II Kž-180/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 180/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 18. listopada 2001., broj Kv-249/01 (K-35/01), o određivanju pritvora u tijeku postupka nakon podizanja optužnice, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru na temelju čl. 104 st. 3. Zakona o kaznenom postupku određen je pritvor protiv opt. D. M. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, u tijeku postupka nakon podizanja optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 3. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po braniteljici Lj. C., odvjetnici iz B., s prijedlogom da se pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje razloge za opstojnost daljnje primjene mjere pritvora protiv opt. D. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Pregledom spisa predmeta utvrđeno je da je protiv opt. D. M. bio određen pritvor u tijeku ovog kaznenog postupka iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, te je uhićen u stranoj državi temeljem tjeralice, a potom izručen sudbenoj vlasti Republike Hrvatske.

Nakon donošenja nepravomoćne presude rješenjem od 06. rujna 1999. bio je ukinut pritvor. Međutim nepravomoćna presuda kojom je oglašen krivim odlukom Vrhovnog suda

II Kž 180/07-3

Republike Hrvatske je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Optuženik iako je bio upozoren da je dužan o svakoj promjeni adrese odmah obavijestiti sud i dao obećanje prije ukidanja pritvora da će se nalaziti na adresi u B., kojem je bila oduzeta i putovnica, unatoč toga ponovno napušta teritorij Republike Hrvatske. Kroz dulje vrijeme nije se mogla utvrditi njegova adresa boravišta. To sve ukazuje da se isti krio i nalazio u bijegu, pa je bilo ponovno neophodno donošenje pobijanog rješenja o određivanju pritvora i raspisivanje tjeralice. Po toj potjernici uhićen je 01. listopada 2003. u Oslu, te je bio četiri tjedna u pritvoru i pogreškom policije pušten 19. prosinca 2003.. Dana 04. studenog 2004. uhićen je u Danskoj nakon čega je izručen Norveškoj zbog postupka pred organima te države. Nakon što je Veleposlanstvo Republike Hrvatske potvrdilo zahtjev za izručenje od 21. listopada 2003. optuženik je deportiran dana 01. ožujka 2007. u zatvor u Bjelovaru.

Svi navedeni podaci ukazuju nedvojbeno da je optuženik svjesno pobjegao iz teritorija Republike Hrvatske izbjegavajući upravo ovaj kazneni postupak. Stoga navodi žalbe nisu takvi da bi doveli u sumnju ispravnost istaknutog zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a radi osiguranja njegovog prisustva u ovom postupku, te neometanom dovršenju istoga.

Stoga nema osnove ni za izricanje neke od mjere opreza iz čl. 90. ZKP-a, jer se istima ne bi mogla ostvariti ista svrha kao mjerom pritvora određenog po navedenom zakonskom osnovu.

Slijedom svega izloženog kako navodi žalbe optuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonsku utemeljenost pobijanog rješenja suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu u smislu odredbe iz čl. 398. st. 4. ZKP-a nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, a niti odredbi iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, to je primjenom čl. 398. st. 3. ZKP-a riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. ožujka 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.