Revr-515/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 515/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.-Z. d.o.o. Z., kojeg zastupa odvjetnik Z. B. iz O. H., R. i p., u Z., protiv tuženika Z. N. iz Z., kojeg zastupa N. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-698/07 od 17. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-1407/98 od 22. veljače 2006., u sjednici održanoj 10. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-698/07 od 17. lipnja 2008. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 129.532,37 kn s pripadajućom zateznom kamatom, pobliže navedeno u točki I. izreke, a prihvaćen zahtjev za isplatu od 927,00 kn uz pripadajuće kamate (točka II. Izreke), te je ujedno tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.324,00 kn (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u točki I. i III. izreke, na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03; dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

U ovom postupku između stranaka je sporno, a što se ukazuje i u revizijskoj fazi postupka, je li tuženik imao pravo na plaću u visini od 19.500,00 kn bruto od tužitelja ili je kod tužitelja treba primati plaću umanjenu za razliku plaće koju je primao u MUP-u, a koji iznos je tužitelj refundirao MUP-u.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a drugostupanjski sud prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kako slijedi:

- da je tuženik bio zaposlen u zvanju samostalnog narednika MUP-a, da bi odlukom tužitelja od 5. 2. 1997. (list 5 spisa) bio imenovan jedinim članom Uprave društva tužitelja s danom 15. 2. 1997.,

- da je točkom I. odluke MUP-a (list 6) upućen na rad tužitelju, time da za vrijeme dok obavlja te poslove ostaje u radnom odnosu kod MUP-a, gdje ostvaruje sva dosadašnja prava iz radnog odnosa prema položaju službenika postaje Policijske uprave na kojem je do tada bio imenovan, a tužitelj se obvezuje MUP-u naknaditi mjesečni bruto uplaćeni iznos plaće i doprinosa koji ga terete (točka II. odluke) uz pravo tuženika da se vrati na ranije radno mjesto (točka III.),

- da su ugovorom od 15. 2. 1997. (list 7 do 10) tužitelj i tuženik ugovorili da tuženik za poslove direktora ima pravo na plaću od 19.500,00 kn bruto, koja se isplaćuje na način određen odlukom MUP-a (čl. 5. ugovora),

- da je tuženik od MUP-a primio cjelokupni iznos od 129.532,37 kn bruto za vrijeme od 16. 2. 1997. do 15. 5. 1998., koji je tužitelj refundirao MUP-u i sada ga potražuje točkom I. izreke,

- da je s dužnosti člana Uprave društva tj. tužitelja tuženik razriješen 15. 5. 1998.

Prvostupanjski sud na temelju gore utvrđenih činjenica, a posebno tumačenja sporne odredbe 5. ugovora, primjenom čl. 100. ZOO zaključio je da ni iz sadržaja odluke, niti iz ugovora ne proizlazi da bi se plaća ostvarena u MUP-u uračunavala u tuženikovu bruto plaću – naknadu od 19.500,00 kn kod tužitelja, pa je stoga tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

Drugostupanjski je sud ne upuštajući se u ocjenjivanje pravilnosti činjeničnog i pravnog zaključka prvostupanjskog suda osim tvrdnje „da nije jasno temeljem koje odredbe ugovora – odluke je sud (prvostupanjski) došao do navedenog zaključka“ odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu iz drugih razloga.

Tako u obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud navodi: da ukoliko bi se utvrdilo da tuženik nije imao pravo ostvarivati dvije plaće na način kako to tvrdi tužitelj, tužitelj bi mogao potraživati povrat nepripadno plaćenog iznosa s osnova stjecanja bez osnove, ali ne s osnova obveze refundiranja tj. naknade štete na kojem pravnom osnovu je utemeljen tužbeni zahtjev.

Tužitelj opravdano u reviziji prigovara zaključku drugostupanjskog suda da za utvrđenje osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva nije odlučan pravni osnov tužbenog zahtjeva budući da sud nije vezan za njega, pa sud ne bi prekoračio tužbeni zahtjev da je preinačio prvostupanjsku presudu ako se radi o istim činjenicama, ali o različitom pravnom osnovu.

Naime, proizlazilo bi iz revizijskih navoda da suština spora nije u tome je li tuženik zlorabio položaj direktora (kako se navodi u činjeničnom supstratu tužbe) nego činjenica je li tuženiku isplaćeno više od 19.500,00 kn bruto po osnovi plaće (koja plaća je ugovorena ugovorom kojeg su stranke sklopile 15. veljače 1997.) ili mu je isplaćeno onoliko koliko je ugovoreno (neovisno o tome je li tuženik zlorabio položaj ili nije).

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud se nije upustio u ocjenu dokaza prvostupanjskog suda na kojima je utemeljio svoju odluku (tumačenje čl. 5. Ugovora povezano s Odlukom ministra), to se pravilnost i zakonitost presude drugostupanjskog suda u tom dijelu ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni.

Stoga je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se određeno poziva tužitelj, pa je na osnovu čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci, te ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će prvenstveno ukloniti označenu bitnu povredu na način da će ispitati pravilnost ocjene prvostupanjskog suda u tumačenju odredbe čl. 5. Ugovora u kojoj odredbi je rečeno da će se tuženiku isplaćivati plaća na način određen Odlukom ministra unutarnjih poslova broj ….

Nakon što otkloni navedenu bitnu povredu drugostupanjski sud će biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 10. veljače 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.