I Kž-613/1991-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 613/1991-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Gasparini Gordane, Biondić-Filep mr. Vjere i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. T. Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. i 2. i dr. KZRH, odlučujući o žalbama javnog tužitelja i optuženog podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. travnja 1991. K 1/91, u sjednici održanoj 9. listopada 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Vučković mr. Milojka i branitelja optuženika Č. D., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e :

I. Djelomično se uvažava žalba javnog tužitelja, pa se takovim uvažavanjem žalbe, a i po službenoj dužnosti prvostepena presuda ukida u cijelosti i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, time da se nova glavna rasprava ima provesti pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I. u ostalom dijelu žalba javnog tužitelja i žalba opt. T. Ž. bespredmetne su.

III. Temeljem čl. 385. st. 4. ZKP-a protiv optuženika T. Ž. produljuje se pritvor iz osnove u čl. 191. st. 2. toč. 3. ZKP-a.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zagrebu je presudom od 26. travnja 1991. godine br. K—1/91 optuženika T. Ž. oglasio krivim po toč. 1. da je učinio krivična djela protiv braka, porodice i omladine - zapuštanjem i zlostavljanjem maloljetnika, označeno u čl. 101. st. 1. KZRH i protiv slobode i prava čovjeka i gradjanina - ugrožavanjem sigurnosti, označeno u čl. 51. st. 2. KZRH i po čl. 48. st. 1. KZ SFRJ utvrdio najprije pojedinačne kazne i to za prvo navedeno krivično djelo kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za drugo navedeno krivično djelo kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu je uračunao i vrijeme provedeno u pritvoru 23. XII. 1989. i od 19. XII. 1990. pa nadalje, a izrekao mu je i mjeru sigurnosti po čl. 65. KZ SFRJ obaveznog liječenja alkoholičara, koja će se

I Kž 613/1991-5

izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne, te ga obavezao na naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 2.000 dinara iz čl. 95. st..2. toč. 6., kao i nagradu i nužne izdatke branitelja, čiju će visinu naknadno odrediti. Istom presudom oslobodio ga je optužbe da bi počinio krivična djela protiv dostojanstva ličnosti i morala i to po toč. 2. i 3. označena u čl. 83. st. 1. i 2. KZRH i po toč. 4., 5. i 6. označena u čl. 83. st. 1. i 2. KZRH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, te uz to polučio da troškovi krivičnog postupka u odnosu na oslobadjajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv navedene prvostepene presude pravodobne i dopuštene žalbe podnijele su obje strane.

Javni tužitelj u žalbi pobija prvostepenu presudu u toč. 1. u osudjujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 7. ZKP-a i predlaže da se optuženika oglasi krivim za dva krivična djela iz čl. 101. st. 1. KZRH, te u toč. 2. do 6. u oslobadjajucem dijelu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP-a i zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, gdje predlaže da se prvostepena presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ali pred izmijenjenim vijećem.

Optuženi T. Ž. presudu prvostepenog suda pobija, kako iz njenog sadržaja proizlazi, samo u osudjujućem dijelu toč. 1. i to zbog nepotpuno i pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni, te predlaže da se presuda preinači (ne naznačujući kako) ili, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Odgovora protivnih strana na podnijete žalbe nije bilo.

Po čl. 370. st. 2. ZKP-a Javno tužilaštvo Hrvatske u podnesku od 13. IX. 1991. br. Ktž-879/91 predložilo je, podržavajući žalbu javnog tužitelja i smatrajući da se i u žalbi optuženika sadržajno iznosi bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl.364. st. 1. toč. 11. ZKP-a, podržavajući prijedlog i iz te žalbe, da se prvostepena presuda u cijelosti ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Drugostepeni sud je, uvažavajući zahtjev optuženika iz žalbe, održao sjednicu vijeća po čl. 371. ZKP-a, ne osiguravajući prisutnost optuženika koji se nalazi u pritvoru, obzirom da ima branitelja i da nisu nadjeni razlozi svrsishodnosti koje ima u vidu odredba st. 2. navedenog člana ZKP-a.

Sjednici su prisustvovali zamjenik javnog tužitelja Hrvatske i branitelj optuženika, koji su izjavili da ustraju kod osnova, razloga i prijedloga iz gore spomenutih podnesaka.

Drugostepeni sud ispitao je povodom žalbi stranaka prvostepenu presudu po službenoj dužnosti, kako to propisuje odredba čl. 376. ZKP-a i našao je da je prvostepeni sud

I Kž 613/1991-5

ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP-a u odnosu na toč. 1. pobijane presude i to u vezi oba krivična djela iz osudjujućeg dijela te presude.

Kako ta povreda izaziva po čl. 385. st. 1. ZKP-a ukidanje prvostepene presude i ona se ne može po.čl. 387. st.

