Criminal appeal partially allowed; first instance acquittal on drug trafficking due to witness uncertainty overturned by Supreme Court.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the prosecutor's appeal, overturning the first-instance acquittal regarding a specific charge of drug trafficking. The lower court had acquitted the defendant because a witness could not identify him with 'complete certainty' due to his face being covered. The court ruled this finding of fact was premature and erroneous, as the witness's prior knowledge of the defendant and the specific physical description provided a basis for identification beyond mere doubt.
Legislator headnote
AI generatedČl. 218. st. 2. KZ-a; Čl. 33. KZ-a; Čl. 57. KZ-a; Čl. 63. st. 1. KZ-a; Čl. 76. KZ-a; Čl. 359. st. 7. ZKP; Čl. 387. ZKP; Čl. 378. ZKP; When a first-instance court applies the principle of in dubio pro reo based on insufficient evidence regarding a witness's ability to identify a defendant, the Supreme Court may find this factual determination premature and erroneous, thereby overturning the acquittal and remanding the case for a new factual assessment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 46/04-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama opt. A. K. i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenoga 2003. godine, broj: K-160/03, u sjednici održanoj dana 31. svibnja 2007. godine, u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, a žalba opt. A. K. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. A. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a u vezi čl. 33. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1) izreke pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, a uz primjenu čl. 57. KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27. svibnja 2003. godine do 17. studenog 2003. godine (str. 164. spisa).
Po čl. 76. KZ-a, prema opt. A. K. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.
I Kž 46/04-7
Istom presudom, po čl. 54. ZKP, opt. A. K. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo iz č.l. 218. st. 1. i 2. KZ-a činjenično i pravno opisanog u toč. 2) izreke pobijane presude.
Po čl. 122. st. 1. ZKP, opt. A. K. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.880,00 kn.
Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. A. K., po braniteljici J. S. G., odvjetnici iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka – sve u odnosu na toč. 1) izreke pobijane presude, s prijedlogom da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni – u odnosu na toč. 1) izreke pobijane presude, s prijedlogom da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu preinači u odluci o kazni na način da se opt. A. K. osudi na strožu kaznu, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – u odnosu na toč. 2) izreke pobijane presude, s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu preinači na način da se opt. A. K. proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a i za to kazneno djelo osudi po zakonu, ili pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Po čl. 373. st. 1. ZKP predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP, uredno je izvješćena braniteljica opt. A. K., J. S. G., odvjetnica iz Z., koja ista na sjednicu vijeća nije pristupila, tako da je sjednica vijeća održana u njenoj odsutnosti (čl. 374. st. 4. ZKP), a sjednici vijeća prisustvovala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.
Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, dok žalba opt. A. K. nije osnovana.
Na žalbu opt. A. K.
Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Tvrdnje žalitelja o osjetljivosti i nepovjerljivosti iskaza svjedokinje M. Š., te neargumentiranog neprihvaćanja alibija opt. A. K., nisu prihvatljivi za Vrhovni sud jer je iz dosljednog iskaza M. Š. nedvojbeno proizlazi da je ta svjedokinja prepoznala opt. A. K. kao počinitelja kaznenog djela iz toč. 1) izreke pobijane presude, a ta okolnost dovodi u pitanje istinitost iskazivanja majke opt. A. K. Lj. K. i izvanbračne supruge opt. A. K. A. H. – a iz razloga koji su istaknuti na str. 6. pobijane presude, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na te iste razloge upućuje žalitelja.
I Kž 46/04-7
Isto tako, prvostupanjski sud nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje time što nije prihvatio prijedlog da se kao svjedoci u ovom kaznenom postupku saslušaju S. G. – prijateljica izvanbračne supruge opt. A. K. A. H., te susjeda koja se preziva „P.“ – a na okolnost alibija opt. A. K., kao i osoba A. S. „koji je po izgledu sličan opt. A. K.“, a iz razloga što je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez izvođenja daljnjih dokaza, kako to ističe prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i Vrhovni sud. Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi žalbe zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP), zbog čega je Vrhovni sud preispitao odluku o kazni, te našao da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. A. K. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od jedne godine ostvariti svi ciljevi kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ocjenjuje i utvrđuje prvostupanjski sud, a na koje razloge se također upućuje žalitelj.
