I Kž-434/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-434/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Milana Gudelja, kao članova vijeća i višeg savjetnika M. R., kao zapisničara, u predmetu izručenja okr. V. N. zbog kaznenog djela iz čl. 248. Kaznenog zakona Republike Češke, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 31. srpnja 1998. br. Kir-258/98 (Kv-112/98), u sjednici održanoj 12. kolovoza 1998. godine,

r i j e š i o j e:

Ustanovljuje se da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje okr. V.N. Republici Češkoj, te se žalba okrivljenika odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

U uvodu citiranim rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 518. Zakona o krivičnom postupku (dalje: ZKP/93) u svezi sa čl. 504. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, dalje: ZKP/97), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje okr. V.N. Republici Češkoj, čiji je i državljanin.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. V.N., po braniteljici I.P., odvjetnici iz D., i predložio da se ono ukine i da se protiv okrivljenika ukine pritvor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalbu odbije kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj tvrdi da nije ispunjen uvjet iz čl. 513. st. 1. i 2. ZKP/93, jer da od strane Republike Češke nije pokrenut postupak za izručenje osumnjičenika niti postoje dokazi da je on počinio kazneno djelo pronevjere radi kojega se traži njegovo izručenje.

Suprotno tome, sud prvog stupnja je ispravno utvrdio da je udovoljeno svim zakonskim

I Kž 434/1998-3

pretpostavkama za izručenje okrivljenika, uključujući i onima koji se osporavaju.

Naime, u spisu predmeta postoji molba Ministarstva pravosuđa Češke Republike od 23. srpnja 1998. za izručenje okrivljenika (l. 31, prijevod na l. 34), kao i nalog za njegovo uhićenje (l. 31, prijevod na l. 35), pa je onda neosnovana tvrdnja da nije ispunjen uvjet iz čl. 513. st. 1. i 2. ZKP/93.

Osim toga, prema podacima sadržanim u međunarodnoj tjeralici (l. 2), uhidbenom nalogu (l. 35) i samoj molbi za izručenje (l. 34), okrivljenik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo pronevjere zbog čega i jest protiv njega u tijeku istražni postupak kod suda u Pragu. Dapače, sud grada Praga je izdao nalog za uhićenje okrivljenika još 23. listopada 1997. godine upravo iz razloga što je policijski istražitelj pribavio dokaze o njegovoj kriminalnoj djelatnosti izvršenoj prilikom posredovanja u prodaji dionica jednog trgovačkog društva, a prema izjavi samog okrivljenika, on i jest bio posrednik "između dvije firme, a kod kupnje i prodaje dionica" (l. 9-10).

Stoga je neosnovana tvrdnja u žalbi da nije ispunjena ni zakonska pretpostavka predviđena u čl. 512. st. 1. toč. 7. ZKP/93.

Što se, pak, tiče ostalih žalbenih navoda, treba reći da oni nisu odlučni za ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ponuđeno jamstvo, radi ukidanja pritvora, ne dolazi u obzir u ovom postupku i u ovoj fazi postupka.

Iz izloženih razloga, kao i iz razloga što i Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje okrivljenika, trebalo je riješiti kao u izreci na temelju čl. 519. ZKP/93 u svezi sa čl. 389. st. 3. ZKP/97.

U Zagrebu, 12. srpnja 1998. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.