II Kž-221/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 221/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević Grbić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okr. N. C., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 27. ožujka 2009., broj K-19/09 (Kv-74/09), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okr. N. C. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br.110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. M. B. i okr. N. C. iz osnove z čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 71/06). Istim rješenjem protiv okr. V. V., ukinut je pritvor određen iz iste pritvorske osnove.

Protiv toga rješenja kojim je ukinut pritvor protiv okr. V. V. državni odvjetnik podnio je žalbu, s prijedlogom da se pritvor protiv ovoga okrivljenika produlji iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP,

Žalbu je podnio i okr. N. C. putem branitelja I. M., odvjetnika iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako više ne postoje razlozi za

II Kž 221/09-3

produljenje pritvora protiv okr. V. V., dok i dalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okr. N. C. iz osnove u čl. 102. st.1. toč. 3. ZKP.

Naime, podignutom optužnicom okr. V. V. na teret se stavljaju tri kaznena djela i to kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ, počinjeno na način da je u razdoblju od 5. srpnja do 7. kolovoza 2008., putem telefona posredovao u prodaji opojne droge u dva navrata u količini od po jedan gram opojne droge kokain, kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. u svezi sa st. 5. KZ, počinjeno na način da je u više navrata u poslovnoj prostoriji svoga ugostiteljskog objekta dao na uživanje opojnu drogu dvjema osobama, te kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ na način da je posjedovao 0,9 grama opojne droge kokain.

Premda se radi o tri kaznena djela, relativno mala količina opojne droge koja se okrivljeniku stavlja na teret, okolnost da mu se na teret ne stavlja ostvarenje materijalne koristi prilikom posredovanja u prodaji opojne droge i okolnost da do sada nije bio osuđivan, u svojoj ukupnosti ukazuju da ne postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio da će vrijeme koje je okrivljenik proveo u pritvoru tijekom istrage na njega pozitivno utjecati na način da više neće činiti ova kaznena djela.

Tvrdnja državnog odvjetnika u žalbi, da je okr. V. V. od okr. M. B. kupio 75 grama opojne droge kokain koju je davao na konzumiranje dugim osobama bez naplate, a dio dalje distribuirao, ne može se prihvatiti, jer se ova inkriminacija optužnicom ne stavlja na teret okrivljeniku.

S obzirom na izneseno valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i omogućiti okr. V. V. da se brani sa slobode.

S druge strane, opravdano je i na zakonu utemeljeno produljenje pritvora protiv okr. N. C. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, jer okolnosti da je ovaj okrivljenik do sada u dva navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga i to iz čl. 173. st. 2. KZ, zbog kojeg mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i iz čl. 173. st. 1. KZ, zbog kojeg mu je izrečena novčana kazna, ukazuju da ove kazne nisu utjecale na promjenu njegovog ponašanja. Osim toga, okrivljeniku se podignutom optužnicom na teret stavlja četverostruka prodaja opojne droge kokain, zbog čega postoji opravdano očekivanje da će nastaviti s prodajom opojne droge kako bi došao do novčanih sredstava. Navedene okolnosti i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okr. N. C., ukoliko bi se nalazio na slobodi, ponoviti kazneno djelo.

Žalba okrivljenika nije prihvatljiva s obzirom da analizira iskaze svjedoka i provedenih istražnih radnji, dakle odnosi se na činjenična utvrđenja u dosadašnjem tijeku postupka koja nisu relevantna prilikom odlučivanja o osnovanosti pritvora, s obzirom da osnovanost sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo proizlazi iz podignute optužnice. Također su neprihvatljivi prijedlozi izneseni u žalbi okrivljenika da mu se pritvor zamijeni mjerom opreza, kućnim pritvorom ili da se pusti na slobodu uz polaganje jamčevine, pošto za navedene mjere u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

II Kž 221/09-3

Stoga je žalbu okr. N. C. trebalo odbiti kao neosnovanu.

Kako pobijanim rješenjem nije učinjena povreda kaznenog zakona ili povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud, temeljem odredbe čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. travnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.