K-318/2016-62 · Općinski sud u Čakovcu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 15 K – 318/16-112

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Renati Marciuš, kao predsjednici vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Alice Dolenčić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika T. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st.1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu br. K-DO-299/2016 od 5. rujna 2016. g., nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 3. listopada 2017., održane u nazočnosti zamjenice ODO Čakovec Lane Škvorc, I. okrivljenika osobno uz branitelja po sl. dužnosti D. Š. odvjetnika iz Č., II. okrivljenik osobno uz zz braniteljicu po sl. dužnosti R. B. Z. i oštećenika Š. T. osobno, dana 4. listopada 2017., je izrekao, objavio i

p r e s u d i o j e

1.Okrivljenik T. Š., OIB …, sin I. i J. Š. r. R., rođen ... u Č., s prebivalištem u Ž., a neprijavljenim boravištem u H., državljanin Republike Hrvatske, mesar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u trgovačkom društvu B. d.o.o., sa prosječnom mjesečnom plaćom u iznosu od 4.500,00 kuna, živi u izvanbračnoj zajednici sa R. I., supruga nezaposlena, otac petero malodobne djece, bez imovine, prima dječji doplatak u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno, osuđivan Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-180/08 od 11. srpnja 2008., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 216. stavak 1. i člankom 33. Kaznenog zakona/97, na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uvjetno na 1 godinu, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-338/09 od 11. veljače 2010., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 216. stavak 1. i člankom 33. Kaznenog zakona/97, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-490/09 od 31. kolovoza 2009., zbog kaznenog djela iz članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona/97, na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uvjetno na 1 godinu, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-24/2010 od 12. srpnja 2010., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 216. stavak 1. Kaznenog zakona/97, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-510/10-9 od 24. veljače 2011., zbog kaznenog djela iz članka 217.stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 216. stavak 1. Kaznenog zakona/97, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-238/12 od 08. kolovoza 2012., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 1. Kaznenog zakona/97, na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, uvjetno na 2 godine, vodi se drugi kazneni postupak,

2.Okrivljenik M. ml. pljt. I., OIB …, sin M. I. i E. O., rođen ... u Č., s prebivalištem u H., državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenih pet razreda osnovne škole, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan, vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v i s u

što su dana 06. kolovoza 2016. oko 19,00 sati, u H., na cesti, zajednički i dogovorno, u cilju da se domognu novca i drugih predmeta, najprije II. okrivljeni M. ml. pljt. I. prišao Š. T., koji se zaustavio biciklom te ga pitao ima li cigarete, pa kada mu je imenovani dao četiri cigarete, posegnuo u prednji džep majice Š. T. odakle je uzeo kutiju cigareta marke „Pallmall“, nakon čega mu je istrgnuo okopojasnu torbicu koja se imenovanome nalazila prebačena preko ramena, a u kojoj su se nalazile dvije baterijske svjetiljke i dva svežnja ključeva, a nakon što se Š. T. pokušao udaljiti, krenuli za njim i to na način da mu je II. okrivljeni M. ml. pljt. I. prišao s leđa te ga obgrlio sa obje ruke u visini trbuha i srušio na tlo u jarak pored ceste te ga tako držao na tlu licem okrenutim prema dolje, za koje vrijeme je I. okrivljeni T. Š. iz stražnjeg desnog džepa hlača Š. T. izvadio novčanik, iz kojega su uzeli i zadržali sav novac u iznosu od 170,00 kuna u raznim apoenima, nakon čega su se zajedno udaljili, oštetivši Š. T. za sveukupni iznos od oko 350,00 kuna,

dakle, uporabom sile protiv neke osobe oduzeli tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoje,

čime su počinili kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom – opisano u članku 230. stavak 1. Kaznenog zakona/11.

Temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11 1. okrivljenik T. Š. se

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 8 (OSAM)

MJESECI.

Temeljem čl. 54. KZ/11 1. okrivljeniku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2017. g. u 6,30 sati, pa nadalje.

Temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11 2.okrivljenik M. ml. pljt. I. se

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 3 (TRI) MJESECA.

Temeljem čl. 54. KZ/11 2. okrivljeniku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 6. kolovoza 2016. do 4. listopada 2017. g. kada je pušten na slobodu.

Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 1. okrivljenik i 2. okrivljenik se oslobađaju obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1- 6 ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja pa isti padaju na teret sredstava državnog proračuna.

Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 1. okrivljenik i 2. okrivljenik dužni su solidarno s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za naknadu štete isplatiti oštećeniku Š. T., iz G. L., iznos od 260,00 kuna (dvijestošezdeset) kuna, dok se s preostalim djelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva iznad dosuđenog oštećenik upućuje na ostvarivanje u parnici.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo je kod ovoga suda optužnicu protiv 1. okrivljenog T. Š. i 2. okrivljenog M. ml. pljt. I. zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva na štetu oštećenog Š. T., opisanog u čl. 230. st. 1. KZ/11, a koje kazneno djelo je sada činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude.

