Revt-309/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 309/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Marini Paulić, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici A. S. , D. M. i A. S. , odvjetnici u R., protiv tuženika M. d.o.o. u likvidaciji, iz R., kojeg zastupaju punomoćnici S. P., G. G. i V. D., odvjetnici u R., radi utvrđenja ništavosti odluke Skupštine društva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2493/07 od 25. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-289/06 od 28. svibnja 2006., 29. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2493/07 od 25. svibnja 2010. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-289/06 od 28. studenog 2006. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništave odluke donesene na skupštini tuženika održanoj 7. veljače 2001. i to odluka o opozivu direktora koja glasi „poziva se direktor društva T. S. rođen dana ... JMBG … iz R., …“, te odluka o imenovanju direktora društva koja glasi „direktorom društva imenuje se J. B. rođen ... JMBG … iz R., …“. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 7.154,75 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. toga članka (tzv. redovna revizija), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (tzv. izvanredna revizija).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojeg smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tužitelj u navedenom pravcu označava kao pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju:

- „pitanje primjene odredbe čl. 444. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima“ – je li za ocjenu valjanosti odluke Skupštine koja nije uredno sazvana mjerodavno prisustvo svih članova društva na Skupštini i kod donošenja odluke (glasovanja) ili je mjerodavno prisustvo svih članova Društva samo kod otvaranja Skupštine, dakle na samom početku, ali ne i prilikom donošenja odluka?

U reviziji, međutim, nisu izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

Naime, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da ono je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana prema zakonskom uređenju instituta tzv. izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP. Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. lipnja 2012.

Sutkinja:

Marina Paulić, v.r.