I Kž-969/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 969/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 25. rujna 2006. broj K-7/06, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2008. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića, te branitelja optuženika S. N., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M. K. te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Koprivnici od 25. rujna 2006. broj K-7/06 opt. M. K. oglašen je krivim za kazneno silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. lipnja 2006. do 25. rujna 2006. godine.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a u iznosu od 16.519,15 kn, nužne izdatke oštećenice i njenog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njenog opunomoćenika.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske okrivljeniku izrekne „istovrsnu veću“ kaznu zatvora.

Žalbu je podnio i opt. M. K., po branitelju S. N., odvjetniku u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

I Kž 969/06-5

Izjašnjavaju se o žalbama podneskom broj KŽ-DO-2170/06 od 29. prosinca 2006. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predlaže prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića te branitelja optuženika S. N., odvjetnika u Z..

Žalbe državnog odvjetnika te opt. M. K. nisu osnovane.

O žalbi opt. M. K.

Žalbom optuženika ne dovodi se u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik inkriminirane prigode udarao oštećenicu otvorenim dlanom po licu, ali se primjećuje da oštećenica o broju udaraca različito svjedoči, u istrazi je tvrdila da ju je optuženik udario tri puta, a na glavnoj raspravi četiri puta. Također se ne poriče da je oštećenica imala oteklinu i crvenilo lijevog obraza. Isto tako ne dovodi se u pitanje činjenica da je oštećenica povraćala u kući u kojoj se odigravao inkriminirani događaj i da ju je konačno svjedokinja M. S. odvezla kući.

Žalba drži pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik oštećenicu prisilio na felatio odnosno da je felatio uopće obavljen, uz tvrdnju da je iskaz oštećenice neuvjerljiv i kontradiktoran u pogledu broja udaraca dlanom koji je zadobila od optuženika, da li su udarci uslijedili otvorenim dlanom ili šakom, te glede tvrdnje oštećenice da je zvala upomoć M. S. koja njezine pozive upomoć da nije čula. Nadalje se u žalbi tvrdi, da su prozori kuće u kojoj se sve to dešavalo bili otvoreni, a vrata nezaključana, a da nitko od susjeda nije čuo pozive upomoć iako se događaj odigrao tijekom dana oko 16,00 sati. Pored toga u žalbi se tvrdi, da je oštećenica govoreći o inkriminiranom događaju M. S. bila dosta neodređena glede onoga što joj se događalo govoreći da je bila silovana, da je „pušila“ odnosno da je optuženik prema njoj pokušao silovanje i konačno da je liječnica R. K. u svom liječničkom nalazu navela da "spolnog nasilja nije bilo" što po žalitelju znači da oštećenica liječnici nije rekla da je nad njom izvršeno spolno nasilje.

Prvostupanjski sud je uočio da je oštećenica u istrazi govorila o tri udarca, a na glavnoj raspravi o četiri, kao i o jednom udarcu šakom u desnu stranu lica. Međutim prvostupanjski sud, sasvim prihvatljivo, te razlike obrazlože time što je oštećenica tempore criminis bila pod utjecajem alkohola i u šoku, obzirom da je iznenada napadnuta od optuženika kojega je smatrala osobom od povjerenja, i koji je zbog svoje tjelesne građe fizički izrazito dominantan nad njom, pa je prema prvostupanjskom sudu, što prihvaća i ovaj sud, sasvim jasno da o broju udaraca koji je zadobila oštećenica nije mogla precizno svjedočiti imajući u vidu upravo izložene okolnosti.

Također je nepotrebno polemizirati o tome da li je optuženik oštećenicu udarao otvorenim dlanom ili šakom, pri čemu žalba isključuje udaranje šakom, jer je nesporno da je optuženik oštećenicu udario po licu prema vlastitom iskazu dva puta, a prema iskazu oštećenice tri do četiri puta. Uostalom, broj udaraca i način udaranja i nije odlučan, bitno je da je optuženik udaranjem oštećenice prema istoj ispoljio silu koja predstavlja nužni uvjet za opstojnost kaznenog djela silovanja. Isto tako je irelevantno da li je M. S. čula pozive

I Kž 969/06-5

oštećenice jer je moguće da je pozive upomoć oštećenica uputila kada je M. već napustila prostor ispred kuće u kojoj se sve to dešavalo.