Pozvani da se očituju o svom stavu prema optužnici 1. okrivljenik i 2. okrivljenik izjavili su da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela iz optužnice te su ujedno zahtijevali da se ispitaju na završetku dokaznog postupka.

U provedenom dokaznom postupku stoga je najprije ispitan oštećenik kao svjedok Š. T., uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka S. O. sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu 1.9.2016. na listovima 119 – 120 spisa, potom su ispitani svjedoci M. I.², D. I. i R. I.. Uz suglasnost stranaka pročitana je izjava oštećenika o imovinskopravnom zahtjevu na listu 12, zapisnik o očevidu na listovima 13 – 14, izvješće o uhićenju i dovođenju M. I. u pritvorsku policijsku jedinicu na listovima 15 – 17, izvršen uvid u prijavu ozljede/bolesti za Š. T. te dokumentacijski list pregleda u ambulanti na listovima 19

– 21, nadalje pročitan je uz suglasnost stranaka zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta na listu 22, zapisnik o prepoznavanju osoba na listovima 23 – 24, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta na listovima 26- 27, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta na listu 28, pročitan se izvadak iz kaznene evidencije za II. okrivljenika na listu 35, pročitano mišljenje stručne suradnice ODO u Čakovcu za II. okrivljenika na listovima 36 – 37, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za I. okrivljenika na listovima 81- 82, te je razgledana fotodokumentacija prepoznavanja osoba od 12.9.2017. na listovima 278 – 282 spisa, a potom su na završetku dokaznog postupka ispitani 1. okrivljenik T. Š. i 2. okrivljenik M. I. koji su iznijeli svoje obrane.

Sud je na osnovu sveobuhvatne i cjelovite analize i ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi zaključio kako su okrivljenici počinili kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 upravo na način kako im je to optužnicom državnog odvjetništva stavljeno na teret a proizlazi iz dispozitiva presude.

1.Okrivljenik T. Š. je prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem naveo da je inkriminirane zgode čuo lavež pasa na što se nije obazirao a kako se lavež pasa pojačavao izašao je iz kuće da vidi što se dešava i tada vidio oštećenika koji se vozio na biciklu da ga napadaju psi, usput krivudajući biciklom kako ga psi ne bi izgrizli. U tom trenutku 2. okrivljenik M. I. već je bio kod oštećenika i pitao ga za cigarete na što mu je oštećenik rekao da će mu ih dati samo neka makne pse od njega. Na biciklu je oštećenik imao neku kartonsku kutiju. Nakon toga je 1. okrivljenik otišao ali ga je 2. okrivljenik M. I. pozvao i kada je došao do njih 2. okrivljenik je rukama obujmio oštećenika, digao ga u zrak i bacio na pod, a prilikom pada oštećeniku je ispao novčanik kojega je 1. okrivljenik podigao uzeo novac iz njega i vratio ga oštećeniku. Nakon što je oštećeniku ispao novčanik 2. okrivljenik ga je pustio a sav novac kojeg je 1. okrivljenik uzeo oštećeniku iz novčanika odmah je predao 2. okrivljeniku. Nije vidio torbicu niti naočale, pa tako navedene predmete nije niti uzeo i zadržao za sebe.

U svojoj obrani na raspravi 1. okrivljenik je ponovio kako se ne smatra odgovornim za počinjenje kaznenog djela tim više što on nije na fotodokumentciji prepoznavanja osoba. Na predočeni mu iskaz pred policijskim istražiteljem izjavio je da je točno što je ondje naveo u obrani tvrdeći da u tom iskazu ne tereti nikoga pa tako niti 2. okrivljenika. Ne zna da li je oštećenik 2. okrivljenom dao cigarete, on cigarete odnosno kutiju cigareta nije vidio kod 2. okrivljenog i ne zna zbog čega bi ga 2. okrivljenik pozvao do njega i ovog čovjeka – oštećenog.

Ne zna što je te prilike 2. okrivljenik imao na sebi obučeno da li majicu i hlače, ne zna zašto je 2. okrivljenik tog čovjeka – oštećenika obujmio, digao i bacio, ne zna kamo ga je bacio da li na cestu ili u jarak i ne zna da li je oštećenik pri tom zadobio kakve ozljede. Na rasprvi tvrdi da novčanik nije otvarao tako da ne zna da li je i koliko novaca bilo u njemu jer je naime novčanik odmah predao oštećeniku, a kada mu je predočeno da je pred policijskim istražiteljem rekao da je sav novac iz novčanika predao 2. okrivljeniku dok sada tvrdi drugačije da novčanik nije otvarao već ga odmah vratio oštećeniku, razliku u iskazivanju nije mogao objasniti.

