II Kž-445/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 445/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. L., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 24. studenog 2015. broj Kv-I-19/15 (K-2/15), o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog P. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. L. zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu – KZ/11), na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., dalje: ZKP/08) produljene su protiv optuženog P. L. mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08, i to zabrana približavanja na udaljenost manju od 100 metara oštećenicima M. V., Z. P. i N. V., kao i zabrana uspostavljanja i održavanja veze s tim oštećenicima.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. L. po braniteljici Đ. L. odvjetnici iz O., zbog „bitne povrede odredaba ZKP-a iz č. 468 st. 1 toč. 11 i st. 3, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukinu mjere opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalba nije osnovana.

II Kž 445/15-4

Optuženi P. L. u svojoj žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, ne precizirajući u čemu bi se ta povreda konkretno sastojala. No, prvostupanjski je sud dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku, bez proturječja, i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da je optuženi P. L. počinio tri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 stavljena mu na teret potvrđenom optužnicom, tako i u odnosu na postojanje okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Potom je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji i nadalje može uspješno ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08 kao zamjene za mjeru istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 protiv optuženika. Stoga nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Žalitelj nadalje ističe da su mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08 produljene mu pobijanim rješenjem, prestale egzistirati jer prvostupanjski sud nije preispitivao potrebu za njihovom daljnjom primjenom u okviru zakonskog roka od dva mjeseca. Time optuženik zapravo upućuje na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

Iz podataka u spisu proizlazi da su optuženiku mjere opreza produljene pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem od 22. siječnja 2015. broj Kov-22/15, nakon čega je iduće produljenje uslijedilo 24. studenog 2015. donošenjem pobijanog rješenja. Odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08 propisano je da će sud svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li potreba za mjerom opreza te je rješenjem ukinuti ili produljiti ako više nije potrebna. Iako prvostupanjski sud nije u tom roku preispitivao opravdanost daljnje primjene mjera opreza protiv optuženika, navedena okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o prekluzivnom roku, nego o roku instruktivnog karaktera. Stoga nije počinjena ni prethodno citirana povreda odredaba kaznenog postupka.

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, u granicama koje mu ta zakonska odredba nalaže, pri čemu je utvrđeno da nisu počinjene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio tri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji. Stoga na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se osporava postojanje osnovane sumnje.

One osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realnu bojazan da će optuženi P. L. boravkom na slobodi nastaviti s istom ili istovrsnom kriminalnom aktivnošću proizlaze iz načina počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela, koji upućuje na upornost i kriminalnu volju optuženika u njegovom protupravnom postupanju na štetu tri oštećenika, time da je terećena kaznena djela počinio tijekom roka provjeravanja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću od 21. rujna 2012. kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 335. stavka 1. KZ/97. Uz to, iz podataka u spisu proizlazi da se optuženik liječi pod dijagnozom PTSP.

II Kž 445/15-4

Imajući na umu navedeno, a pritom uzevši u obzir da prema podacima u spisu optuženik živi kod brata na adresi u O., …, u mjestu različitom od mjesta oštećenika, o čemu je i priložio izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, kao i vodeći računa o odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženika i dalje opravdano primjenjivati mjere opreza, i to zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara oštećenicima M. V., Z. P. i N. V., kao i zabrane uspostavljanja i održavanja veze s tim oštećenicima, koje mjere su primjerene svrsi istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pravilnost tog zaključka nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom optuženika da se uredno pridržava izrečenih mu mjera, što doista proizlazi iz izvješća Policijske postaje …, jer navedena okolnost samo potvrđuje da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu.

Također, optuženi P. L. pravilno je upozoren da će se, u slučaju nepridržavanja naloženih mu mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Konačno, prvostupanjskom sudu treba skrenuti pažnju da je u daljnjem tijeku postupka dužan voditi računa o tome da je sud u postupcima u kojima su prema optuženiku primijenjene mjere opreza kao zamjena za mjeru istražnog zatvora, a što je konkretno slučaj, dužan postupati posebno žurno, jer je ustavno pravo optuženika kojem su ograničena Ustavom zajamčena prava i slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega pa se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

Budući da optuženikova žalba nije osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. prosinca 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.