Rev-x-211/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x-211/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., protiv tuženice B. K. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5837/08 od 7. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4745/02 od 12. prosinca 2006., u sjednici održanoj 2. prosinca 2010.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„Tuženica B. K. dužna je tužitelju P. b. Z. d.d. platiti iznos od 149.911,44 EUR sa ugovorenom kamatom od 15% godišnje počev od 5. listopada 1994. g. do isplate, sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju P. b. Z. d.d. na dan isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 39.010,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica se, prije svega, poziva na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U tom pravcu revidentica citira sadržaj navedene zakonske odredbe, a jedini prigovor je da je „pogrešno utvrđenje suda da tužena nije imala prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer se tužena nije niti očitovala na isto“.

Na takav prigovor treba reći da okolnost da se tužena nije očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka upravo znači da u postupku nije prigovarala tom nalazu i mišljenju. Prema tome, navod drugostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude u tom pravcu nije ni nejasan, ni proturječan, niti je u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i dispozicijama stranaka.

Zbog toga u drugostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP – kako to neosnovano smatra revidentica.

Ostali dio navoda revidentice u okviru tog revizijskog razloga je prigovor (u jednoj rečenici) pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Kako u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica ne navodi ništa određeno, već smatra da je to posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U postupku je utvrđeno:

- da je tuženici od tužiteljice ugovorom o kreditu od 18.12.1992. odobren kredit u iznosu od 300.000 DEM (u protuvrijednosti u kunama), a da je tuženica kao korisnica kredita bila dužna vraćati dobiveni iznos u mjesečnim ratama,

- da je ugovorom o kreditu bilo predviđeno da se, ukoliko korisnik kredita ne plati dvije uzastopne otplatne rate, kredit smatra dospjelim za plaćanje u cijelosti,

- da tuženica nije otplatila dvije uzastopne rate.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da su ispunjeni uvjeti iz ugovora za dospjelost vraćanja cjelokupnog kredita, pa smatraju osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu utuženog novčanog iznosa u skladu sa sadržajem ugovora o kreditu.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO) kad su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu cjelokupnog iznosa u skladu s ugovorom o kreditu.

Prema tome, nisu ostvareni revizijski razlozi, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 2. prosinca 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.