Nadalje je tvrdio da ništa od nikakvih predmeta u vidu baterijske svjetiljke, ključeva, torbice nije vidio u neposrednoj blizini oštećenog i 2. okrivljenog niti da bi se nalazili na cesti, uz cestu ili u jarku. Na predočenu mu obranu 2. okrivljenog prilikom prvog ispitivanja gdje ga tereti da je 1. okrivljenik iz džepa hlača oštećenog uzeo novčanik i iz njega sav novac za koji je 2. okrivljenik saznao da se radilo o 170,00 kuna i da je 2. okrivljenik oštećeniku vratio novčanik bez novaca, 1. okrivljenik je ostao kod tvrdnje da se događaj odigrao upravo na način koji je on iznio na raspravi.

Na upit kako je događaj završio 1. okrivljenik je naveo kako je netko rekao da se taj čovjek samo provozao i da se negdje prevrnuo biciklom što su u stvari rekla djeca koja su ga vidjela. Nadalje je naveo da je u stvari čuo od djece da je 2. okrivljenik podigao oštećenog, obujmio ga rukama i bacio na tlo, a čemu on nije bio prisutan. Da objasni kako je došao u posjed novčanika oštećenog 1. okrivljenik je izjavio da je išao u selo, vidio novčanik na zavoju na cesti da je dotična osoba bila malo dalje i navodno zvala policiju da su ga napali, da je prva strana novčanika u kojoj su bili dokumenti bila malo otvorena i onda mu je on predao novčanik jer je u njemu bila osobna iskaznica oštećenika.

Prilikom prvog ispitivanja 2. okrivljenik M. I. naveo je da je inkriminirane zgode došao do oštećenika od kojeg je tražio cigarete koje mu je ovaj dao, da bi mu potom iz džepa majice uzeo cijelu kutiju cigareta. Poriče da bi oštećeniku istrgnuo okopojasnu torbicu već tvrdi da ju je oštećenik sam bacio u polje, međutim je došao do te torbice, pogledao sadržaj iste u kojoj su se nalazili ključevi koje je zatim odbacio. Nakon toga ponovno se vratio do oštećenika, ali ga nije obujmio rukama i bacio na pod već ga je pogurnuo uslijed čega je oštećenik pao licem okrenutim na pod. U tom trenutku je 1. okrivljenik koji je cijelo vrijeme bio pored njih dvojice iz džepa hlača uzeo oštećeniku novčanik i njime se udaljio, iz novčanika uzeo novac za koji je 2. okrivljenik kasnije saznao da se radilo o 170,00 kuna nakon čega je 2. okrivljenik novčanik vratio oštećeniku ali bez novaca. Od otuđenih novaca 1. okrivljenik ništa nije dao 2. okrivljeniku već ih je potrošio, dok o sunčanim naočalama 2. okrivljenik nema nikakvih saznanja.

U svojoj obrani na raspravi 2. okrivljenik M. I. je iskazao da se oštećenik vozio biciklom po cesti kraj njihova naselja, da su za njime krenuli psi pa je u jednom trenutku stao i kada je 2. okrivljenik došao do njega tražeći ga cigarete zaboravio je koliko mu je cigarete oštećenik dao i da je tada iz džepa majice oštećenika on uzeo cijelu kutiju cigareta. Ne zna više da li je oštećenik imao okopojasnu torbicu ali poriče da bi mu on tu torbicu istrgnuo već je vidio da ju je oštećenik sam bacio u polje i tada došao do te torbice, pogledao u nju te vidio da su u torbici ključevi, ne zna da li se radilo baš o svežnju ključeva, a koje je on zatim odbacio. Kada se ponovno vratio do oštećenika ovaj je stajao kraj svog bicikla te poriče da bi ga obujmio rukama i bacio na pod već ponavlja da ga je pogurnuo i da je tada oštećenik pao na cestu cijelim tijelom, licem okrenutim prema cesti. Ne zna da li se pri tom oštećenik ozlijedio, na njemu nije vidio nikakve ozljede, te ponavlja kao i prilikom prvog ispitivanja da je 1. okrivljenik cijelo to vrijeme bio kraj njega i oštećenika, da je oštećeniku iz stražnjeg džepa hlača uzeo novčanik i udaljio se, iz novčanika uzeo novac za koji je kasnije saznao da se radilo o 170,00 kuna jer mu je poslije kod kuće 1. okrivljenik rekao koliko je novaca bilo u novčaniku i da se radilo o papirnatim novčanicama, iako 2. okrivljenik ne zna u kojim apoenima i nadalje ponavljajući da mu ništa od otuđenih novaca 1. okrivljenik nije dao. Također ponavlja kao i prilikom prvog ispitivanja da je na licu mjesta iz ruka 1. okrivljenog uzeo novčanik te ga vratio oštećenom ali bez novaca, jer je 1. okrivljenik prije toga iz novčanika uzeo sav novac koji je bio u njemu. Na licu mjesta nije vidio nikakve odbačene predmete niti baterijsku svjetiljku niti sunčane naočale. Te zgode imao je obučenu crnu majicu kratkih rukava koju mu policija nije vratila i naveo kako ne zna zbog čega su sa 1. okrivljenikom napali toga čovjeka, a da su prethodno njih dvojica sa 1. okrivljenim zajedno došli na cestu do oštećenog koji se vozio na biciklu i stao jer su ga okružili psi iz naselja.

