Rev-390/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 390/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja V. O. iz G. Č., koga zastupa F. R., odvj. u D., protiv tuženice M. D. iz G. Č., koju zastupa A. S., odvj. u D., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Dubrovniku od 15. studenog 1990. br. Gž-557/90-2 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 23. listopada 1990. godine br. P-384/89, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 1991.godine

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem prvostepenog suda odbačena je revizija tuženice izjavljena protiv pravomoćne presude donijete u ovom predmetu kao nedopuštena.

Drugostepeni sud je potvrdio rješenje prvostepenog suda.

Protiv rješenja drugostepenog suda tuženica je izjavila reviziju s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu navoda revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu revizija je izjavljena dana 7. svibnja 1990. godine tj. nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 20/90), koji je stupio na snagu dana 21. travnja 1990. godine u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu toga zakona.

Prema tome po odredbi čl. 8. st. 3. toga zakona o ovoj reviziji treba rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga zakona.

Za ocjenu dopustivosti revizije u ovom sporu mjerodavan je vrijednosni kriterij (čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku) koji se procjenjuje po danu predaje tužbe sudu.

Predmetna tužba predana je sudu dana 6. travnja 1989.godine kada je bio na snazi Zakon o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 74/87).

Po odredbi čl. 4. toga zakona a u vezi s odredbom st. 2. čl. 382. Zakona o parničnom postupku revizija je bila dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, kao što je slučaj u ovom sporu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude je prelazila 800.000 tadašnjih dinara(80 konvertibilnih dinara).

Budući da vrijednost spora u ovoj parnici iznosi 468.933 ondašnjih dinara ili 47 konvertibilnih dinara,to revizija nije dopuštena, pa su prema tome nižestepeni sudovi pravilno odlučili kada su takvu reviziju kao nedopuštenu odbacili.

Iz tih razloga revizija tuženice nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 11. lipnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.