Prvostupanjski sud utvrdio je da u liječničkoj svjedodžbi liječnice R. K. postoji bilješka "spolnog nasilja nije bilo", ali prihvaća objašnjenje oštećenice, da je ona na pitanje da li ju je optuženik silovao liječnici odgovorila negativno, te da su izostala daljnja pitanja o spolnom zlostavljanju od strane optuženika .

Stoga, suprotno žalbi, imajući u vidu nespornu činjenicu da je optuženik oštećenicu udarao rukama po licu, prvostupanjski sud s pravom vjeruje oštećenici da ju je optuženik prisilio na felacio obzirom da ona dosljedno tereti optuženika da je prisiljena felacio koji je trajao svega oko dvije minute te da je optuženiku izostala erekcija.

Prvostupanjski sud također s pravom odbija povjerovati iskazu optuženika koji je u svojoj obrani pred istražnim sucem izjavio, da je on oštećenicu udario kad je počela povraćati kako bi je prodrmao i probudio, da bi na glavnoj raspravi promijenio iskaz tvrdeći da ju je udario zato što mu je ispovraćala tepih. Sasvim je nelogično da optuženik oštećenicu, s kojom je u dobrim odnosima, udara samo zbog toga što je počela povraćati u njegovoj kući. Bilo bi logično i prirodno da joj priskoči u pomoći .

Stoga prvostupanjski sud s pravom vjeruje oštećenici kada iskazuje da ju je optuženik udarao prisiljavajući ju na felatio.

Da se može vjerovati oštećenici prvostupanjski sud pravilno zaključuje i temeljem slijeda ostalih događaja. Oštećenica odmah po napuštanju kuće optuženika, u automobilu plačući priča svjedokinji M. S. o onome što joj je napravio optuženik, a iz obrane optuženika vidljivo je da ga je M. odmah nazvala i prigovarala mu zašto je natjerao oštećenicu "da mu ga puši".

Prvostupanjski sud je proveo psihijatrijsko vještačenje nad optuženikom te utvrdio da je optuženik zbog alkoholiziranosti i emocionalne neobuzdanosti bio smanjeno ubrojiv. Psihijatrijsko vještačenje provedeno je i nad oštećenicom te su pronađeni simptomi PTSP-a i reaktivno depresivno stanje, uslijed čega vještak isključuje mogućnost fingiranja događaja od oštećenice, jer u slučaju da je ona primila samo dva tri šamara to bi dovelo do određenog psihičkog šoka koji bi prošao za par sati, najviše za dan-dva, a nikako ne bi došlo do razvoja simptoma PTSP-a i reaktivno depresivnog stanja kao što je to u konkretnom slučaju.

Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da osim šamara, koje je nedvojbeno primila, oštećenica je bila i seksualno zlostavljena na način da ju je optuženik prisilo na felatio, što predstavlja sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a sve to uz primjenu sile kako bi savladao otpor oštećenice od koje je fizički daleko jači i superiorniji.

Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je optuženika s pravom oglasio krivim za kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ-a .

Iz izloženih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje se neosnovanom.

I Kž 969/06-5

O žalbama zbog odluke o kazni

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni nalazeći, da je kazna, koja je izrečena na samoj granici zakonskog minimuma, prenisko odmjerena dok se optuženik izravno ne žali zbog odluke o kazni, ali se takva žalba presumira u smislu odredbe čl. 379. st. 2. ZKP-a.

Prvostupanjski sud optuženiku otegotnim cijeni činjenicu da je osuđivan pa makar i prije 13 godina zbog istovrsnog kaznenog djela – pokušaja silovanja, dok olakotnim cijeni činjenicu da je sudionik Domovinskog rata, da nisu nastupile teške posljedice djela, da je oženjen i otac jednog djeteta te da je socijalno adaptirana osoba.

Državni odvjetnik smatra da su teže posljedice djela nastupile, obzirom da je kod oštećenice dijagnosticirana simptomatologija PTSP-a i reaktivno depresivnog stanja, a da mu olakotnim nije trebalo cijeniti što je oženjen i otac jednog djeteta i socijalno adaptirana osoba.

Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne te ih je pravilno kategorizirao kao otegotne odnosno olakotne. Budući da je tako pravilno utvrđenim okolnostima dao pravilan značaj, to preocjena istih nije nužna, jer će se i kaznom zatvora u trajanju od jedne godine u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja te svrha izricanja kaznenopravnih sankcija uopće.

Iz izloženih razloga žalbe optuženika te državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1.toč. 1. ZKP-a ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio kakovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

Zbog svega izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.