1. ZKP-a sanirati, valjalo je prvostepenu presudu u dijelu kojim je optuženi oglašen krivim zbog krivičnih djela iz čl. 101. st. 1. i čl. 51. st. 2. KZRH ukinuti, a onaj dio žalbe javnog tužitelja i žalbu optuženika kojima se pobija taj dio presude oglasiti bespredmetnim.

Žalba javnog tužitelja u dijelu kojim pobija prvostepenu presudu u odnosu na oslobadjajući dio kojim je u toč. 2. do 6. optuženik oslobodjen optužbe za dva krivična djela iz čl. 83. st. 2. i 1. KZRH i tri krivična djela iz čl. 83. st. 2. i 1. KZRH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, osnovana je i to zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP-a, pa kako već ona izaziva ukidanje pobijane presude, postalo je bespredmetno raspravljati o preostalom žalbenom osnovu ove žalbe.

Zbog toga je valjalo djelomičnim uvažavanjem žalbe javnog tužitelja, a i po službenoj dužnosti pobijanu presudu u cijelosti ukinuti, te predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje po odredbi čl. 385. st. 1. ZKP-a, time da po stavu 2. ovog člana drugostepeni sud naredjuje da se nova glavna rasprava ima provesti pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U odnosu na krivično djelo iz čl. 101. st. 1. KZRH (toč. 1. pobijane presude) prvostepeni sud ostvario je bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč.

11. ZKP-a time što su u presudi navedeni potpuno nejasni razlozi o odlučnim činjenicama. U izreci presude utvrdio je, da je optuženik svoje dvoje maloljetne djece tukao rukama i nogama, prijetio da će ih baciti kroz prozor, prijetio im žiletom, govoreći im da će ih ubiti i isjeći, u njihovoj prisutnosti tražio od njihove majke da s njim ima spolni odnos, prisiljavajući je na to, zbog čega su djeca bila u stalnom strahu, a u više navrata bježali iz stana i provodili noć u parku ili kod susjeda. Ove radnje su podvedene pod odredbu čl. 101. st. 1. KZRH, a da se u presudi ne vidi jasno zbog čega su ove radnje, koje su inače one vrste da izazivaju fizičke i psihičke boli jačeg intenziteta (ako još ne predstavljaju i nanošenje tjelesnih povreda ili narušenje zdravlja), dakle radnje zlostavljanja, u pobijanoj presudi tretirane kao grubo zanemarivanje dužnosti zbrinjavanja i odgoja, znači kao propuštanje i da se radi o zapuštanju maloljetnika.

Kako se takova povreda odredaba krivičnog postupka u drugostepeno j odluci ne može ispraviti, za sada je preuranjeno razmatrati žalbeni osnov bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 7. ZKP-a u žalbi javnog tužitelja, kao i žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni u žalbi optuženika, tako da one postaju bespredmetne.

I Kž 613/1991-5

U odnosu na krivično djelo iz čl. 51. st. 2. KZRH (toč. 1. pobijane presude) prvostepeni sud ostvario je bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč.

11. ZKP-a time što je izreka presude nerazumljiva. U njenom tekstu kao oštećenica je označena P. K., dok zajednička njena i optuženikova djeca nisu izričito tako označena. Radnje optuženika opisane su tako da je tukao oštećenicu i njihovu djecu rukama i nogama (dakle upotrebljavao fizičku snagu protiv oštećene, a i drugih osoba, znači koristio apsolutnu silu), te oštećenoj i njihovoj djeci i prijetio nožem, odnosno žiletom da će ih ubiti, raskomadati i isjeći, odnosno baciti kroz prozor (dakle koristio se prijetnjama da će napasti na život ili tijelo oštećene ili njoj bliskih osoba), ali takodjer i da je tražio od oštećene u dječjoj prisutnosti da s njim ima spolni odnos, prisiljavajući je na spolni odnos pred djecom. Nije iz takove izreke jasno da li je upotreba sile i/ili prijetnja od strane počinioca ovdje usmjerena na obljubu protiv volje ženske osobe s kojom optuženi ne živi u bračnoj zajednici ili pak (samo prijetnja) na ugrožavanje sigurnosti drugog. Ne razabire se dovoljno pouzdano koje su navedene činjenice i okolnosti one koje čine obilježja krivičnog djela i one o kojima ovisi primjena odredjene odredbe krivičnog zakona od onih okolnosti kojima se krivično djelo što točnije odredjuje. Ako bi se uzelo da je optuženi opisane radnje poduzimao radi utjecaja na slobodu odlučivanja P. K., prisiljavajući je na spolni odnos pred djecom onda valja razmatrati da li su ostvarena obilježja krivičnog djela silovanja iz čl. 83. st. 1. ili 2. KZRH. Ako bi se pak uzelo da optuženi takovim ponašanjem (ali samo radnjama prijetnji) nije išao za tim da utječe u nekom odredjenom smislu na volju oštećene (ili), treba razmatrati da li su ostvarena obilježja krivičnog djela iz čl. 51. st. 1. ili KZRH. A to po stanovištu drugostepenog suda na osnovi razmatrane izreke prvostepene presude nije moguće valjano razlučiti i tako pravilno odlučiti u žalbenom postupku.

