Pž-8680/2012-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

74. Pž-8680/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Tomljenović, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, suca izvjestitelja, i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. G..m.b.H., K., R. A.., kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., i umješača na strani tužitelja I. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tuženika 1. L. D., S.r.l., T., R. I.., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O. društvu M. & P. u Z., i 2. S. M. S. S. d.o.o., S., kao pravni sljednik S. S. d.o.o. u stečaju, S., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi iznosa od 3,485.069,25 kn, odlučujući o žalbi tuženika 1. L. D., S.r.l., T., R. I., protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5759/07 od 15. veljače 2012. u točkama I., II., III., IV. i VI. njezine izreke, u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2014.

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5759/07 od 15. veljače 2012. u točkama I., II., III., IV. i VI. njezine izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su bez učinka prema stečajnoj masi pobijane pravne radnje i to: Ugovor radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama zaključen 25. ožujka 1999. između prvotuženika s jedne strane i drugotuženika kao založnog dužnika i S. Z. d.d., S., s druge strane i to: na nekretninama drugotuženika koje se nalaze u S., a koje sačinjavaju:

- radionica poduzeća (pogon) čzm. ...zk. ul. ... k.o. S.

- željezna nadstrešnica, čzm …/… zk. ul. ... k.o. S.

- trafo stanica 35 KW čzm. …/.. zk. ul. ... k.o. S.

- manje dvorište čzm. …/.. zk. ul. ... k.o. S.

- ograđeno dvorište čzm, …/.. zk. ul. … k.o. S.

i pokretninama navedenim u čl. 8. Ugovora red. br. 1 do 46 i Zapisniku o pljenidbenom popisu od 7.5. 1999.

II. Utvrđuje se da su stečena založna prava prvotuženika bez učinka prema Stečajnoj masi.

III. Prvotuženik se obvezuje vratiti stečajnoj masi sve imovinske koristi stečene temeljem pobijanje pravne radnje – iznos od 3.485.069,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19.12.2002. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.1.2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

IV. Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana nadoknaditi tuženiku 1. L. D., S.r.l., T., Republika I., troškove parničnog postupka u iznosu od 290.409,00 kn (dvjestodevedesettisućačetiristodevet kuna).

Obrazloženje

Predmetnom prvostupanjskom presudom Trgovački sud u Zagrebu u pobijanoj točki I. njezine izreke utvrdio je da su bez učinka prema stečajnoj masi pobijane pravne radnje i to: ugovor radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama zaključen 25. ožujka 1999. između prvotuženika s jedne strane i drugotuženika kao založnog dužnika i S. Z. d.d., S., s druge strane, i to na nekretninama prvotuženika koje se nalaze u S., a koje su navedene u točki I. predmetne presude i pokretninama navedenim u čl. 8. Ugovora red. br. 1-46 i Zapisniku o pljednidbenom popisu od 7. svibnja 1999.

U pobijanoj točki II. izreke presude prvostupanjski sud je utvrdio da su stečena založna prava prvotuženika bez učinka prema stečajnoj masi.

U pobijanoj točki III. izreke presude obvezuje se prvotuženik vratiti stečajnoj masi sve imovinske koristi stečene na temelju pobijane pravne radnje – iznos od 3,485.069,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2002. do isplate.

U pobijanoj točki IV. izreke presude prvostupanjski sud je naložio tuženiku u roku od osam dana nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 299.517,44 kn, a u pobijanoj točki VI. njezine izreke naložio je tuženiku u roku od osam dana nadoknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 194.218,50 kn.

Prvostupanjski sud je tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka kojim je pregledao isprave priložene u spis i utvrdio da su tuženici 25. ožujka 1999. zaključiti Ugovor radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama, koji je javnobilježnička isprava te da je javni bilježnik sastavio pljenidbeni popis pokretnina drugotuženika, da je u stečajnom postupku koji se vodio nad drugotuženikom S. S. d.o.o., S., (dalje: drugotuženik), prvotuženiku L. D. S..r.l., T., R. I., (dalje: prvotuženik), kao razlučnom vjerovniku, 19. prosinca 2002. isplaćen iznos od 3,485.069,28 kn.

Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, ispunjenjem ugovora od 25. ožujka 1999., za tužitelja, kao stečajnog vjerovnika drugotuženika, i za ostale stečajne vjerovnike drugotuženika, nastala je šteta zato što je drugotuženik kao jamac prodao svu svoju imovinu (pokretnu i nepokretnu), a iz dobivenog iznosa namiren je samo prvotuženik, dok ostalim stečajnim vjerovnicima nije dosuđeno ništa. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, predmetni Ugovor od 15. ožujka 1999. nije bio naplatni pravni posao zato što je tim Ugovorom drugotuženik kao jamac založio svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu za ispunjenje duga treće osobe, svog osnivača, društva S. Z. d.d., S., a u korist prvotuženika. Prvostupanjski sud smatra da je postojala očita namjera pogodovanja prvotuženiku. Odluka se temelji na odredbi čl. 127., čl. 131. i čl. 132. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 i 112/99; dalje: SZ), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP).

Prvotuženik L. D. S..r.l., T., R. I., prvostupanjsku presudu pobija u navedenim točkama njezine izreke, iz svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato što prvostupanjski sud nije na nedvojbeni način razjasnio pitanje naziva tužitelja te činjenicu jesu li postojala dva ili jedno društvo: G. G. G..m.b.H. i G. G..m.b.H.

Nadalje, ističe da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da je i kako drugotuženik pogodovao prvotuženiku i kako je tužitelj namjerno oštećen. Ističe da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s drugotuženikom od 23. prosinca 1999. (Ugovorom o kupnji dionica), a predmetni Ugovor o zasnivanju založnog prava zaključen je devet mjeseci ranije, 25. ožujka 1999. Ističe da u vrijeme zaključenja ugovora od 25. ožujka 1999. drugotuženik nije bio u poslovnom odnosu niti s ostalim vjerovnicima kojima su u stečajnom postupku priznate tražbine. Ističe da je drugotuženik počeo ulaziti u blokadu tek od listopada 2000., što proizlazi iz potvrde agencije o solventnosti drugotuženika za 1999. i 2000. godinu. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 131. SZ-a zato što prvotuženik, kao druga ugovorna strana, u vrijeme poduzimanja sporne radnje, nije znao niti je morao znati za namjeru drugotuženika. Ponavlja svoj pravni stav da Ugovor od 25. ožujka 1999. predstavlja naplatni pravni posao zato što je realizacijom tog Ugovora drugotuženik stekao pravo regresa prema glavnom dužiku, a drugotuženik je i postavio zahtjev prema društvu S. Z. d.d., S., za isplatu naplaćenog iznosa. Također ističe da je pogrešno primijenjena odredba čl. 132. SZ-a te da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da drugotuženik nije dokazao da ima i drugu imovinu osim one iz Ugovora od 25. ožujka 1999., budući da prvostupanjski sud nije proveo dokazni prijedlog: uvid u stečajni spis drugotuženika kao stečajnog dužnika. Ističe da je razlučni vjerovnik drugotuženika, čije priznato potraživanje iznosi 13,951.010,36 kn te da je Ugovorom od 25. ožujka 1999. solemniziran po javnom bilježniku. Nadalje ističe da u pobijanoj presudi nema razloga o određivanju tijeka zateznih kamata niti u čemu se sastoji tužiteljeva šteta. Navodi da je priznato tužiteljevo potraživanje prema drugotuženiku u iznosu od 1,907.963,97 kn, a nenamiren je iznos od 1,526.371,18 kn. Smatra da je visinu troškova parničnog postupka valjalo odrediti u visini naznačene vrijednosti od 13,951.010,36 kn, a da je nerazumljiva izreka u točkama IV. i VI. njezine izreke zato što nije jasno koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju i umješaču nastale parnične troškove. Predlaže da se predmetna prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U odgovoru na žalbu tužitelj ponavlja svoja pravna shvaćanja iz prvostupanjske presude, te predlaže da se prvotuženikova žalba odbije, a predmetna prvostupanjski presuda u pobijanim dijelovima potvrdi.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da predmetna prvostupanjska presuda u pobijanim točkama njezine izreke nije pravilna i zakonita.