U pogledu troškova kaznenog postupka, njihova visina utvrđena je s obzirom na imovinsko stanje opt. A. K. u vrijeme presuđenja, međutim, ako se te okolnosti izmjene, opt. A. K. uvijek može predlagati da se donese posebno rješenje o troškovima kaznenog postupka u ovom kaznenom predmetu.
Na žalbu državnog odvjetnika
Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. A. K. na neadekvatnu kaznu a iz razloga jer je precijenio olakotne okolnosti, pa nije vodio računa o prethodnoj osuđivanosti opt. A. K., te nije na potpuni način utvrdio zdravstveno stanje opt. A. K. kao što nije utvrdio niti vrijeme u kojem je opt. A. K. bio sudionik Domovinskog rata.
Suprotno tvrdnjama iz žalbe, prvostupanjski sud je osudio opt. A. K. na adekvatnu kaznu (osim toga, radi se o kaznenom djelu počinjenom u pokušaju), a iz razloga već istaknutih u ovoj odluci, na koje razloge se upućuje državni odvjetnik. Sigurnosna mjera iz čl. 76. KZ-a utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na te razloge upućuje i žalitelja.
U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zbog nedostatka dokaza primjenom načela in dubio pro reo opt. A. K. oslobodio optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 2) izreke pobijane presude.
Iz obrazloženja oslobađajućeg dijela pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud ocjenjuje da G. Š., vlasnica trgovine mješovite robe „L.“ u Z., „nije sa potpunom sigurnošću prepoznala opt. A. K. kao osobu koja je kritične zgode došla u trgovinu“ (str. 5. pobijane presude), te je kod prvostupanjskog suda ostala dvojba u pogledu te odlučne činjenice, zbog čega je prvostupanjski sud primijenio načelo in dubio pro reo (str. 6. pobijane presude), i opt. A. K. oslobodio optužbe zbog počinjenja tog kaznenog djela.
Takvo utvrđenje činjeničnog stanja (u pogledu prepoznavanja opt. A. K. od strane svjedokinje G. Š.) je pogrešno, i barem za sada preuranjeno. Naime, G. Š. prepoznala je opt.
I Kž 46/04-7
A. K. „po visini, tjelesnoj građi, godinama starosti, pokvarenim zubima, te obliku i crtama lica…“ (str. 4. pobijane presude), ali zbog pokrivenosti djela lica te osobe kapom, nije sa „potpunom sigurnošću“ mogla biti sigurna da se radi o osobi opt. A. K..
Takav zaključak prvostupanjskog suda je preuranjen, jer je prvostupanjski sud bio dužan provjeriti karakteristike izgleda opt. A. K. (s obzirom na vrlo konkretni opis same svjedokinje), trebao je voditi računa da je svjedokinja G. Š. izjavila da je opt. A. K. u njenu trgovinu dolazio i prije i poslije kritičnog događaja (čak i na dan kad je svjedokinja trebala svjedočiti u ovom kaznenom predmetu), što sve zajedno ukazuje da je prvostupanjski sud preuranio sa primjenom načela in dubio pro reo jer primjena tog postupovnog načela dolazi u obzir samo onda ako je dvojba u pogledu odlučnih činjenica utemeljena na dokazima koji u jednakoj mjeri terete optuženika ali mu idu i u korist, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
Kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pobijanu presudu trebalo je ukinuti u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, posebnu pažnju posvetiti će onim činjenicama koje se odnose na realnu mogućnost da ošt. G. Š. objektivno prepozna opt. A. K. kao osobu koja je ušla u trgovinu „L.“ i počinitelja kaznenog djela iz toč. 2) izreke pobijane presude, te će nakon toga, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će utemeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe iz čl. 359. st. 7. ZKP.
Kako su razlozi žalbe državnog odvjetnika samo djelomično osnovani, a razlozi žalbe opt. A. K. nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 387. i čl. 378. ZKP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. svibnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.