Svjedoci M. I.² brat 2. okrivljenog a šogor 1. okrivljenog, te R. I. izvanbračna supruga 1. okrivljenog i sestra 2. okrivljenog prihvatili su se blagodati nesvjedočenja te nisu željeli svjedočiti u ovom postupku, dok svjedok D. I. koji je brat od 2. okrivljenog tvrdi u iskazu da nije ništa vidio, da je bio na dvorištu na mobitelu, te čuo galamu s ceste i kad je dotrčao na cestu ondje su bili djeca i psi tako da se očito sve dogodilo u trenutku, 1. i 2. okrivljenike nije vidio na cesti već na dvorištu, dok je oštećenika vidio na cesti gdje su psi lajali na njega. Nije vidio da bi taj čovjek bio ozlijeđen niti da bi imao prljavu ili poderanu odjeću na sebi, s njime uopće nije razgovarao, na cesti niti uz cestu nije vidio nikakve odbačene stvari pa stoga ispada da svjedok D. I. o samom inkriminiranom događaju nema nikakvih relevantnih saznanja ili pak se ne želi zamjeriti okrivljenicima, navodeći da nije ništa vidio, zbog čega njegov iskaz kao niti iskaze R. I. i M. I.² koji su se prihvatili blagodati nesvjedočenja sud nije podvrgnuo analizi i ocjeni.

Međutim iz iskaza svjedoka S. O. slijedi da je svjedok očevidac gotovo pa cijelog inkriminiranog događaja, naime svjedok O. je naveo u iskazu kako je sa kćeri šetao po naselju R. u H. i u jednom trenutku čuo lavež pasa i viku te krenuo u tom smjeru, a da je tamo vidio čovjeka koji je gurao bicikl i oko njega pse i skupinu djece. Odmah pored tog čovjeka vidio je 1. okrivljenika i 2. okrivljenika te kako je u jednom trenutku tog čovjeka 2. okrivljenik primio s leđa s obje ruke, obuhvatio ga oko struka i bacio u jarak pored ceste, a kojom prilikom je čovjek cijelom svojom dužinom tijela pao u jarak licem okrenutim prema dolje, te ga je 2. okrivljenik kojih par sekundi držao tako na podu dok se 1. okrivljenik koji je cijelo vrijeme bio kraj 2. okrivljenog sagnuo nad tim čovjekom i iz stražnjeg džepa hlača mu uzeo novčanik, nakon čega su se obojica s novčanikom udaljila s mjesta događaja. Kad je došao na licu mjesta nije vidio da li je netko od ove dvojice okrivljenika tom čovjeku uzeo cigarete niti strgao okopojasnu torbicu, tako da se to vjerojatno dogodilo prije njegovog dolaska, a prije nego je 2. okrivljenik čovjeka bacio u jarak svjedok je vidio na tlu potrganu okopojasnu torbicu crne boje u kojoj se ništa nije nalazilo, time da je prilikom napada oko tog čovjeka bila i skupina djece, ali u neposrednoj blizini tog čovjeka bili su samo 1. i 2. okrivljenici.

Ispitan u svojstvu svjedoka oštećenik Š. T.je naveo da su do njega došle dvije muške osobe romske nacionalnosti od kojih je jedan bio viši, obučen u crnu majicu kratkih rukava a drugi niži tražeći cigarete, a nakon što im je dao netko od te dvojice iz džepa mu je uzeo cijelu kutiju. Nakon toga mu je viši od te dvojice strgnuo sa njega okopojasnu torbicu u kojoj je imao ključeve i dvije baterijske svjetiljke, a kada se pokušao udaljiti obojica su krenula za njime te ga je visoki primio s leđa sa obje ruke obgrlivši ga u visini trbuha i srušio u jarak kojom prilikom je zadobio ozljede, nakon što ga je srušio iz stražnjeg džepa otuđen mu je novčanik u kojem se nalazio novac u iznosu od 170,00 kuna, time da mu je novčanik vraćen bez novaca. Oštećenik je također naveo da je te prilike zadobio ozljede na podlaktici lijeve ruke i modrice na bedru lijeve noge.

