Croatian Supreme Court dismisses extraordinary appeal for lack of specific reasons regarding uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the appellant's extraordinary appeal against the second-instance judgment, ruling it inadmissible. The appellant argued that a specific traffic law question was vital for uniform legal application but failed to provide concrete examples of conflicting court decisions. The court held that general assertions without citing specific precedents or demonstrating a divergence in judicial practice do not satisfy the statutory requirements for extraordinary review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An extraordinary appeal based on the need for uniform application of law is inadmissible if the appellant fails to cite specific conflicting court decisions or provide concrete evidence of divergent judicial practice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 929/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja F. J. iz G., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tužene C. o. d.d. Z., Filijala S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-666/09 od 27. studenoga 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-328/08 od 3. ožujka 2009., 29. studenoga 2010.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženoj naloži da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 18.050,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 25.695,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. točka 1. i točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:
1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,
2. da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,
3. da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
U predmetnoj reviziji tužitelj postavlja pitanje „Da li je osoba tužitelja dužna obazirati se na ponašanje vozača vozila koji su na sporednoj ulici, što je u slučaju sa osiguranikom tuženika, što je važno u cilju osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti, jer u protivnom svi vozači koji se kreću glavnom prometnicom, tj. prometnicom koja ima prvenstvo prolaza trebali bi se zaustavljati i provjeravati da li je vozač sa sporedne ulice u namjeri zaustavljanja, što bi uveliko omelo temeljno načelo prometa, a to je načelo protočnosti u prometu?“.
Pritom revident u reviziji navodi da je potrebno razriješiti postavljeno pravno pitanje u cilju osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda tako, općenito navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da bi se postavljeno pravno pitanje u konkretnom slučaju trebalo smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. točka 1. ZPP nisu dovoljni za dopuštenost revizije. Zbog nedovoljne određenosti tih razloga ovaj revizijski sud nije u mogućnosti upuštati se u ocjenu osnovanosti podnesene revizije. Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni u pogledu različite prakse drugostupanjskih sudova revident u reviziji mora navesti broj sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su te odluke donijeli i priložiti primjerke odluka na koje se poziva ili barem navesti gdje su one objavljene.
Osim toga, predmetna revizija se svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja te na obrazlaganje bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a pisana je kao da se radi o tzv. redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP.
Prema tome, predmetna revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih tužitelj smatra postavljeno pravno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa revizija nije dopuštena.
Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. studenoga 2010.
S U T K I N J A
Renata Šantek, v. r.