Croatian Supreme Court dismisses appeals against detention extension for drug traffickers due to high crime severity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed appeals filed by five defendants against the extension of their pre-trial detention. The first-instance court had extended detention based on the defendants' suspicion of committing drug trafficking offenses involving large quantities of heroin. The court ruled that the extension was lawful because the defendants posed a significant danger to society due to their persistent criminal activity and the severity of the alleged crimes.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP; The Supreme Court held that extending pre-trial detention is justified when the suspect poses a specific danger to society due to the severity of the crime and the likelihood of reoffending, provided the first-instance court has properly assessed the evidence of reasonable suspicion.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 383/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. R. K., opt. I. D., opt. Z. Ć., opt. R. D. i opt. M. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2010. god., broj Kv-I- 341/10 (K-69/10) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 09. lipnja 2010. god.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe opt. R. K., opt. I. D., opt. Z. Ć., opt. R. D. i opt. M. G. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv opt. V. T. i dr., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ, na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. V. T., opt. L. G., opt. R. K. i opt. I. D. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a protiv opt. Z. Ć., opt. N. D., opt. R. D. i opt. M. G. po osnovi iz čl.102. st. 1. toč. 4. ZKP.
Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli opt. R. K. putem braniteljice po službenoj dužnosti J. G., opt. I. D. putem braniteljice po službenoj dužnosti D. Š., opt. Z. Ć. putem braniteljice V. D. L., opt. R. D. osobno i putem braniteljice G. K. M. i opt. M. G. putem branitelja M. G., sve odvjetnici iz Z., a iz svih žalbi proizlazi prijedlog da se ukine pritvor protiv optuženika.
Žalbe nisu osnovane.
Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i zakonito protiv opt. R. K. i opt. I. D. produljen pritvor po
II Kž 383/10-3
osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a protiv opt. Z. Ć., opt. R. D. i opt. M. G. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.
Naime, navedeni optuženici osnovano su sumnjivi da su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a dovoljan stupanj osnovane sumnje, kao opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP, proizlazi iz optužnice, odnosno materijalnih i personalnih dokaza u spisu, kako to prvostupanjski sud pravilno obrazlaže, pa su slijedom toga neosnovani žalbeni navodi opt. Z. Ć. i opt. M. G. da je ponovo počinjena bitna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a time i povreda iz čl. 393. st. 3. ZKP, jer da pobijano rješenje ni sada nema razloga vezano za postojanje osnovane sumnje, budući da prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda vezano za taj nedostatak u prethodno ukinutom prvostupanjskom rješenju. Ispitujući pobijano rješenje sukladno čl. 398. st. 4. ZKP nije utvrđeno ni da bi bila počinjena koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod opt. I. D. i opt. R. K., i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda proizlaze iz činjenice da se opt. R. K. stavlja na teret da je u vremenskom periodu od gotovo pet mjeseci u više navrata radi prodaje kupio opojnu drogu heroin u količinama od najmanje 30 grama, da bi je nakon toga u periodu od mjesec dana prodavo u istim količinama u najmanje 20 navrata, a opt. I. D. da je u razdoblju nešto većem od tri mjeseca u najmanje 80 navrata prodao opojne droge heroina u količni od najmanje 419,76 grama. Ovakvo postupanje upućuje na izrazitu upornost i odlučnost namjere u njihovom postupanju i visok stupanj kriminalne volje. Osim toga, opt. R. K. je već u tri navrata pravomoćno osuđivan za razna kaznena djela na području više država, pa sve navedeno upućuje na zaključak da se, bez obzira na neosuđivanost opt. I. D., radi o onim osobitim okolnostima koje opravdavaju bojazan da bi ovi optuženici boravkom na slobodi mogli nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih kaznenih djela. Zbog toga protiv njih i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud.
Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv svih žalitelja po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP jer su prema činjeničnim opisima kaznenih djela predmet inkriminacija velike količine teške i opasne opojne droge heroin. Tako se kod opt. R. K. radi o količini od oko 600,00 grama, time da je u odnosu na njega pobijano rješenje dovoljno određeno, jer je protivno žalbenim navodima, imenom naznačen u obrazloženju pobijanog rješenja vezano za navedenu pritvorsku osnovu. Kod opt. I. D. radi se o najmanje 419,76 grama, opt. Z. Ć. najmanje 50 do 100 grama dva puta mjesečno kroz približno dvomjesečni period, kod opt. R. D. i opt. M. G. o 100 grama heroina, pa sve ove inkriminirane količine opojne droge, od kojih se evidentno može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, u značajnoj mjeri nadmašuju uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela. Time su, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti djela iz pritvorske osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a.
Stoga nisu osnovani navodi u žalbama opt. R. K., opt. I. D. i opt. Z. Ć. da se u odnosu na njih ne radi o teškim okolnostima djela, kao što pobijanjem osnovane sumnje od strane svih žalitelja, nije s uspjehom dovedena u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora, dostatan relevantan stupanj osnovane sumnje, kao što je već naprijed navedeno. Osim toga, prilikom
II Kž 383/10-3
odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu te pitanje kaznene odgovornosti optuženika.
Neosnovan je i žalbeni navod opt. M. G. u odnosu na povredu načela razmjernosti duljinom njegovog boravka u pritvoru, jer imajući u vidu dosadašnje vrijeme optuženika provedeno u pritvoru, u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela, zatim kazne koja se prema podacima u spisu kojima raspolaže sud može očekivati i potrebe određivanja, odnosno trajanja pritvora, za sada nije ugroženo načelo razmjernosti propisano u čl. 101. st. 3. ZKP, ali prvostupanjski sud svakako mora voditi računa o čl. 10. ZKP da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.
Slijedom svega navedenog, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 09. lipnja 2010. god.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Jasna Galešić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.