Doista prema medicinskoj dokumentaciji za oštećenika Š. T. na listovima 19 – 21 spisa u vidu prijave ozljede/bolesti i dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti slijedi da je kritične zgode zadobio ozljede u vidu ekskorijacije na podlaktici i kontuzijskog biljega na natkoljenici.

Na policiji je obavljena radnja prepoznavanja osoba o čemu je sačinjen zapisnik na listovima 23 – 24 spisa te i fotodokumentacija prepoznavanja osoba na listovima 278 – 282 spisa i doista oštećenik prilikom provođenja prepoznavanja osoba među njima nije mogao sa sigurnošću prepoznati nikoga od počinitelja odnosno osoba koje su ga napale inkriminirane zgode te mu otuđile novac i torbicu, a u vezi čega je oštećenik pojasnio u svom iskazu da počinitelja nije mogao prepoznati sa 100 % sigurnošću ali da je među osobama koje su stajale u redu za prepoznavanje bila i osoba koja ga je napala i to upravo onaj visoki muškarac koji mu je nasilno istrgnuo okopojasnu torbicu i koji ga je nakon toga obuhvatio oko struka i bacio, time da je na raspravi oštećenik nadodao kako niti danas nije 100% siguran da li su okrivljenici muškarci koji su ga kritične zgode napali i uzeli mu novac ali da je posve siguran da je jedan bio viši, a drugi niži rastom time da ih po nekakvim posebnim karakteristikama odnosno detaljima u pogledu fizičkog izgleda nije zapamtio, naglasivši da se prilikom inkriminiranog događaja jako uplašio i da upravo zato nije bio posve siguran koja od pokazanih osoba ga je napala iako vjeruje da je među pokazanim osobama bio i onaj koji ga je napao, time da je radnja prepoznavanja na policiji obavljena drugoga dana nakon događaja.

I doista takvo uvjerenje oštećenika da je među pokazanim mu osobama na policiji bio i muškarac koji ga je napao ukazuje se točnim jer iz zapisnika o prepoznavanju osoba i fotodokumentacije prepoznavanja osoba slijedi da je među pokazanim mu muškarcima bio samo jedan od počinitelja i to 2. okrivljenik M. I., a ne i 1. okrivljenik Š., te iako su okrivljenici približno iste visine u što se sud uvjerio na raspravi, 2. okrivljenik je bio teži od 1.okrivljenog za jedno 10-tak kilograma, obzirom su obojica okrivljenih navela koliko su kilograma imala kritične zgode pa je očito oštećenik za krupnijeg od dvojice muškaraca koji su ga kritične zgode napali zaključio i da je taj viši od ovog drugog iako je bio samo korpulentnije građe inkriminirane zgode, a riječ je o ovdje 2. okrivljeniku. Osim toga oštećenog treba i razumijeti obzirom se našao u jednoj neočekivanoj, neželjenoj i stresnoj situaciji odnosno događaju a što sasvim sigurno nije očekivao jer se samo vozio biciklom kroz naselje, a gdje su ga najprije pokušali napasti psi a potom su ga napali okrivljenici i uzeli mu cigarete, istrgnuli torbicu i uzeli novac iz novčanika.

Prema podacima iz zapisnika o očevidu na licu mjesta pronađena su dva svežnja ključeva, jedno baterijsko svjetlo za bicikl i dva polomljena PVC djela od bicikla za koje je oštećenik naveo da su se nalazili u njegovoj torbici koja mu je kritične zgode oduzeta, a koji su mu predmeti vraćeni prema zapisniku o vraćanju privremeno oduzetih predmeta s lista 22 spisa.

Od 2. okrivljenog prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta na listu 26 oduzeta je crna majica kratkih rukava i plave kratke hlače, a prema potvrdi na listu 27 od oštećenog je oduzeta žuta majica kratkih rukava i plave traper hlače što je evidentirano i u zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta na listu 28 spisa.

Stoga je evidentno da je kritične zgode 2. okrivljenik bio obučen u crnu majicu kratkih rukava koja mu je potom privremeno oduzeta po policiji, jer je i sam 2. okrivljenik potvrdio da je kritične zgode imao na sebi crnu majicu kratkih rukava, a oštećenik T. je naveo da je upravo taj muškarac od njega tražio cigarete, a što uostalom nije niti sporno jer i 2. okrivljenik u svojoj obrani potvrđuje da je od oštećenika tražio cigarete, oštećenik mu je dao 4 cigarete kako je naveo u svom iskazu i da je tada iz džepa majice oštećenika 2. okrivljenik uzeo cijelu kutiju cigareta, što potvrđuju oštećenik i 2. okrivljenik.

