Rev-535/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 535/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz I., zastupan po I. H., pravnom savjetniku Općinskog sindikalnog povjerenstva I., protiv tuženika C. d.d. V., kao pravnog sljednika DP C. s p.o. V., zastupan po punomoćniku B. Š., dipl. pravniku, radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 10. listopada 1996. godine, br. Gž 599/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 24. travnja 1996. godine, br. P 916/93, u sjednici održanoj 7. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"Poništavaju se odluka pravnog prednika tuženika DP C. s p.o. V., br. 11/93 od 30. lipnja 1993. godine i odluka DP C. s p.o. V. br. 14/93 od 17. kolovoza 1993. godine, pa je tuženik C. d.d. V. dužan tužitelju S. K. naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 285,74 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike HRvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se ponište odluke prednika tuženika o rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja je prihvatio i drugostupanjski sud, proizlazi:

- da je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, rješenjem RF MIORH od 26. rujna 1991. godine utvrđen invalidom rada sa smanjenom sposobnosti za rad i s pravom da bude raspoređen na poslove osim dizanja i nošenja tereta težih od 10 kg, kao i duljeg rada u neprirodnom položaju kralježnice,

- da je prednik tuženika DP C. odlukom od 30. lipnja 1993. godine rasporedio tužitelja s radnog mjesta "ložač - održavatelj kotlovnice i centralnog grijanja" na radno mjesto čuvar objekta L. B. u mjestu M., udaljenom 55 km od mjesta stanovanja tužitelja,

- da je tužitelj protiv odluke tuženika od 30. lipnja 1993. godine pravovremeno podnio prigovor, koji je odbijen, a tužitelj da je pravovremeno zatražio sudsku zaštitu,

- da je u postupku, temeljem nalaza liječnika vještaka utvrđeno da tužitelj s obzirom na tadašnje njegovo zdravstveno stanje nije mogao biti raspoređen na radno mjesto čuvara, koje radno mjesto ima značaj poslova s posebnim uvjetima rada, tako da ih mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta ispunjavaju i posebne uvjete u kojima je sadržano i zdravstveno stanje, koje treba utvrditi prije rasporeda na takove poslove, kako je to propisano odredbama čl. 2. i 4. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj 5/84),

- da prije donošenja odluka o rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto nije prethodno utvrđivano njegovo zdravstveno stanje sukladno odredbi čl. 4. navedenog Pravilnika.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 59. st. 3. Zakona o radnim odnosima - "Narodne novine", broj 25/92), kada su prihvatili kao osnovan tužbeni zahtjev upravljen na poništenje odluka o rasporedu tužitelja.

Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - nastavno: ZPP) na koju revident određeno ukazuje.

Naime, činjenica da je tužitelj tražio poništenje odluka o rasporedu iz više razloga, a niži sudovi utvrdili i ocijenili samo razlog koji se odnosi na invalidnost tužitelja (na koji razlog se tužitelj u tužbi izrekom pozvao) nema značaj bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13., kako to pravilno naglašava i drugostupanjski sud. Činjenica da prethodno nije utvrđeno da je zdravstveno stanje tužitelja takovo da prema propisanim posebnim uvjetima može obavljati poslove radnog mjesta - čuvara je dostatan razlog za zaključak da osporene odluke prednika tuženika o rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto nisu zakonite.

Nalaz i mišljenje liječnika vještaka temelji se na odredbama Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, koji propisi su bili u primjeni u vrijeme donošenja osporenih odluka, pa revident neosnovano tvrdi da je u konkretnom slučaju, glede odlučne okolnosti, trebalo uzeti u obzir samo odredbe općeg akta tuženika.

Iz izloženih razloga - a kako nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) - to se revizija ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. lipnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.