I Kž-942/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 942/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 199. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 17. rujna 2004. godine, br. K 31/01 (Kv 36/04-2), u sjednici održanoj dana 23. studenog 2004. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. I. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu odbijen je zahtjev os. I. J. za obnovu kaznenog postupka, završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ozlju od 18. rujna 2001. godine, br. K 31/01-5, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu od 15. ožujka 2002. godine, br. Kž 59/02-2, a kojom je I. J. zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 199. st. 2. KZ osuđen na novčanu kaznu od dvadeset dnevnih dohodaka okrivljenika, što čini 1.751,40 kn, koju je dužan platiti u roku od trideset dana, jer će se u protivnom novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora, računajući svakih započetih 87,57 kn kao jedan dan zatvora.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje o odbijanju zahtjeva osuđenika za obnovu kaznenog postupka i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je zaključio, da osuđenik u svom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka završenog citiranom pravomoćnom presudom zapravo ne iznosi nikakve nove činjenice, odnosno da istaknuti dokazi nisu novi dokazi, u smislu čl. 405. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP). Tako svjedoci S. Š. i D. J., ispitani u smislu čl. 409. st. 2. ZKP (list 49/II i

I Kž 942/04-2

58/II), nisu potvrdili navode osuđenika u zahtjevu, da im je privatna tužiteljica pričala kako je potplatila sve suce, već su iskazali uopćeno, da im je privatna tužiteljica D. T. pričala o velikim troškovima sudskih postupaka.

Stoga novi dokazi, iskazi ispitanih svjedoka S. Š. i D. J., iako nisu bili od sudova cijenjeni, protivno navodima žalbe, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, sami za sebe i u svezi s prijašnjim dokazima, očito nisu prikladni da dovedu u sumnju činjenično stanje na kojem se temelji pravomoćna presuda, odnosno da uzrokuju osuđenikovo oslobađanje od optužbe ili njegovu osudu prema blažem kaznenom zakonu.

S obzirom na sve izloženo, žalbu osuđenika u kojoj on nije iznio ništa novo, već se i dalje poziva samo na potrebu izvođenja rečenih dokaza, valjalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 398. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 23. studenog 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.