II Kž-250/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 250/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. K. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2008. br. Kv-I-356/08 (K-81/08) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. travnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. K. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. K. M. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

Protiv tog rješenja žali se okr. K. M. po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 250/08-3

Prije svega, iz podignute optužnice proizlazi kako u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime je ispunjen uvjet za primjenu mjere pritvora u skladu s čl. 102. st. 1. KZ.

Podaci iz kaznene evidencije ukazuju da je okrivljenik već pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ, dok iz podataka u spisu proizlazi da se protiv njega vodi još jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, u kojem mu je izrečena nepravomoćna kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

Navedene okolnosti, uz okolnost da je okrivljenik kazneno djelo koje mu se stavlja na teret počinio svega mjesec i pol nakon što je protiv njega izrečena nepravomoćna presuda, ukazuju na okrivljenikovu upornost u činjenju ove vrste kaznenih djela, tako da i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatra da kod okr. K. M. postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi, kada bi se našao na slobodi, ponovio kazneno djelo, a što je zakonska osnova za produljenje pritvora temeljem odredbe čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Prijedlog koji se ističe u žalbi, a to je da se protiv okrivljenika odredi neka od mjera opreza iz čl. 90. ZKP, nije prihvatljiv jer se takvim mjerama u konkretnom slučaju ne bi mogla postići ista svrha zbog koje je produljen pritvor, tako da ne postoje uvjeti za određivanje mjere opreza iz čl. 90. st. 1. ZKP.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. travnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.