Iako 1. okrivljenik iznosi da je u stvari 2. okrivljenik došao do oštećenika što je on vidio iz svog dvorišta i da ga je 2. okrivljenik pozvao do njega i oštećenika, iz obrane 2. okrivljenika slijedi da je 1. okrivljenik zajedno s njime došao do oštećenika i da su njih dvojica okrivljenika cijelo vrijeme bila u neposrednoj blizini oštećenika, a da je tome tako slijedi iz iskaza oštećenika i iz iskaza svjedoka -očevica S. O. koji je pored spomenutog čovjeka oštećenika vidio obojicu okrivljenika. Iako 2. okrivljenik poriče da bi oštećeniku istrgnuo okopojasnu torbicu koju je on imao prebačenu preko ramena, iz iskaza oštećenog Š. T. koji također navodi da je u toj torbici imao ključeve i dvije baterijske svjetiljke od čega je prilikom očevida pronađeno jedno baterijsko svjetlo i dva svežnja ključeva, koje su mu stvari vraćene, slijedi da je upravo 2. okrivljenik s njega strgnuo torbicu i bacio je u polje, a ne da bi to sam oštećenik učinio kao što tvrdi 2. okrivljenik jer to nije niti životno niti logično, niti uvjerljivo da bi oštećenik išao torbicu koju je imao prebačenu preko ramena bacati u polje, tako da se u tom djelu obrana 2. okrivljenog ukazuje krajnje neuvjerljivom i iskonstruiranom, obzirom je oštećeniku istrgnuo torbicu očito se nadajući da će u njoj naći novac ili druge predmete jer kako sam priznaje odmah je pogledao u sadržaj te torbice a u kojoj su bili ključevi, a da je u torbici imao ključeve i dvije baterijske svjetiljke nedvojbeno proizlazi iz navoda iskaza oštećenika.

Dakako da se tada oštećenik nastojao udaljiti jer je očito uvidio kamo, u kojem smjeru sve to vodi, da mu se nešto loše sprema, međutim u tome nije uspio jer su obojica okrivljenika krenula za njime te ga napala.

Naime 1. okrivljenik tereti prilikom prvog ispitivanja 2. okrivljenika da je oštećenog obujmio rukama, digao u zrak i bacio na pod, doduše prilikom iskazivanja na raspravi ne zna kamo ga je bacio da li na cestu ili jarak, da bi potom na istoj raspravi u tom djelu promijenio obranu navodeći kako je u stvari od djece čuo da je 2. okrivljenik digao oštećenog obujmio ga rukama i bacio, a čemu da on nije bio prisutan. 2. okrivljenik poriče da bi došao do oštećenog obujmio ga rukama i bacio, već da ga je samo pogurnuo uslijed čega je oštećenik pao licem okrenutim na pod, pri kojoj tvrdnji ustraje dodajući da je oštećenik pao cijelim tijelom licem okrenutim prema cesti. Međutim iz iskaza oštećenog upravo se zaključuje kako ga je 2. okrivljenik primio s leđa sa obje ruke obgrlivši ga u visini trbuha i srušio u jarak kraj ceste a ne na cestu, koje prilike je oštećenik kako je to nesporno utvrđeno zadobio i tjelesne ozljede, a da je doista tome tako, da je 2. okrivljenik primio s leđa s obje ruke oštćenog i obuhvatio ga oko struka i bacio u jarak kraj ceste koje prilike je dotični čovjek cijelom dužinom tijela pao u jarak licem okrenutim prema dolje, slijedi iz iskaza svjedoka očevica inkriminiranog događaja S. O..