Kako se ni ova povreda odredaba krivičnog postupka ne može po čl. 387. st. 1. ZKP-a ispraviti u drugostepenoj odluci, preuranjeno je razmatrati žalbu optuženika po bilo kojem istaknutom osnovu i zato je ona za sada i u tom dijelu bespredmetna.

U odnosu na krivična djela iz čl. 83. st. 1. i 2. KZRH (toč. 2. i 3. pobijane presude), te krivična djela iz čl. 83. st. 1. i 2. KZRH u vezi čl. 19. KZ SFRJ (toč. 3. do 6. pobijane presude) prvostepeni sud ostvario je bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč.

11. ZKP-a jer je izreka presude pod toč. 1. proturječna izreci i razlozima prema toč. 2. do 6. te presude, na što potpuno opravdano ukazuje žalba javnog tužitelja.

Prethodno u. obrazloženju ove odluke, napose_ u dijelu u kojem se razmatralo odlučujući dio prvostepene presude zbog krivičnog djela iz čl. 51. st. 2.c KZRH, iznijeti su navodi njene izreke koji ukazuju na primjenu sile i prijetnje, znači na oblike prinude, a razmotrene su i moguće veze, te prinude _s utjecajem, na slobodu odlučivanja ženske osobe u domeni spolnosti. Prema tome, prvostepeni sud je (mada još ne i dovoljno jasno,radi pravilnog i zakonitog

I Kž 613/1991-5

donošenja presude, a što ovdje još nije od značaja) utvrdio da je optuženik, tukući oštećenu a i njihovu djecu i prijeteći im na tamo pobliže opisane načine, prisiljavao je na spolni odnos pred djecom. U razlozima prvostepene presude, nasuprot tome, i to u varijacijama ocjene dokaznog materijala od toga da se svjedokinji P. K. ne vjeruje (kako je obrazloženo uz toč. 2., 3. i 5. razmatrane presude), do toga da joj se vjeruje, ali se iz njezinih opisa dogadjaja zaključuje da nije dokazano da bi se u ponašanju optuženika stekla obilježja krivičnih djela pokušaja silovanja (kako je obrazloženo uz toč. 4. i 6. prvostepene presude), traže se na jedan nelogičan, proturječan način uporišta za oslobadjajući dio te presude u toč. 2. do 6. Radilo se o istoj dokaznoj gradji i o tome da su u tom oslobadjajućem dijelu presude opisana ponašanja optuženika i okolnosti pojedinačno i konkretnije, a u osudjujućem dijelu sumarno, ali ipak ista ponašanja optuženika prema istoj oštećenoj pred djecom i prema njima, u istom vremenskom razdoblju i na istom mjestu i uz iste oblike sile i prijetnje (s izuzetkom korištenja metalne šipke, navedene u toč. 2. presude, što i ne mora biti odlučno), pa je proturječno istovremeno zaključivati da isti krug činjenica postoji, a to da proizlazi iz pobrojanih dokaza, kao i da one ne postoje, što takodjer proizlazi iz tih istih dokaza. To naravno ne znači da se pojedine činjenice o kojima je bilo ovdje riječi ne mogu izdvojeno krivičnopravno razmatrati.

U ponovljenom sudjenju prvostepeni će sud otkloniti bitne povrede odredaba krivičnog postupka na koje mu je u odluci drugostepenog suda ukazano, razmotrit će i žalbene navode predmetnih žalbi u dijelu kojim su one oglašene bespredmetnim, te će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

Drugostepeni sud je slijedom obaveze iz čl. 385. st. 4. ZKP-a ispitao, obzirom da se optuženik nalazi u pritvoru, da li još postoje razlozi za takovu mjeru i našao je da takovi razlozi i dalje stoje, te da valja pritvor produljiti po osnovi iz čl. 191. st. 2. toč. 3. ZKP-a. Optuženi je prema rezultatima dokaza koji su do sada bili izvedeni psihopatski strukturirana ličnost, ovisnik je o alkoholu, a prema optužbi i nekim dokazima izvršenja krivičnih djelahu direktnoj su vezi s takvim stanjem optuženika, za koje nema još podataka u spisu da bi bilo sanirano, što sve utječe na ocjenu da su okolnosti tako osobite da opravdavaju bojazan da bi optuženik na slobodi ponavljao ova ili slična krivična djela.

U Zagrebu, 9. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.