Criminal appeal dismissed; court found no violation of reasonable trial time rights despite four-year duration.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The applicant argued that over three and a half years had passed since the indictment, while the first-instance judgment was still under appeal. The court determined the relevant period extended to four years and one month, noting the applicant's own delays in attending hearings. Ultimately, the court ruled that the lower courts acted diligently and efficiently, concluding no violation of constitutional rights occurred.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 27. Zakona o sudovima; Članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske: The right to a trial within a reasonable time is not violated if the courts act diligently and efficiently, considering the applicant's own conduct and the complexity of the case.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzp 58/09-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Meliti Božičević-Grbić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Iris Juzbašić kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagateljice M. B. iz I., koju zastupaju punomoćnici M. S. i J. Č., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda iz V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 15. ožujka 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev predlagateljice M. B. kao neosnovan.
Obrazloženje
Dana 31. prosinca 2009. kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljen je zahtjev predlagateljice M. B., koju zastupaju punomoćnici M. S. i J. Č., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda iz V., za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zahtjev je podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – dalje u tekstu: ZS), a odnosi se na kazneni postupak koji se prema navodima zahtjeva u trenutku njegovog podnošenja nalazi pred Županijskim sudom u Zlataru u povodu žalbe na presudu Općinskog suda u Krapini te se vodi pod poslovnim brojem Kž-184/09. U zahtjevu se ističe da je Općinski sud u Krapini 21. studenog 2008. donio presudu kojom je predlagateljicu i druge optuženike oslobodio od optužbe da su počinili kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona. Oštećenik kao tužitelj 23. ožujka 2009. podnio je žalbu protiv navedene presude, uslijed čega je spis krajem svibnja proslijeđen na odlučivanje Županijskom sudu u Zlataru, koji još uvijek nije donio odluku u povodu žalbe. Budući da je od podnošenja optužnog prijedloga proteklo preko tri i pol godine, a spis predmeta se još uvijek nalazi na odlučivanju kod Županijskog suda u Zlataru, to predlagateljica smatra da je povrijeđeno njezino pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga se predlaže naložiti Županijskom sudu u Zlataru da u najkraćem mogućem roku donese odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Kž-184/09, a predlagateljici odrediti primjerenu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Postupajući u povodu zahtjeva predlagateljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske zatražio je očitovanje Županijskog suda u Zlataru. Traženo očitovanje zajedno s preslikom spisa Županijskog suda u Zlataru broj Kž-184/09 te preslikom spisa Općinskog suda u Krapini broj K-141/07 primljeno je kod ovog suda 04. veljače 2010. te potom dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje. Do dana donošenja ovog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se očitovalo na navode zahtjeva i očitovanje Županijskog suda u Zlataru.
Na temelju pribavljenog izvješća te priloženih preslika spisa, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku koje je zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak – dalje u tekstu: Ustav), Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je nakon odbačaja kaznene prijave od strane Općinskog državnog odvjetništva u Ivancu, 10. veljače 2006. kod Općinskog suda u Ivancu zaprimljen optužni prijedlog oštećenika kao tužitelja obrta „P. Z.“ vlasništvo S. F., zastupanog po J.
Z., odvjetniku iz K., protiv okrivljenika M. B., B. B. i E. Z., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona. Rješenjem od 22. veljače 2006. Općinski sud u Ivancu proglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u tom kaznenom predmetu te je predmet nakon pravomoćnosti tog rješenja 28. ožujka 2006. ustupljen Općinskom sudu u Krapini kao mjesno nadležnom. Općinski sud u Krapini je podneskom od 26. travnja 2006. pozvao oštećenika kao tužitelja na ispravak optužnog akta. Nakon ispravljenog optužnog akta glavna rasprava određena za 6. lipnja 2006. je odgođena, a nova je određena za 15. rujna 2006., koja je također odgođena obzirom je 13. rujna 2006. branitelj okrivljenog B.
B., R. M., odvjetnik iz Z. podneskom zatražio odgodu rasprave, opravdavajući izostanak ranije određenom raspravom. Nova rasprava određena za 3. studenog 2006. nije održana zbog nepristupanja oštećenika kao tužitelja te njegovog punomoćnika, uslijed čega je donijeto rješenje kojim se obustavlja kazneni postupak. Oštećenik kao tužitelj je 10. studenog 2006. podnio molbu za povrat u prijašnje stanje te žalbu protiv rješenja kojim je obustavljen kazneni postupak. Rješenjem od 14. studenog 2006. prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen je kao neosnovan.
Žalba oštećenika kao tužitelja na to rješenje 19. prosinca 2006. otpremljena je Županijskom sudu u Zlataru na rješavanje. Općinski sud u Krapini je 11. svibnja 2007. zaprimio rješenje Županijskog suda u Zlataru od 7. ožujka 2007. kojim je prihvaćen prijedlog oštećenika kao tužitelja te je dopušten povrat u prijašnje stanje. Glavna rasprava određena je za 5. rujna 2007., no podneskom zaprimljenim 1. kolovoza 2007. branitelj okrivljenog B. B., R. M., zatražio je odgodu te rasprave, ponovno opravdavajući izostanak. Nova glavna rasprava određena za 12. listopada 2007. odgođena je obzirom branitelju okrivljenog B.
