Gzp-877/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 877/07-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice T. K. iz R., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 15. studenog 2007., dana 15. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici T. K. iz R. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 15. studenog 2007. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) u kojem navodi da joj je dugim trajanjem postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi na Županijskom sudu u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-5603/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2442/06 (raniji poslovni broj P-294/92) i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 23. listopada 2008. utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- tužiteljica T. K. (ovdje predlagateljica) je 4. veljače 1992. podnijela Općinskom sudu u Rijeci tužbu protiv tuženika L. d.d. L., radi poništenja odluke tuženika donesene u disciplinskom postupku,

- do 6. studenog 1997. održano je pet ročišta; tuženik je podnio odgovor na tužbu; pribavljen je spis poslovni broj K-894/92; tuženiku je naloženo da dostavi potrebnu dokumentaciju,

- na ročištu 8. lipnja 1998. određeno je da će se ponovno pribavit spis poslovni broj K- 894/92, a na ročištu 9. lipnja 1999. tužiteljici je naloženo da dostavi točnu adresu tuženika kao i dokaz o izvršenoj uplati predujma troškova prijevoda dostave poziva na slovenski jezik,

- podneskom od 20. rujna 1999. tužiteljica je predložila prekid postupka do okončanja kaznenog postupka koji se vodi pod poslovni broj K-894/92,

- na ročištu 20. rujna 1999. određeno je da će se ponovo zatražit spis poslovni broj K- 894/92,

- tužiteljica je podneskom od 22. svibnja 2000. precizirala tužbeni zahtjev na način da je zatražila poništenje odluke tuženika, vraćanje na rad te naknadu izgubljene zarade za vrijeme nezaposlenosti,

- na ročištu 3. listopada 2000. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice; riješeno je da će se radi uvida pribaviti spis poslovni broj K-2/00 te da će izvesti dokaz saslušanjem svjedoka,

- ročišta zakazana za 11. prosinca 2000. i 13. veljače 2001. su odgođena zbog nedolaska svjedoka,

- na ročištima 23. travnja 2001., 8. listopada 2001., 19. studenog 2001., 4. travnja 2002., 4. srpnja 2002. i 20. rujna 2002. su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka,

- podneskom predanim na ročištu 20. rujna 2002. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je uz postojeće zahtjeve postavila i zahtjev isplatu otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 1991. i 1992.,

- na ročištu 25. listopada 2002. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva kojim je tražila povratak na rad čemu se tuženik nije protivio,

- na ročištu 18. prosinca 2002. naloženo je tužiteljici da precizira tužbeni zahtjev, a tuženiku da dostavi Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama, Odluku o isplati otpremnine radnicima kao i da se očituje na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje isplatu otpremnine,

- na ročištu 21. siječnja 2003. ponovno je naloženo tuženiku da dostavi u spis Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama te podatak o visini plaće koju bi tužiteljica ostvarila, a tužiteljici je naloženo da u daljnjem roku od 8 dana precizira tužbeni zahtjev,

- na ročištima 1. travnja 2003., 20. svibnja 2003., 10. srpnja 2003., 04. rujna 2003. i 21. listopada 2003. naloženo je tuženiku da dostavi u spis Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama, te podatak o visini plaće koju bi tužiteljica ostvarila kod tuženika, Odluku o isplati otpremnine, te podatak kada je poslovnica u Rijeci prestala sa svojim radom, a tužiteljici je naloženo da u daljnjem roku od 8 dana precizira tužbeni zahtjev,

- dopisima od 2. listopada 2003. i 22. listopada 2003. zatražen je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Rijeka podatak o visini plaće koju su ostvarivali radnici tuženika, a tom zahtjevu je udovoljeno 23. listopada 2003.,

- na ročištima 20. siječnja 2004. i 20. veljače 2004. ponovno je naloženo tuženiku da dostavi Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama, Odluku o isplati otpremnine radnicima kao i da se po primitku preciziranog tužbenog zahtjeva tužiteljice očituje o istom, a tužiteljici je naloženo da u roku od 8 dana precizira tužbeni zahtjev,

na ročištu 29. ožujka 2004. izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je glavna rasprava zaključena,

- na ročištu 13. travnja 2004. je objavljena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i djelomično odbijen,

- protiv navedene presude stranke su podnijele žalbe povodom kojih je spis dostavljen Županijskom sudu u Rijeci,

- Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Gž-2836/04-2 od dana 12. travnja 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje,

- na ročištu 13. srpnja 2006. je riješeno da će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka,

- na ročištu 17. listopada 2006. je izveden dokaz saslušanjem svjedoka, a tuženiku je naloženo da se očituje na tužiteljičin prijedlog o mirenju u ovoj pravnoj stvari,

- na ročištu 22. ožujka 2007. tuženik je naveo da ne pristaje na postupak mirenja nakon čega je određeno da će se na idućem ročištu izvesti dokaz saslušanjem svjedoka,

- na ročištima 26. travnja 2007. i 21. svibnja 2007. su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, a tužiteljici je naloženo da precizira tužbeni zahtjev,

- tužiteljica je podneskom od 6. lipnja 2007. jasnije odredila tužbeni zahtjev te zatražila poništenje odluke tuženika, utvrđenje da je radni odnos prestao i isplatu plaće,

- na ročištu 13. lipnja 2007. naloženo je tuženiku da se očituje na podnesak tužiteljice od 6. lipnja 2007., a tužiteljici je naloženo da se očituje u daljnjem roku od 8 dana,

- na ročištu 16. srpnja 2007. je glavna rasprava zaključena, a na ročištu 31. srpnja 2007. je objavljena presuda,

- protiv dijela navedene presude tuženik je podnio žalbu povodom koje je spis dostavljen Županijskom sudu u Rijeci,

- Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-5603/07-2 od 13. veljače 2008. potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a navedena drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku predlagateljice 9. travnja 2008.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, iako je predlagateljica podnijela tužbu 4. veljače 1992., kao pravno relevantno razdoblje uzima se razdoblje od 6. studenog 1997., budući da je dana 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02). Iz navedenog proizlazi da se radi o pravno relevantnom razdoblju koje počinje teći od 6. studenog 1997. i u ovom slučaju (s obzirom da je postupak dovršen) traje do 9. travnja 2008. kada je punomoćnik predlagateljice primio drugostupanjsku presudu kojom je postupak pravomoćno okončan, pa se radi o razdoblju od 10 (deset) godina, 5 (pet) mjeseci i 3 (tri) dana.

Prema ocjeni ovog suda duljina trajanja predmetnog parničnog postupka ukazuje na to da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak) posebno imajući u vidu da se radi o postupku u parnici iz radnog odnosa koji je prema odredbi članka 434. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) hitne naravi, te da prvostupanjski postupak nije vođen sukladno načelu ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave. Osim toga, dugotrajnosti postupka je doprinijela i neaktivnost nadležnog županijskog suda koji je o žalbama protiv presude od 13. travnja 2004. odlučio 12. travnja 2006., a o žalbi protiv presude od 31. srpnja 2007. je odlučeno 13. veljače 2008.

Prema ocjeni ovog suda radi se o složenom sudskom predmetu u kojem je trebalo provesti opsežnije dokazivanje te odlučiti o više tužbenih zahtjeva.

Predlagateljica, kao tužiteljica, je doprinijela duljini trajanja postupka jer je tijekom postupka preinačavala tužbu.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odredio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. siječnja 2009.

SUDAC:

Željko Glušić, v. r.