Rev-516/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 516/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.G. iz Z., koga zastupa T.T. i I.U., odvjetnici u Z., protiv tuženice "C. o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. listopada 1994. br. Gž 4564/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1994. br. Pn 3114/91, u sjednici održanoj dana 5. studena 1998.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.410,00 kn (8,410.400 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju dobio tjelesne ozljede, da su one kao posljedicu imale fizičke boli, a isto tako da je trpio i strah.

Taj sud je također utvrdio trajanje i jačinu spomenutih boli, kao i straha. Zbog tako uvrđene jačine i trajanja spomenutih boli i straha ovaj sud smatra da iznos od 4.000,00 kn (4,000.000 HRD) čini primjereno zadovoljenje tužitelju za spomenute boli, a isto tako iznos od 4.000,00 kn koji su sudovi nižega stupnja utvrdili tužitelju kao satisfakciju za pretrpljeni strah da nije premalen imajući na umu trajanje i jačinu toga straha.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć koja mu je pružena besplatno. Utvrđujući visinu naknade za ovaj oblik materijalne štete sud prvog stupnja je pravilno tu visinu utvrdio na temelju netto zarade osobe, koja je u mjestu u kojem je ta pomoć bila pružena, u stanju takvu pomoć dati.

Stoga tužitelj u reviziji neosnovano prigovara da visina spomenute naknade nije utvrđena na pravilan način.

Iz svih navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 5. studena 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)