B. nije poslan poziv, a iduća određena za 8. studenog 2007. je odgođena zbog nepristupanja okrivljene E. Z.. Glavna rasprava 1. veljače 2008. godine održana je te je iduća zakazana za 7. ožujka 2008. Oštećenik kao tužitelj je podneskom od 20. veljače 2008. zatražio odgodu rasprave, tako da je ista određena za 19. ožujka 2008., no podneskom od 18. ožujka 2008. branitelj R. M. zatražio je odgodu rasprave radi bolesti, a nova je određena za 28. svibnja 2008. Na raspravu 28. svibnja 2008. nije pristupila predlagateljica kao niti okrivljena E. Z., iako su uredno primile poziv, niti su opravdale svoj izostanak, pa je rasprava odgođena za 9. lipnja 2008., koja je potom odgođena zbog bolesti predlagateljice.
Rasprava je određena za 3. srpnja 2008., no podneskom od 30. lipnja 2008. branitelj okrivljenog B. B., R. M. zatražio je odgodu te rasprave radi ranije određene rasprave. Rasprava 25. rujna 2008. godine odgođena je na teret okrivljene E. Z., a nova je određena za 30. listopada 2008. kada je i održana. Dana 18. studenog 2008. je održana glavna rasprava, nakon čega je 21. studenog 2008. objavljena presuda, kojom su optuženici oslobođeni od optužbe. Prvostupanjska presuda otpremljena je strankama 16. ožujka 2009. Oštećenik kao tužitelj podnio je 23. ožujka 2009.
žalbu protiv prvostupanjske presude. Odgovori na žalbu zaprimljeni su 6. travnja 2009., a 25. svibnja 2009. izdat je nalog da se žalba dostavi Županijskom sudu u Zlataru na rješavanje. Županijski sud u Zlataru zaprimio je spis sa žalbom 29. svibnja 2009. godine te je postupak u tijeku, a 29. prosinca 2009. zaprimio je podnesak predlagateljice, kojim moli da se u kratkom roku odluči o podnesenoj žalbi.
Zahtjev predlagateljice nije osnovan.
Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevu pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.
Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je kazneni postupak u trenutku podnošenja zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a bio u tijeku, kao i da predlagateljica u tom kaznenom postupku ima svojstvo optuženice, to su ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Pravno relevantno razdoblje započelo je danom podnošenja optužnog prijedloga, odnosno 10. veljače 2006. S obzirom na to da se u konkretnoj situaciji kao kraj pravno relevantnog razdoblja uzima datum donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice zbog zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kao kraj tog razdoblja treba uzeti datum 15. ožujka 2010. Stoga pravno relevantno razdoblje traje četiri godine, jedan mjesec i pet dana. Pri tome valja istaknuti da je utvrđen i doprinos predlagateljice u duljini trajanja kaznenog postupka. Naime, u predmetnom je postupku, između ostalog, dva puta glavna rasprava odgođena, budući jednom predlagateljica uredno pozvana na raspravu 28. svibnja 2008. nije pristupila niti je ispričala svoj nedolazak, kao što i u drugom navratu nije pristupila na raspravu 9. lipnja 2008., iako ovaj puta opravdano radi bolesti.
Iz okolnosti navedenih u izviješću Županijskog suda u Zlataru, kao i iz neposredno utvrđenog stanja preslika spisa, proizlazi da su sudovi u ovom razdoblju, u danim uvjetima, postupali ažurno i efikasno. Prva glavna rasprava određena je nakon manje od pet mjeseci od zaprimanja optužnog prijedloga. Jednako tako prvostupanjski sud je redovito određivao termine za glavnu raspravu i to u petnaest navrata, od čega je glavna rasprava dvanaest puta odgađana, dok je u tri navrata i održana, uz napomenu kako rasprava nije odgađana zbog nedjelotvornosti suda, već zbog zatraženih, uglavnom opravdanih i dokumentiranih razloga stranaka u postupku, a kada isti nisu bili opravdani sud je na temelju zakona efikasno koristio mehanizme kažnjavanja sudionika u postupku. Uslijed izloženog, prvostupanjska presuda donesena je dvije godine, osam mjeseci i sedam dana od primitka spisa na Općinski sud u Krapini, odnosno u roku dvije godine, devet mjeseci i jedanaest dana od početka pravno relevantnog razdoblja.
Stoga, imajući na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja od četiri godine, jedan mjesec i pet dana, poduzete radnje prvenstveno od strane Općinskog suda u Krapini, činjenicu da je proveden postupak te je donesena prvostupanjska presuda koja se trenutno nalazi u povodu žalbe kod Županijskog suda u Zlataru na nadležnom odlučivanju, a da je pri tome utvrđen i doprinos predlagateljice trajanju pravno relevantnog razdoblja, kao i važnost za predlagateljicu da se u što kraćem roku odluči o optužbi za kažnjivo djelo za koje ju se tereti, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da, unatoč sada nešto duljem trajanju žalbenog postupka, kao i činjenici da se ne radi o osobito složenom predmetu, u konkretnoj situaciji nije ostvarena povreda prava predlagateljice na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Sudovi su u tijeku cjelokupnog pravno relevantnog razdoblja poduzimali zakonom propisane radnje i poštivali rokove, time i pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, a u daljnjem tijeku postupka, sud će promptno poduzimati radnje te u što kraćem mogućem roku donijeti odluku po uloženoj žalbi.
Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku postupanjem nadležnih sudova nije bilo povrijeđeno, zbog čega je njezin zahtjev trebalo odbiti i na temelju članka 27. stavak 1. ZS-a riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 15. ožujka 2010.
Zapisničar:
Sutkinja:
Iris Juzbašić, v.r.
Melita Božičević-Grbić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.