Predmetna prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima zahvaćena je bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izreka presude u točkama IV. i VI. njezine izreke je nerazumljiva, jer nije jasno koji je od tuženika dužan nadoknaditi tužitelju i umješaču troškove parničnog postupka.

Međutim, sukladno odredbi čl. 373.a st. 2. ZPP-a, ovaj sud je mogao odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu.

Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije na nedvojbeni način razjasnio pitanje naziva tužitelja, odnosno pitanje postojanja dviju ili jedne pravne osobe. Tužitelj je u predmetni spis dostavio izvadak s povijesnim podacima za društvo tužitelja, izdan od javnog bilježnika dr. H. E. iz K. od 4. travnja 2008. i službenu potvrdu tog javnog bilježnika od 17. rujna 2004. iz kojih proizlazi da je ispravan naziv tužitelja G. G. H.. m.b.H. (mat. br. …) na poslovnoj adresi: W. K.. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio sadržaj ovih isprava ni dokazao da podaci iz navedenih isprava nisu točni.

Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- 25. ožujka 1999. prvotuženik kao vjerovnik, S. Z. d.d., S., kao dužnik, i drugotuženik S. S. d.o.o., S., kao založni dužnik, zaključili su Ugovor radi osiguranja novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama,

- predmetni Ugovor ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta potvrdom javnih bilježnika I. H. i L. Š.-S. poslovni broj OU-238/99-1 od 13. travnja 1999.,

- javni bilježnik B. J. iz S. sastavio je pljenidbeni popis pokretnina poslovni broj OU- 92/99 od 7. svibnja 1999.,

- nad drugotuženikom S. S. d.o.o., S., otvoren je stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-300/01 od 19. studenoga 2001.,

- na ispitnom ročištu drugotuženika održanom 29. siječnja 2002. utvrđena je, između ostalih, i tražbina tužitelja u iznosu od 1,907.963,97 kn i tražbina umješača na strani tužitelja, društva I. d.o.o., Z., u iznosu od 4,094.895,59 kn, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda,

- na ispitnom ročištu održanom 29. siječnja 2002. stečajni upravitelj priznao je prijavu prvotuženika kao vjerovnika s pravnom odvojenog namirenja (razlučni vjerovnik) u iznosu od 13,951.010,36 kn,

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-300/01 od 27. svibnja 2002. (potvrđeno rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-4201/02-2 od 10. listopada 2002.) prvotuženiku, kao razlučnom vjerovniku, djelomično je namirena tražbina u iznosu od 3,485.069,28 kn od iznosa dobivenog unovčenjem nekretnina i pokretnina stečajnog dužnika, koji iznos je isplaćen 19. prosinca 2002.,

- iz izvoda ZAP-a o dnevnom prometu na žiro-računu drugotuženika od 1. siječnja 1999. do 31. prosinca 2000., proizlazi da u vrijeme zaključenja ugovora od 25. ožujka 1999. drugotuženik nije bio u blokadi,

- stečajni postupak nad društvom S. Z. d.d., S., otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-482/00 od 20. ožujka 2001.

Stečajni postupak nad drugotuženikom je otvoren 19. studenoga 2001., a tužba je podnesena 20. ožujka 2002., unutar zakonskog roka iz čl. 141. st. 1. SZ-a.

Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen je 2001. godine, a predmetna pravna radnja poduzeta je 25. ožujka 1999., unutar zakonskog roka iz čl. 132. SZ-a. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna pravna radnja drugotuženika, kao založnog dužnika za obveze treće osobe, iz Ugovora od 25. ožujka 1999., pravna je radnja bez naknade. Drugotuženik se obvezao isplatiti potraživanje prvotuženika, kao vjerovnika, koje ima prema trećoj osobi, ukoliko ta treća osoba – dužnik, to ne učini, iz vrijednosti svoje založene imovine. Tu obvezu je drugotuženik preuzeo bez naknade prvotuženika kao vjerovnika.

Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na odredbi čl. 131. st. 1. SZ-a.

Tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari trebao dokazati da je drugotuženik predmetnu pravnu radnju – sklapanje Ugovora od 25. ožujka 1999., poduzeo s namjerom da ošteti svoje vjerovnike. Tužitelj to nije dokazao. Iz stanja u spisu proizlazi da je drugotuženik u vrijeme podmirenja predmetne pravne radnje poslovao pozitivno i svojim vjerovnicima uredno podmirivao dospjele obveze. Poduzetom pravnom radnjom – sklapanjem predmetnog ugovora od 25. ožujka 1999., tužitelj je nastavio poslovati u svojim poslovnim prostorijama i sa svojim sredstvima sljedećih 18 mjeseci, uredno podmirujući sve dospjele obveze prema svojim vjerovnicima. Predmetni Ugovor od 25. ožujka 1999. nije se niti morao realizirati da je dužnik prvotuženika, društvo S. Z. d.d., S., podmirilo svoje dugovanje prvotuženiku.

Kako tužitelj nije dokazao da je drugotuženik predmetnu pravnu radnju poduzeo s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, nije ni dokazao da je druga strana (prvotuženik) u vrijeme poduzimanja predmetne radnje (25. ožujka 1999.) znala za takvu namjeru drugotuženika.

Tužitelj nije dokazao da je prvotuženik znao da drugotuženiku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se zaključenjem ugovora od 25. ožujka 1999. oštećuju njegovi vjerovnici. Stoga je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti iz čl. 131. st. 1. SZ-a. Također je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o očitoj namjeri pogodovanja prvotuženiku, budući da tužitelj nije osporio priznatu tražbinu prvotuženika kao razlučnog vjerovnika na ispitnom ročištu u stečajnom postupku nad drugotuženikom 29. siječnja 2002.

Slijedom iznesenog, u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao da su ostvarene pretpostavke iz čl. 131. SZ-a za pobijanje pravne radnje koju je drugotuženik poduzeo sklapanjem ugovora od 25. ožujka 1999.

Sukladno odredbi čl. 373.a st. 3. ZPP-a, prvotuženikovu žalbu je valjalo uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a te na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Rješenjem prvostupanjskog suda od 2. veljače 2012. određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 3,485.069,25 kn.

Potrebni troškovi prvotuženika u predmetnoj parnici bili su: zastupanje prvotuženika na ročištima za glavnu raspravu koja su održana: 16. siječnja 2003., 11. svibnja 2004., 31. svibnja 2004. i 2. veljače 2012., što sukladno Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09; dalje: Tbr. … OT) iznosi 4 x 34.860,00 kn, na ročištima koja su održana 18. ožujka 2004. i 28. veljače 2008., što sukladno Tbr. 9/2 OT iznosi 2 x 17.430,00 kn, na ročištu održanom 16. lipnja 2014., što sukladno Tbr. 9/3 OT iznosi 500,00 kn, sastav podneska od 11. ožujka 2003., što sukladno Tbr. 8/3 OT iznosi 500,00 kn, sastav žalbe od 23. lipnja 2004., što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi 43.375,00 kn i žalbe od 8. srpnja 2008., što sukladno Tbt. 10/3 OT iznosi 17.430,00 kn i PDV, što sukladno Tbr. 42. OT. iznosi 54.304,00 kn. Ukupni potrebni parnični troškovi prvotuženika u predmetnoj parnici iznose 290.409,00 kn.

U Zagrebu 18. srpnja 2014.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

LIDIJA TOMLJENOVIĆ, v.r.