Rev-614/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-614/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Č. iz L., zastupanog po M. Z. i I. Z., odvjetnicima u L., protiv tuženika A. o. d.d., Poslovnica P., zastupanog po L. N., dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 02. svibnja 2000. broj Gž-2549/99-3, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Labinu od 01. prosinca 1998. broj P- 228/96-43, u sjednici održanoj dana 19. studenog 2003. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća, te se djelomično preinačuju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Puli od 02. svibnja 2000. broj Gž-2549/99-3, i presuda Općinskog suda u Labinu od 01. prosinca 1998. broj P-228/96-43, u pobijanom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju osim pravomoćno dosuđenog i daljnji iznos pravične novčane naknade od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 1998. do isplate i isplatiti mu iznos od 67.270,00 kn na ime troškova cijelog postupka, sve u roku 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 400.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 1998. do isplate, i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 48.960,65 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 450.000,00 kn je odbijen.

Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je preinačena na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 465.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom ne troškove u iznosu od 50.906,00 kn, a od 01. prosinca 1998. do isplate i naknaditi mu parnič

u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda da bude preinačena.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da rečena bitna povreda ne postoji, a materijalno pravo da je pogrešno primijenjeno u dijelu pobijane presude kojim je djelomično odbijen odštetni zahtjev za naknadu nematerijalne štete s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti.

Jedini revizijski materijalnopravni prigovor tiče se visine nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nezgodi).

Prvostupanjski sud je visinu štete utvrdio i tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 70.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 30.000,00 kn za pretrpljeni strah, iznosu od 20.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti i iznosu od 280.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, dok je drugostupanjski sud visinu pravične novčane naknade utvrdio u iznosu od 30.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 15.000,00 kn za pretrpljeni strah, iznosu od 400.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, a glede duševnih bolova zbog naruženosti potvrdio je prvostupanjsku presudu.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini navedenih oblika nematerijalne štete.

Tako je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio mnogobrojne, po život opasne ozljede u vidu nagnječenja mozga i vratnog dijela leđne moždine, rupturu ošita lijevo s prodorom unutarnjih organa u lijevu stranu grudnog koša, te prodorom tekućine, krvi i zraka u lijevo prsište, prijelom lijeve ključne kosti i dva rebra, protuziju međukralježničkog diska između IV. i V., te V. i VI. vratnog kralješka i druge, od čega su dominantne ozljede mozga i leđne moždine, da je tužitelj duže vrijeme bio bez svijesti, da su u tom vremenu vršeni operativni zahvati, tako da kroz to razdoblje nije trpio fizičke bolove i strah, da je poslije toga trpio fizičke bolove lakog do srednjeg intenziteta u trajanju od 4 mjeseca, te povremene glavobolje i bolove u vratu, da je suočenje s teškim i trajnim posljedicama zadobivenih ozljeda kod tužitelja izazvalo tjeskobu i strah od budućnosti, koji je prisutan i sada, da su ozljede ostavile trajne posljedice u vidu djelomične pareze lijevih ekstremiteta, oštećenja motorike desnih ekstremiteta, smetnji govora, smetnji vida u smislu dvoslike i pojave psihoorganskog sindroma, da je djelomično izgubio pamćenje, da je zbog nekoordiniranosti desne ruke naučio pisati lijevom rukom, otežan mu je hod, brzo se zamara, ima teškoće u pažnji, mišljenju, sposoban je računati samo jednoznamenkastim brojevima, teško logično povezuje pojmove i govori, ima probleme u vizuelnoj percepciji, a zbog povrede vratnog dijela leđne moždine i spinalnih korjenova trpi bolove u vratu i mora izbjegavati fizička opterećenja tog dijela, prisilne položaje i nagle pokrete, a postoji mogućnost razvoja bolesti donjeg motornog neurona, da ima smetnje pri mokrenju, uz vjerojatna oštećenja unutarnjih organa, da je zbog navedenih posljedica tužiteljev život potpuno izmijenjen i ovisan je o tuđoj pomoći, tako da je svega sposoban voditi računa o svojim higijenskim navikama, oblačiti se i hraniti, da je kao student III. godine građevinarstva nesposoban za nastavak školovanja, obavljati rad kojim si može priskrbiti sredstva za život, baviti se sportskim aktivnostima, zbog čega postoji smanjenje životne aktivnosti od 80% (prema mišljenju vještaka psihijatra) do 95% (prema mišljenju neurologa). Osim toga, utvrđeno je da zbog cjelokupnog fizičkog stanja tužitelja, njegova hoda, načina izražavanja i mimike, te zaostalih ožiljaka, postoji jako naruženje.

Cijeneći navedeno teško i trajno oštećenje tužiteljevog tjelesnog i duševnog zdravlja zbog kojeg su gotovo potpuno smanjene njegove životne aktivnosti, ovaj sud smatra da primjereni iznos pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti utvrđen u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) predstavlja utužena svota od 500.000,00 kn, te je stoga u dijelu pobijane presude kojim je za taj oblik nematerijalne štete tužbeni zahtjev djelomično odbijen (za iznos od 100.000,00 kn) ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U dijelu pobijane presude kojim su djelomično odbijeni odštetni zahtjevi s osnove fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog naruženosti, taj revizijski razlog nije ostvaren jer ne postoje okolnosti koje bi uz pravilnu primjenu navedenih odredaba ZOO-a opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade za te vidove štete u iznosima većim od onih koje je utvrdio drugostupanjski sud.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, uz djelomično prihvaćanje revizije nižestupanjske presude je valjalo djelomično preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti za daljnji iznos od 100.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP u preostalom dijelu reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka, te je s obzirom na konačni uspjeh stranaka u sporu tužitelju dosuđen razmjerni dio ukupnih troškova od 66%.

U Zagrebu, 19. studenog 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.