Gzp-1897/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1897/09-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja J. D., iz H., zastupanog po punomoćnici S. M. B., odvjetnici u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 9. prosinca 2009., 21. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju J. D. u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 9. prosinca 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 - dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Gžx-862/09 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-94/90, očitovanja Županijskog suda u Splitu od 17. ožujka 2011. te službenom provjerom u pisarnicama navedenih sudova utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Starom Gradu dana 16. ožujka 1990., tužbom tužitelja H. p. S. H., podnesenom protiv I tuženika J. D. (ovdje predlagatelja) i II tuženika A. Š., zbog raskida ugovora i naknade štete.

Prije nastupa pravno relevantnog razdoblja (6. studenog 1997.), održano je ročišta (14. svibnja 1990., 31. svibnja 1990., 14. lipnja 1990., 9. srpnja 1990. (nastupilo je mirovanje postupka), 11. travnja 1991., 25. studenog 1992., 17. prosinca 1992. i 23. studenog 1993.).

Podnescima od 12. veljače 1996., 18. listopada 1996. i 29. kolovoza 1997. tužitelj je požurivao postupanje suda.

Iduće ročište održano je 18. lipnja 1998., na kojem su stranke pozvane dostaviti daljnje dokazne prijedloge.

Na ročištu 7. rujna 1998. određeno je izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka.

Ročišta 19. listopada 1998. i 27. studenog 1998. su odgođena radi pokušaja izvansudske nagodbe.

Na ročište 21. prosinca 1998. nije pristupio uredno pozvani I tuženik, a niti je izostanak opravdao, te je ročište ponovno odgođeno radi eventualne nagodbe.

Rješenjem od 20. svibnja 1999. tužitelj je pozvan urediti tužbu, što je učinjeno podneskom od 11. studenog 1999., u kojem je tužitelj također napomenuo da je u tijeku mirno rješenje spora.

Podneskom od 2. listopada 2000. tužitelj je obavijestio sud da do mirnog rješenja spora nije došlo.

Dopisom od 4. srpnja 2001. I tuženik je obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište tog dana, te je dostavio dokumentaciju.

Na ročištu 4. srpnja 2001. određeno je da će se izvesti dokaz vještačenjem, po uplati predujma od strane tužitelja.

Tužitelj je podneskom od 3. kolovoza 2001. dostavio dokaz o uplati predujma.

Podneskom od 14. prosinca 2007. I tuženik je predložio odgodu ročišta zakazanog za 17. prosinca 2007., radi upoznavanja novog punomoćnika sa predmetom.

Na ročište 17. prosinca 2007. I tuženik niti njegov punomoćnik nisu pristupili, a tužitelj je povukao prijedlog za izvođenje vještačenja. Strankama je naloženo dostaviti daljnje dokazne prijedloge.

Na ročištu 7. travnja 2008. glavna rasprava je zaključena, te je na ročištu 21. travnja 2008. donesena i objavljena presuda posl. br. II P-94/90, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen a djelomično odbijen.

Povodom žalbi tužitelja i II tuženika, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu, koji je presudom poslovni broj Gžx-862/09 od 1. srpnja 2010. prvostupanjsku presudu djelomično potvrdio a djelomično preinačio.

Predmet je dostavljen Općinskom sudu u Starom Gradu.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 16. ožujka 1990. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 21. travnja 2011. kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku (budući da drugostupanjska odluka kojom je postupak pravomoćno okončan još nije dostavljena predlagatelju), što ukupno iznosi trinaest godina, pet mjeseci i petnaest dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Općinskim sudom u Starom Gradu i Županijskim sudom u Splitu u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka tijekom pravno relevantnog razdoblja od preko trinaest godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja i sukladno načelu ekonomičnosti. Prvostupanjski sud je tijekom pravno relevantnog razdoblja imao nekoliko duljih neopravdanih zastoja u postupanju (između ročišta održanih 21. prosinca 1998. i 4. srpnja 2001., te između ročišta održanih 4. srpnja 2001. i 17. prosinca 2007.), tijekom kojih sud nije poduzimao nikakve radnje usmjerene okončanju navedenog postupka. Takvo postupanje prvostupanjskog suda dovelo je do prekoračenja standarda razumnog roka u ovom predmetu.

Predmetni parnični postupak prema ocjeni ovog suda, obzirom na sam predmet spora, ima karakter složenog sudskog postupka.

Predlagatelj, kao I tuženik u parničnom postupku, u velikoj mjeri je doprinio trajanju postupka. Naime, veći broj ročišta je odgođen upravo na inicijativu samih stranaka (pa tako i predlagatelja), radi pokušaja mirnog rješenja spora do kojeg u konačnici nije došlo. Također, predlagatelj nije pristupio na ročište 21. prosinca 1998. a niti je izostanak opravdao, dok je glede ročišta 4. srpnja 2001. i 17. prosinca 2007., o svom nepristupanju obavijestio sud na sam dan ročišta (dostavljajući pritom dokumentaciju koju je mogao dostaviti i u prethodnom tijeku parnice), odnosno dva dana prije održavanja ročišta. Stoga je zaključak ovog suda da je predlagatelj svojim ponašanjem znatnije doprinio produljenju trajanja postupka.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, osobito doprinos predlagatelja i činjenicu da je postupak pravomoćno okončan, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. travnja 2011.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.