II Kž-574/1999-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-574/1999-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. G. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i dr. KZ, odlučujući o žalbama okr. D. G. i branitelja okr. G. F., podnijetim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. rujna 1999. godine br. Kv-341/99 (Kio-333/99), o produljenju pritvora u tijeku istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 24. rujna 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. D.G. i branitelja okr. G.F.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. D.G. i G.F. po čl. 102. st. 1. ZKP/97 tijekom trajanja istrage nakon mjesec dana za još mjesec dana, protiv kojih se provodi istraga zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno su podnijeli žalbe okr. D.G., po branitelju, te branitelj okr. G.F., s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor ukine protiv okr. G. i F.

Žalbe su neosnovane.

Nisu u pravu žalitelji da nema zakonskih osnova produljavati pritvor protiv okrivljenika po čl. 102. st. 1. ZKP/97, jer postoje okolnosti koje upućuju na mogućnost njihovog blažeg kažnjavanja, odnosno ne radi se o najtežem i najpogibeljnijem obliku kaznenog djela zlouporabe opojnih droga.

Suprotno tome, iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da se protiv obojice okrivljenika provodi istraga zbog osnovane sumnje da su počinili, uz ostala, i kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ, za koje je zakonom propisana alternativno kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je obvezna primjena mjere pritvora protiv njih po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a iz spisa (za sada) ne proizlaze okolnosti (primjerice da su u vrijeme za koje su osnovano sumnjivi da su počinili kazneno djelo bili mlađi punoljetnici i slično), temeljem kojih zakon (unaprijed) propisuje mogućnost izricanja im blaže kazne.

Slijedom toga, u ovome slučaju, protiv njih je obvezna primjena mjere pritvora, sukladno čl. 102. st. 1. ZKP/97, pa je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv njih temeljem te pritvorske osnove. Odredbu čl. 102. st. 1. ZKP/97 treba razumjeti tako da za kazneno djelo za koje zakon propisuje alternativno kaznenu sankciju dugotrajnog zatvora, samim time, u smislu čl. 53. st. 2. KZ-a, ima se smatrati najtežim i najpogibeljnijim oblikom tog kaznenog djela (neovisno o količini kriminalne djelatnosti djela u konkretnom slučaju), pa su neosnovani prigovori žalbi da se djela okrivljenika iz st. 3. čl. 173. KZ, u ovom slučaju, ne mogu ocijeniti najtežim i najpogibeljnijim oblikom kaznenog djela zlouporabe opojnih droga.

Jednako tako pogrešno je shvaćanje žalbe branitelja F. da time što je kazna dugotrajnog zatvora za djelo iz st. 3. čl. 173. KZ propisana alternativno, jest okolnost na temelju koje se okr. F. može blaže kazniti, pa nije obvezan pritvor protiv njega, jer alternativna propisanost teže kazne za pojedina kaznena djela, ne znači sama po sebi, unaprijed, mogućnost blažeg kažnjavanja počinitelja tih kaznenih djela, jer bi to bilo protivno zakonskoj svrsi alternativnog propisivanja težih kaznenih sankcija za pojedina kaznena djela.

Prihvaćanjem mišljenja žalitelja, u stvari, bio bi onemogućen obavezni pritvor kao takav, jer su kaznene sankcije dugotrajnog zatvora uvijek propisane alternativno (čl. 53. st. 3. KZ).

Vrijeme produljenja pritvora od mjesec dana je u srazmjeru s radnjama i dokazima koje je potrebno provesti još tijekom istrage.

Slijedom izloženog, pobijano je rješenje pravilno i zakonito, radi čega je i trebalo o žalbama, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.