge povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 388. st. 1., čl. 390. st. 1. i 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi i riješiti kao u izreci ove odluke.

U ponovljenom postupku u odnosu na ukinuti dio presude (kaznena djela opisana u točkama 7. i 10. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski će sud nakon što izvede sve dokaze odlučne u odnosu na ova kaznena djela, posebnu pažnju obratiti na pitanje je li pri

I Kž-Us 103/11-6

upotrebi pištolja za koji je prvostupanjski sud prihvaćajući obranu optuženog Š. utvrdio da se radi o plinskom pištolju došlo do ozbiljne ugroze učinjenom prijetnjom tjelesnom integritetu žrtve što je uvjet da bi uporaba plinskog pištolja mogla zadovoljiti kriterije uporabe oružja u smislu kvalifikatornog obilježja kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, neovisno o tome je li kvalifikatorno obilježje već ostvareno i nekim drugim modalitetom, npr. postupanje u sastavu grupe kao u kaznenom djelu opisanom točki 10., jer o ovih okolnosti ovisi ukupnost kriminalne količine odlučna za proces individualizacije kazne.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će u odnosu na ukinuti dio donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

U Zagrebu, 8. studenog 2011. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Ana Garačić, v. r.