III Kr-109/2019-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 109/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. P. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 19. prosinca 2017. broj K-471/2013-86 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2019. broj Kž-413/2018-5, u sjednici održanoj 20. studenog 2019.

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog F. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 19. prosinca 2017. broj K-471/2013-86, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2019. broj Kž-413/2018-5, osuđeni F. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) naloženo je osuđenom F. P. isplatiti oštećeniku H. A., L. iznos od 1.424.367,92 kune u roku od 15 dana, a s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen na parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je F. P. naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 29.735,50 kuna te nužne izdatke oštećenika, nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

III Kr 109/2019-3

Osuđeni F. P. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) po branitelju, odvjetniku F. Š., iz razloga predviđenih u članku 517. stavku 1. u vezi s člankom 469. točka 2. ZKP/08., s prijedlogom da „Vrhovni sud RH prihvati ovaj izvanredni pravni lijek, preinači pobijane Presude nižestupanjskih sudova (Županijski sud u Zagrebu posl. br. 1 Kž-413/2018-5 od 14. svibnja 2019. te Općinskog suda u Varaždinu posl. br. K-471/13-86 od 19. prosinca 2017.g.) te oslobodi okrivljenika od krivnje.“

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje, a taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Obrazlažući zakonsku osnovu povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 517. stavka 1. u vezi s člankom 469. točke 2. ZKP/08., osuđeni F. P. u zahtjevu ističe da su „nižestupanjski sudovi … propustili utvrditi postojanje okolnosti koje ukazuju na nepostojanje namjere da se počini kazneno djelo odn. pogrešno su ocijenili okolnosti koje isključuju krivnju“.

Osuđenik u zahtjevu tvrdi, ukazujući pritom i na iskaz svjedoka D. O. H., da poslovna suradnja oštećenika i društva M. d.o.o. nije uspostavljena na njegovu inicijativu. Ukazuje na nalaz i mišljenje vještakinje za računovodstvo i financije o iznosima u kojima su, u inkriminiranom razdoblju, podmirene obveze prema vjerovnicima, ističući da „nije prihvatljivo ni logično“ da je „prijevarna namjera bila baš usmjerena na oštećenika“. Nadalje, ukazuje na lošu kvalitetu isporučenih odojaka i dokaze koji to potkrepljuju, ističe da pitanje pravovremenosti obavještavanja o nedostacima u isporučenoj robi u kaznenom postupku „ne bi trebalo biti primarno“ te tvrdi da ni nema dokaza da reakcija društva M. d.o.o. nije bila pravovremena, jer se vještakinja za veterinarstvo o tome nije očitovala. Osuđeni F. P. u zahtjevu nadalje ističe da je oštećenik, kao organizator prijevoza, odgovoran za gubitke i oštećenja koja su nastala na odojcima prilikom transporta, tvrdeći ujedno da „ovdje dokazano imamo situaciju da 50-60% isporučenih odojaka nije bilo ugovorene kvalitete“ te, ukazujući na razliku u cijeni odojaka namijenjenih za tov i za klanje, ističe da je „dosta teško za prihvatiti da prilikom ovjere dokumentacije za naplatu isporuke od faktoringa, ne bi bilo govora o nedostacima u isporuci.“ Osporava i zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o značaju njegovog priznanja duga, ističući da se „ovdje radilo … o naivnom poslovnom potezu osuđenika, koji je bio usmjeren na poticanje oštećenika da se korektno riješe svi međusobni odnosi“ te tvrdi da „se ovdje radi o čistom civilno pravnom odnosu, nema ovdje nikakve protupravnosti ni prijevarne namjere u postupanju osuđenika.“

Međutim, iako iznijete navode podvodi pod zakonsku osnovu iz članka 517. stavka 1. u vezi s člankom 469. stavkom 2. ZKP/08. tvrdeći da je riječ o okolnostima koje isključuju krivnju, pri čemu ponavlja identične razloge kojima je u žalbi protiv prvostupanjske presude osporavao pravilnost činjeničnih utvrđenja, osuđeni F. P. u suštini iznosi svoju ocjenu dokaza i svoje viđenje okolnosti na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je osuđenik postupao s prijevarnom namjerom, polemizira s razlozima koje je, za svoja utvrđenja o prijevarnom postupanju osuđenika iznio prvostupanjski sud, a drugostupanjski sud ih je prihvatio, čime osuđeni F. P. zapravo pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom.

III Kr 109/2019-3

Iz odredbe članka 517. stavka 1. ZKP/08., kojom su propisane osnove za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, proizlazi da pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja ne može biti osnova pobijanja pravomoćne presude ovim izvanrednim pravnim lijekom, jer bi se time ishodila odluka ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Stoga, s obzirom na to da osuđeni F. P., tvrdeći da isporučenu robu nije platio zbog nedostataka uslijed kojih je njezina vrijednost bila umanjena te ukazujući na dokaze i okolnosti koje, prema njegovom shvaćanju, potkrepljuju iznijetu tvrdnju, ne ukazuje na postojanje okolnosti koje isključuju krivnju, nego pobija pravilnost utvrđenja o njegovom prijevarnom postupanju, treba ovdje samo navesti da su prvostupanjski i drugostupanjski sud na ono činjenično stanje, koje je utvrđeno pravomoćnom presudom, u odnosu na krivnju osuđenog F. P., pravilno primijenili kazneni zakon.

Slijedom izloženog, zahtjev osuđenog F. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, pa je, na temelju članka 512. ZKP/08., na čiju primjenu upućuje odredba članka 519. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 20. studenog 2019.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marijana Kutnjak Ćaleta,v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.