Gžp-351/2015-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-351/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja Zavod Z., Područna služba u S., OIB: ..., protiv tuženika J. O. d.d., OIB: ..., zastupano po Odvjetničkom društvu G. i p., Pisarnica S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-575/14 od 14. siječnja 2015., dana 26. siječnja 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-575/14 od 14. siječnja 2015.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 17.550,33 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisano u izreci pobijane odluke.

Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka preinači podredno, ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu iznosa plaćenog na ime troškova liječenja osiguranice tužitelja I. I., koje liječenje da je bilo potrebno zbog saniranja posljedica ozljeđivanja iste u prometnoj nezgodi (ujedno i ozljedi na radu) od 05. travnja 2009. a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika G. D.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

U provedenom parničnom postupku sud prvog stupnja je raspravljao odlučne činjenice pa je tako utvrdio da je dana 05. travnja 2009. došlo do prometne nezgode (priznate kao ozljeda na radu) u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja I. I.; da je predmetnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika G. D.; te da je prednik tužitelja Zavod ..., isplatio na ime troškova liječenja svoje osiguranice raznim zdravstvenim ustanovama te i na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja, ukupno iznos od 17.550,33 kn.

Iz predmeta spisa proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja koje se temelji na odredbi članka 62. stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“, broj 85/06. i 67/08., dalje: ZZOZ) kojom je propisano da je Zavod ... obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 57. ovoga Zakona (što dakle, podrazumijeva i ozljedu na radu) i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

Kod činjenice da je utuženo razdoblje od 05. lipnja 2009. do 25. ožujka 2010. i kod činjenice da je Zakon o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“, broj 139/10) stupio na snagu 01. siječnja 2011., to je prema pravilima o vremenskom važenju zakona u ovoj pravnoj stvari primijeniti upravo odredbe ZZOZ-a.

S tim u vezi, odredbom članka 27. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 139/10, dalje ZID ZOZO) koji je također stupio na snagu 01. siječnja 2011., propisano je da osigurane osobe koje su započele ostvarivati prava na zdravstvenu zaštitu i druga prava koja proizlaze iz ZOZO-a prije stupanja na snagu ovoga Zakona (tj. ZID ZOZO-a), tek od dana njegovog stupanja na snagu ostvaruju ta prava prema njegovim odredbama.

Predmetno potraživanje prema odredbi članka 68. ZZOZ-a obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge koje plaća Zavod ..., a pri potraživanju istih Zavod ... ima pravo na zateznu kamatu od dana nastanka štete.

U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, za navesti je da je Zavod ... (koji je vršio prijeporne isplate) pripojen Zavodu - tužitelju temeljem odredbe članka 28. stavak 1. ZID ZOZO-a a koje pripajanje je upisano u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu dana 12. siječnja 2011.

Kraj činjenice da je izvršeno pripajanje nije bilo nikakve potrebe ni razloga da se u tekst tog Zakona unosi odredba o prijenosu eventualnog prava na naplatu dospjelih potraživanja niti se zakonodavac odnosno, država odnosno tužitelj odrekao tog traženja. Osim toga, u konkretnom slučaju uopće se i ne radi o nekom pravu Zavod ... već, upravo suprotno, o obvezi istog.

Naime, odredbom članka 28. stavak 2. ZID ZOZO -a propisano je da će danom brisanja iz sudskog registra Zavod ... tužitelj preuzeti, među ostalim, obveze Zavoda ...

Kako je iz odredbe članka 62. stavak 1. ZZOZ-a razvidno da postoji obveza Zavoda ... na podnošenje odštetnog zahtjeva prema osiguravajućim društvima, a kako je tužitelj kojemu je isti pripojen, preuzeo prema naprijed citiranoj odredbi članka 28. stavak 2. ZID ZOZO -a obveze Zavoda ..., to zaista nema mjesta prigovoru nedostatka aktivne legitimacije iz istaknutih razloga. Stoga su neutemeljeni prigovori tuženika kada smatra da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

Nadalje, u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, s obzirom na plaćanje tzv. funkcionalne premije po stopi od 10% potom od 7% pa 4% utemeljenoj na odredbi članka 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10 i 139/10, dalje: ZOZO), ovdje nema mjesta primjeni te odredbe jer se primjenjuju odredbe ZZOZ-a kako je to već naprijed elaborirano.

Naime, odredbom članka 53. stavak 1. točka 10. i stavak 3. ZOZO-a bilo je propisano da su prihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti koji prihod izdvajaju društva za osiguranje od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 113. ZOZO-a koju su prouzročili vlasnici odnosno, korisnici osiguranog motornog vozila. Ustavni sud Republike Hrvatske je dana 19. srpnja 2012. donio Odluku broj U-I-425/2009 kojom je odredio da se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te da se ukida, među ostalim, odredba članka 53. stavak 1. točka 10. i stavak 3. ZOZO-a pa da ista prestaje važiti dana 15. studenoga 2012. Međutim, ovdje tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama ZZOZ-a, a ne ZOZO-a (o čemu je već naprijed razjašnjeno), pa je otkloniti i prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tužitelju je šteta nastala onog trenutka kada je izvršio svoju obvezu plaćanja troškova liječenja. Datumi pojedinih isplata razvidni su iz priloženih izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koji izvodi predstavljaju valjane vjerodostojne isprave.

Dakle, tužitelj smatra da je dokazao čin i dan plaćanja računa ispravom - izvodom iz poslovnih knjiga a tuženik tu činjenicu neargumentirano osporava.

Ovdje je jasno da se radi o vjerodostojnoj ispravi jer izvadak iz knjigovodstveno- financijske evidencije tužitelja nije javna, već vjerodostojna isprava uz koju se ne veže presumpcija istinitosti iz članka 230. stavak 1. ZPP-a.

Ova okolnost, sama po sebi, ne znači da sadržaj vjerodostojne isprave nije istinit, te da se na takvoj ispravi ne može utemeljiti odluka suda (tako i odluka broj Gžo-43/11 ovog suda).

Sud prvog stupnja ocjenjuje da je dostavljena knjigovodstvena dokumentacija valjana i da u cijelosti potkrjepljuje osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je iz priložene dokumentacije razvidno da su prijeporni iznosi plaćani u okviru većih iznosa kako je to bio uobičajeni način poslovanja i isplata u relevantnom razdoblju.

Slijedom naprijed iznijetog, valjalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi presudu u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a

U Splitu 26. siječnja 2016.

Sutkinja:

Svjetlana Vidović, v. r.