Iako oštećenik T. ne zna pouzdano koji od spomenute dvojice okrivljenika mu je iz stražnjeg džepa hlačiju uzeo novčanik u kojem je bilo 170,00 kuna i koji novčanik mu je kasnije vraćen bez novca, a što je i razumljivo jer je napadaču bio okrenut leđima, iz iskaza svjedoka S. O. slijedi da je 2. okrivljenik par sekundi držao tako na podu oštećenog koji je ležao u jarku licem okrenutim prema dolje, a da se 1. okrivljenik koji je cijelo vrijeme bio kraj 2. okrivljenog sagnuo nad tim čovjekom-oštećenikom i iz stražnjeg džepa hlačiju mu uzeo novčanik a nakon čega su se obojica okrivljenih udaljila s mjesta događaja. Glede tog djela događaja obrana 2. okrivljenika M. I. istovjetna je sa iskazom svjedoka O. jer i 2. okrivljenik potvrđuje da je u vrijeme kada je oštećenik ležao njemu 1. okrivljenik iz stražnjeg džepa hlačiju uzeo novčanik u kojem je bilo 170,00 kuna, tvrdeći dalje da ništa od tih novaca nije dao 2. okrivljeniku, a u kojem djelu događaja je dosljedan u svojoj obrani jer na istovjetni način tereti 1. okrivljenog i prilikom prvog ispitivanja i na raspravi. Stoga se navodi obrane 1. okrivljenog koji najprije tvrdi da je oštećeniku ispao novčanik, iz kojega je on uzeo novac i odmah predao 2. okrivljeniku, a novčanik vratio oštećeniku, a potom da novčanik nije otvarao već ga je odmah vratio oštećeniku, a koju razliku u svom iskazivanju nije znao objasniti, ukazuju posve neuvjerljivima i iskonstruiranima kako bi sebe izbavio od odgovornosti za učin ovoga kaznenog djela, tim više što je u stvari iznio tri verzije tog djela događaja koji se odnosi na uzimanje i posjedovanje novčanika oštećenika od kojih je treća bila ta da je novčanik opazio na zavoju na cesti i onda mu ga predao. No međutim osim što ga svojim svjedočkim iskazom tereti svjedok O. S. 1. okrivljenog svojom obranom također tereti u tom djelu i 2. okrivljenik. Iako 1. okrivljenik tvrdi da navodima svoje obrane ne tereti 2. okrivljenika, ipak se iz njegovog iskaza jasno isčitava da tako iznijetom obranom 1. okrivljenik tereti 2. okrivljenika da je oštećenog uhvatio i bacio dolje, dok 2. okrivljeni tereti 1. okrivljenog da je tada iz džepa hlača oštećenog uzeo novčanik i iz njega novac oštećenika.

Stoga nema sumnje da su okrivljenici poduzetim protupravnim radnjama spram oštećenika kao supočinitelji ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva jer naime takav zaključak proizlazi iz rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, iskaza oštećenika i svjedoka S. O., te prikupljenih i provedenih materijalnih dokaza u postupku, iz čega se zaključuje da su prišli oštećeniku a da je 2. okrivljenik uporabom sile svladao oštećenog koji inače nije pružao nikakav otpor na način da ga je uhvatio i bacio u jarak, kada mu je 1. okrivljenik iz džepa hlačiju uzeo novčanik i iz njega sav novac u iznosu od 170,00 kuna, jer da se radilo o toj svoti novca nedvojbeno slijedi iz navoda iskaza oštećenika i obrane 2. okrivljenika. Osim toga 2. okrivljenik je oštećeniku istrgnuo okopojasnu torbicu za koju je oštećenik u Izjavi o imovinskopravnom zahtjevu na listu 12 i u svom iskazu pojasnio da okopojasna torbica vrijedi 50,00 kuna, dva svežnja ključeva koji su bili u torbici 50,00 kuna i dvije baterijske svjetiljke 80,00 kuna, tako da je doista oštećen za sveukupni iznos od oko 350,00 kuna. Stoga je svaki od okrivljenika radnje ovog drugog prihvaćao kao svoje i nije im se usprotivio, već su kod obojice okrivljenih postojale svijest i volja o zajedničkom počinjenju kaznenog djela, pri čemu nije od odlučnog značaja činjenica što 1. okrivljenik dio novaca nije dao 2. okrivljeniku već sav novac zadržao za sebe, a čime su ostvarili sve subjektivne i objektivne pretpostavke za postojanje supočiniteljstva prilikom počinjenja ovog kaznenog djela postupajući sa izravnom namjerom kao oblikom krivnje obzirom su bili svjesni svoga djela i htjeli njegovo počinjenje, a koje djelo su počinili isključivo iz materijalnih pobuda kako bi se protupravno okoristili, zbog čega ih je valjalo proglasiti krivima.

Kako se iskazi oštećenog i svjedoka O. međusobno isprepliću, nadopunjuju i nadovezuju jedan na drugi tada nema dvojbe da su svjedočili objektivno, iskreno i okolnosno, bez ikakvog nastojanja da otežaju položaj okrivljenika u postupku to tim više što oštećenik okrivljenike do tada uopće nije poznavao, a njihovi su iskazi i u suglasju s prikupljenim i provedenim materijalnim dokazima pri čemu valja istači da u istinitost i vjerodostojnost sadržaja materijalne dokumentacije u spisu sud nije imao razloga sumnjati pa ju je u cijelosti prihvatio, dok je obrane okrivljenih u pretežitom djelu ocjenio kao neargumentirane i iskonstruirane, usmjerene na umanjenje odnosno izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za učin ovog kaznenog djela.

Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije imajući pri tom u vidu granice kazne predviđene zakonom za ovo kazneno djelo (između 1 i 10 godina zatvora) sud je 1. okrivljenog T. Š. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci u koju mu je uračunao vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2017. pa nadalje, smatrajući da je kazna zatvora u navedenom vremenskom trajanju primjerena stupnju krivnje 1. okrivljenika, njegovoj osobnosti, težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i da će polučiti svrhu kažnjavanja predviđenu Kaznenim zakonom kako bi se 1. okrivljenog ubuduće odvratilo od činjenja kaznenih djela. Pri tom mu je od olakotnih okolnosti uzeto u obzir očinstvo petero malodobne djece, a od otegotnih okolnosti višestruka osuđivanost prema priležećem izvodu iz kaznene evidencije i to za imovinske delikte zbog kojih su mu do sada izricane uvjetne osude tako da dosadašnje ponašanje 1. okrivljenog upućuje na to da je riječ o upornoj i ustrajnoj osobi sklonoj činjenju kaznenih djela na štetu tuđe imovine, višestrukom recidivisti na kojega do sada izrečene kaznenopravne sankcije u vidu uvjetnih osuda očito nisu utjecale u dovoljnoj mjeri na način da svoje ponašanje svede u društveno prihvatljive okvire i uskladi sa zakonom.

Što se tiče 2. okrivljenog M. I. sud ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca u koju mu je uračunao vrijeme provedeno od uhićenja i u istražnom zatvoru od 6. kolovoza 2016. do 4. listopada 2017. g. kada je pušten na slobodu. Sud smatra da je kazna zatvora u navedenom vremenskom trajanju primjerena stupnju krivnje 2. okrivljenog, njegovoj osobnosti, težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i da će polučiti svrhu kažnjavanja predviđenu Kaznenim zakonom kako bi se 2. okrivljenog ubuduće odvratilo od činjenja kaznenih djela, pri čemu su mu od olakotnih okolnosti uzete u obzir da je do sada neosuđivan, da je ovo djelo počinio kao mlađi punoljetnik, da je ipak djelomično priznao izvršenje djela, kao i da potječe iz mnogobrojne kvalitativno nepotpune obitelji koju karakterizira niski socio ekonomski status i deprivirajući uvjeti stanovanja, a prema mišljenju stručne suradnice državnog odvjetništva na listovima 36 – 37 spisa.

Kako je 1. okrivljenik otac 5 malodobne djece koju je dužan uzdržavati, u istražnom zatvoru nalazi se od 4. kolovoza 2017., nije vlasnik nikakve imovine, dok je 2. okrivljenik u istražnom zatvoru proveo vrijeme duže od godinu dana te je nezaposlen i bez imovine, sud je odlučio osloboditi ih plaćanja troškova ovoga postupka kao i nagrade postavljenih branitelja, pa ti troškovi padaju na teret sredstava proračuna.

Oštećenik je u ovom postupku prema okrivljenicima postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u visini od ukupno 550,00 kuna, a kako to proizlazi iz njegove Izjave o imovinskopravnom zahtjevu na listu 12 spisa što je također pojasnio u svojem svjedočkom iskazu.

Sud je djelomično usvojio imovinskopravni zahtjev oštećenika Š. T. te je obvezao okrivljenike da mu solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 260,00 kuna, koji se odnosi na otuđeni novac u iznosu od 170,00 kuna, otuđenu okopojasnu torbicu u iznosu od 50,00 kuna i jednu baterijsku svjetiljku u visini od 40,00 kuna, a pošto su mu kasnije vraćeni ključevi za koje je naveo da vrijede 50,00 kuna i jedna baterijska svjetiljka vrijedna 40,00 kuna, u tom djelu sud mu nije dosudio odštetni zahtjev. Kako u postupku nije utvrđeno da bi okrivljenici od oštećenog otuđili i crni pulover za koji je tražio naknadu od 100,00 kuna i sunčane naočale za koje je tražio naknadu štete od 100,00 kuna, to je u tom djelu sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen na ostvarivanje u parnici.

Čakovec, 4. listopada 2017.

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Alica Dolenčić v. r.

Renata Marciuš v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe putem ovoga suda na Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana po dostavi prijepisa presude. Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona , zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, troškovima kaznenog postupka i imovinsko pravnom zahtjevu.

O tom obavijest:

1. ODO Čakovec

2. I. okrivljenik T. Š., putem uprave Zatvora V.

3. branitelj I. okr. po sl. dužnosti D. Š. odv. iz Č.

4. II. okrivljenik M. ml. pljt. I.

5. braniteljica II. okr. po sl. dužnosti J. D. B. odv. iz Č.

6. oštećenik Š. T.

Rj.

1. Presuda nepravomoćna

2. dostavi od 1 – 6

3. kal.

Čakovec, 19. 10.2017.

Sutkinja: