Legislator Case Law & Legislation
Psz-82/1991-3 AI generated

Court dismisses traffic violation appeal due to insufficient fine amount and lack of evidence for mitigating circumstances.

Case Number Psz-82/1991-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for judicial protection against a traffic violation penalty. The defendant argued that his severe illness and the death of his son should reduce the fine and imprisonment, but the court found no medical documentation to support these claims. Consequently, the court ruled that the defendant's failure to rebut the evidence of drunk driving and prior convictions justified the original penalty, including the mandatory prison term.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o osnovama sigurnosti prometa na cestama; Zakon o prekršajima: The court must reject a request for judicial protection when the fine is below the statutory minimum threshold and the defendant fails to provide evidence for mitigating circumstances that could alter the legal qualification or severity of the penalty.

Keywords

AI generated
judicial protection request traffic violation penalty alcohol impairment evidence mitigating circumstances burden prison term mandatory fine amount threshold prior conviction recidivism

Cited Legislation

AI generated
čl. 226. st. 1. toč. 3. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama
čl. 226. st. 1. toč. 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama
i čl. 226. st. 1. toč. 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18.
čl. 134. Zakona o prekršajima
Budući da je odredbom čl. 134. Zakona o prekršajima propisano da je zahtjev za sudsku zaštitu dopušten ako je kažnjenome izrečena novčana kazna u najmanjem iznosu od 1.000 dinara, a kažnjenom je za prekršaj označen toč.
čl. 135. Zakona o prekršajima
izreke prvostepenog rješenja ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je u tom dijelu njegov zahtjev za sudsku zaštitu neosnovan.
čl. 136. Zakona o prekršajima
čl. 137. Zakona o prekršajima
čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima
Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je na temelju čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 82/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Ivice Crnića i Borisa Guttmanna kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog G. M. iz P., zastupanog po G. E., odvjetniku iz P., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje RH, Zagreb, od 16.IV.1991. broj S-1686/91, radi prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 3. i čl. 226. st. 1. toč. 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 1992.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija u odnosu na djelo pod toč. 1. Zahtjev se odbacuje u odnosu na djelo pod toč. 2.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja Suca za prekršaje Općine Pula od 18. III. 1991. broj UP-4646/90-VLB, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 800 dinara zbog počinjenog prekršaja iz čl. 226. st.

1. toč. 3. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama i kaznom zatvora u trajanju od petnaest dana zbog počinjenog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 28. u vezi sa st. 4. istog zakona. Istim rješenjem kažnjenome je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od pet mjeseci.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni navodi da se nakon dogadjaja zbog kojeg je oglašen krivim teško razbolio, u dokaz čega prilaže liječničku dokumentaciju. Ističe nadalje da mu je 15. prosinca 1990. godine poginuo sin, pa smatra da ove okolnosti moraju utjecati na visinu izrečene kazne. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Pregledom spisa predmeta ovaj sud je utvrdio da kažnjeni tijekom provedenog prekršajnog postupka kao ni u svojoj žalbi a i zahtjevu za sudsku zaštitu nije porekao da je dana 21.VI.1990. zatečen u vožnji automobilom pod utjecajem alkohola, te da je te zgode alkoskop u cijelosti pozelenio, a isto tako nije niti porekao da je za ovakav prekršaj već pravomoćno kažnjavan.

S obzirom na ovako utvrdjeno činjenično stanje po mišljenju ovoga suda Sudac za prekršaje pravilno je postupio kada je ovo djelo kažnjenog pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, te s obzirom na povrat, u vezi sa st. 4. iste zakonske odredbe, kažnjenom izrekao kaznu zatvora.

Kraj ovako utvrdjenog činjeničnog stanja navodi kažnjenoga o njegovoj teškoj bolesti i smrti sina one mogu dovesti do drugačijeg rješenja stvari niti mogu kažnjenoga osloboditi od utvrdjene prekršajne odgovornosti.

Ni prigovor kažnjenoga da Republičko vijeće za prekršaje nije odgovorilo na njegov žalbeni navod da se liječi zbog teške bolesti nije osnova, budući da svojoj žalbi kažnjeni nije priložio nikakovu liječničku dokumentaciju u dokaz ove svoje tvrdnje.

Budući da je za počinjeni prekršaj, s obzirom na povrat kažnjenoga, izricanje kazne zatvora obavezno, a ova je kazna izrečena u granicama zakona, to sud nema osnove da pobijano rješenje ocijeni kao nezakonito.

Kažnjenome je za počinjeni prekršaj izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije i to u zakonom propisanom trajanju, pa sud stoga ni u tom dijelu nema osnove da pobijano rješenje ocijeni kao nezakonito.

Iz navedenih razloga sud smatra da u pogledu prekršaja označenog toč. 2. izreke prvostepenog rješenja ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je u tom dijelu njegov zahtjev za sudsku zaštitu neosnovan.

Budući da je odredbom čl. 134. Zakona o prekršajima propisano da je zahtjev za sudsku zaštitu dopušten ako je kažnjenome izrečena novčana kazna u najmanjem iznosu od 1.000 dinara, a kažnjenom je za prekršaj označen toč. 1. izreke prvostepenog rješenja izrečena novčana kazna u manjem iznosu, to u tom dijelu njegov zahtjev za sudsku zaštitu nije dopušten.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v. r.

Jakob Miletić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. G. E., odvjetnik, P., …,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Z., sa spisom.