I Kž-510/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 510/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika M. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. travnja 2010. broj K 6/10, u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2010. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba optuženika M. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 16. travnja 2010., broj K 6/10, Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženika M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. KZ te ga, na temelju tih zakonskih propisa, uz primjenu odredbi čl. 57. st. 1. u vezi čl. 33. st. 2. KZ te odredbe čl. 57. st. 4. toč. C KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 138. c Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 u nastavku teksta ZKP), optuženiku su vraćeni privremeno oduzeti predmeti pobliže opisani u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st. 1. i st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka i to onih iz čl. 119. st. 2. toč. 1 do 7 ZKP, te je određeno da će se, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZKP, nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja isplatiti iz proračunskih sredstava.

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija optuženik po braniteljici M. N.

– G., odvjetnici u V.. Žalba je podnesena iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 510/10-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis dana 18. lipnja 2010. pod brojem KŽ-DO-1092/10, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavlja pisano mišljenje u kojem tvrdi da žalba optuženika nije osnovana i predlaže da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik u podnesenoj žalbi opširno analizira činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, te konstatira da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrđeno, zanemarujući pri tom činjenicu da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret i zbog kojega je pobijanom presudom proglašen krivim. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud mu tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon, jer da je trebao primijeniti institut dragovoljnog odustanka iz čl. 34 KZ i optuženika osloboditi od kazne.

Nije točno, kako se to pogrešno ističe u podnesenoj žalbi da bi optuženik prekinuo započetu radnju izvršenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju, iako je realno i objektivno imao sve mogućnosti da kazneno djelo dovrši. Upravo suprotno, optuženik je objektivnim okolnostima spriječen u dovršenju kaznenog djela razbojništva, što prvostupanjski sud obrazlaže u pobijanoj presudi, i što kao pravilno i dostatno obrazloženo prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugoga stupnja.

Naime, optuženik, nakon što zamaskiran kapom s prorezima na očima i naoružan nožem ulazi u prodavaonicu „Konzuma“, te od prodavačica Đ. N. i Z. P. traži novac, od istih saznaje da je novac u sefu koji je povezan s alarmom, a na opetovano traženje one ga obavještavaju o nešto malo novca koji se nalazi u blagajni. To saznanje i sirena koja se oglasila izvana, navodi optuženika da promijeni odluku i prestane s izvršenjem kaznenog djela razbojništva. Dakle, optuženik je radnju izvršenja kazneno djela razbojništva započeo, ali je nije dovršio, jer nije došlo do oduzimanja stvari. Kazneno djelo optuženik je započeo primjenom prijetnji prema dvije prodavačice, jer zamaskiran i sa oružjem (nožem u ruci) traži novac što nedvojbeno predstavlja prijetnju. Stvari (novac) optuženik nije uzeo zbog objektivnih okolnosti, jer je novac spremljen u sefu s alarmom, a i zbog spoznaje da se izvan prodavaonice oglasila sirena koja je optuženika upozorila na povećanu opasnost od dovršenja kaznenog djela zbog očigledne prisutnosti trećih osoba izvan prostorija prodavaonice u kojoj se sve odvijalo. Odustanak optuženika od dovršenja kaznenog djela uzrokovan je izvanjskim okolnostima, nezavisnim od njegove volje i htijenja, iako je očigledno svjestan da kazneno djelo i uz nastale dodatne poteškoće, ipak može dovršiti. Zato su se u ponašanju optuženika stekla sva obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju, od kojeg optuženik slijedom ranije iznesenog nije dragovoljno odustao, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Zato žalba optuženika nije osnovana.

Kako žalba zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preispitao je i odluku o kaznenoj sankciji, te je našao da je

I Kž 510/10-3

prvostupanjski sud, primjenom odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1., i st. 4. KZ, osudio optuženika M. B. na najblažu kaznu koja se po zakonu može izreći i time ostvario sve preventivne ciljeve kažnjavanja propisane u zakonu, kako je i prvostupanjski sud obrazložio u svojoj presudi, a što kao pravilno prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.

Prvostupanjska presuda ispitana je povodom žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP. Ispitivanjem nije nađeno da bi sud prvoga stupnja počinio koju, od u toj odredbi zakona propisanih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka kojima ovaj drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Zato je, slijedom svega iznesenog, a na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.